Britanci potiču svoju marionetu Cheneya na stvaranje kaosa

Jeffrey Steinberg, Executive Intelligence Review (EIR) 8. prosinca 2006.

Nekoliko sati po povratku zrakoplova potpredsjednika SAD (Air Force II) u Washington iz Saudijske Arabije EIR je objavio memorandum «Iza kulisa Cheneyeva puta u Riyadh». Dokument je razotkrio da je Busheva administracija pokrenula novu mahnitu «diplomatsku» inicijativu koja će, ako uspije, vjerojatno izazvati novi Stogodišnji rat koji bi započeo u Jugozapadnoj Aziji te uskoro zahvatio dobar dio planeta.

Cheneyev plan promicanja «sunitskoga saveza» radi suprotstavljanja rastućoj dominaciji šijitskoga Irana u Perzijskom zaljevu i Istočnom Sredozemlju posljednji je proizvod skupine britanskih agenata koji koriste sirovoga potpredsjednika i njegovu opasnu ženu za razbijanje SAD, čime bi njihov cilj – razbijanje svjetskoga sustava nacija-država - bio bliži.

Na prvi pogled moglo bi se argumentirano tvrditi da je izravni cilj Cheneyeva putovanja u Rijad, tj. posljednja žrtva Cheneyeva preventivnoga udara, njegov dugogodišnji politički rival i glavni protivnik James Baker III. Cheneyevo zagovaranje sunitskoga vojnoga saveza s Washingtonom i Tel Avivom protiv Irana započelo je doslovno nekoliko trenutaka nakon posljednjega sastanka Baker-Hamiltonove Skupine za proučavanje Iraka (Iraq Study Group) uoči predstavljanja zaključaka istraživanja Bijeloj Kući i Kongresu 6. prosinca. Ti zaključci prema pisanju medija uključuju poziv za regionalnu mirovnu konferenciju i početak izravnih diplomatskih razgovora između SAD, Irana i Sirije.

No, stvarnost je drukčija. U trenutku kada se Baker-Hamiltonova skupina zasjedala u prostorijama Mirovnoga instituta SAD (U.S. Institute of Peace) u Washingtonu, «Konačni donositelj odluka», predsjednik Bush, već je bio «odlučio». Na skupu čelnika država NATO u latvijskoj Rigi objavio je da SAD neće razmišljati o povlačenju iz Iraka sve dok «pobjeda» ne bude ostvarena te da nema razgovora ni s Iranom ni sa Sirijom.

Štoviše, dužnosnik State Departmenta Nicholas Burns rekao je novinarima koji su doputovali s predsjednikom da je cilj skupa na vrhu NATO u Rigi, osim povećanja broja vojnika NATO zemalja u Afganistanu, i uspostavljanje boljih sigurnosnih veza između NATO saveza i vodećih američkih saveznika na pacifičkom Dalekom Istoku te Perzijskom zaljevu i Istočnom Mediteranu. Govoreći o Perzijskom zaljevu Burns je izdvojio Zaljevsko vijeće suradnje (Gulf Cooperation Council), savez poglavara sunitskih državica bogatih naftom, kao najbolje oruđe širenja utjecaja NATO saveza. Katar i Kuvajt, članice toga saveza, već su uključene u tajne pregovore s NATO savezom o povećanju obrambene suradnje, prema izvještaju jednoga visoko pozicioniranoga arapskoga izvora.

Nawaf Obaid, savjetnik saudijske vlade, je 29. studenoga gostujući kao kolumnist u Washington Postu zaprijetio da će Saudijska Arabija intervenirati naoružavajući sunitsko stanovništvo u Iraku ako SAD povuku svoje vojne snage. «Jasno nam je», upozorio je, «da saudijska intervencija u Iraku donosi velike rizike – može izazvati regionalni rat. Prihvaćamo rizik: Posljedice nedjelovanja su još gore».

Proizvodnja kaosa

Realno gledano u Bushovoj administraciji nikada nije ni postojalo «propitivanje politike» na Bliskom istoku. Visoko pozicionirani izvori u Washingtonu javljaju da SAD čine upravo ono, na što je jordanski kralj Abdallah II nastupajući u emisiji CBS-a 26. studenoga ukazao kao opasnost: poticanje tri građanska rata – u Libanonu, Palestinskim Teritorijima i Iraku.

• U Libanonu SAD u suradnji sa Saudijskom Arabijom potajno naoružavaju sunitske muslimane u očekivanju obračuna s Hezbollahom, šijitskim političkim pokretom čija je milicija pobijedila izraelsku vojnu intervenciju u Libanonu u srpnju 2006.

  Prema svjedočenju očevidca velika količina oružja distribuira se u Bejrutu svake noći iza ponoći. Čak i elementi al-Kaide, koji djeluju u sjevernom Libanonu, prema nekim izvješćima dostavljaju oružje libanonskim sunitima – uz prešutno odobravanje Washingtona i Rijada. Trenutni događaji podsjećaju na Henry Kissingerovu orkestraciju prvoga građanskoga rata u Libanonu sredinom 1970-ih. I tada je sve počelo serijom atentata i masivnom tajnom dostavom oružja svim stranama.

• Na Palestinskim Teritorijima SAD zajedno s Jordanom tajno naoružavaju i obučavaju frakcije milicije Fatah s ciljem orkestracije obračuna s Hamasom. Štoviše, dajući Izraelu zeleno svjetlo za zadržavanje poreznih isplata Palestinskoj samoupravi i time produbljujući siromaštvo i bijes palestinskoga stanovništva Bushova administracija onemogućila je svaki pokušaj uspostave palestinske vlade nacionalnoga jedinstva u kojoj bi sudjelovali i Hamas i Fatah. Predsjednik Palestinske samouprave Mahmud Abbas je 1. prosinca objavio da su pregovori o vladi jedinstva potpuno propali i da bi mogao organizirati prijevremene izbore.

• U Iraku Bushova administracija svojim ponašanjem potiče izbijanje građanskoga rata i etničkoga čišćenja – uključujući i sukob između šijitskih frakcija. Nekoliko sati prije zakazanoga susreta predsjednika Busha i iračkoga premijera Nourija al-Malikija u jordanskom Ammanu 29. studenoga Bijela kuća je medijima dostavila povjerljivo izvješće savjetnika za nacionalnu sigurnost Stephena Hadleya, u kojemu se dovodi u pitanje sposobnost iračkoga premijera. Ono je «procurilo» New York Timesu zahvaljujući «visokom dužnosniku administracije», koji je također rekao Timesovom novinaru Michaelu Gordonu: «Njegove namjere u razgovoru s Amerikancima čine se dobrima, izvješća upućuju da se pokušava suprotstaviti šijitskom vjerskom vrhu u svrhu pozitivne promjene, no stvarnost na ulicama Bagdada ukazuje da je Maliki ili neznalica ili nas zavarava ili pak nije dovoljno sposoban dobre namjere pretvoriti u djela».

  Izvor New York Timesa garantirao je da će susret Bush-Maliki biti potpuno neuspješan. Na sastanku je predsjednik Bush, navodi se, nagovarao iračkoga premijera da se obračuna s šijitskim vođom Muktadom al-Sadrom i njegovom Mahdijevom vojskom. To je nerazborit zahtjev s obzirom da je upravo Sadr svojim glasovima presudno utjecao na izbor Malikija za premijera, a njegova milicija je veća, discipliniranija i bolje naoružana od službene iračke vojske. U svrhu daljnjeg poticanja razdora među šijitima predsjednik Bush je najavio da će 2. prosinca u Bijeloj kući primiti Sayyeda Abdul Aziza al-Hakima, predsjednika Vrhovnoga vijeća za islamsku revoluciju u Iraku (SCIRI). Najavljuje se da će Hakima nagovarati da okrene svoju Brigadu Badra protiv Mahdijeve vojske. Čisto ludilo!

«Mokri snovi» Bernard Lewis

Dok je provedba orkestriranja «građanskih ratova» američka, autorstvo armagedonskoga scenarija je izrazito britansko. Nije tajna da potpredsjednik Cheney djeluje pod utjecajem trojice zloglasnih britanskih agenata: dr. Bernarda Lewisa, dr. Henrya Kissingera i Georgea Shultza. Lewisu, cionističkoj uhodi iz britanskoga Arapskoga ureda (Arab Bureau) Arab Bureau i originalnom autoru koncepta «sukoba civilizacija» 1990, sunitsko-šijitski sukob u Perzijskom zaljevu i na Istočnom Sredozemlju predstavlja konačno ostvarenje britanskoga imperijalnoga «mokroga sna». Lewis je Cheneyev «savjetnik» za arapska i islamska pitanja, a često sudjeluje na privatnim večerama-seminarima u Uredu potpredsjednika SAD u Pomorskom opservatoriju (Naval Observatory).

Novinar Washington Posta Bob Woodward u svojoj posljednjoj knjizi « Poricanje (Denial)» da mu je Cheney priznao kako je Henry Kissinger, autor maltuzijanskoga Memoranduma o nacionalnoj sigurnosti 200 (NSSM-200), najvažniji vanjski savjetnik. U svibnju 1982 Kissinger se hvalio na javnom skupu u Chatham House, londonskom sjedištu Kraljevskoga instituta za međunarodne odnose (RIIA), da je kao Nixonov i Fordov savjetnik za nacionalnu sigurnost migove dobivao od «britanskoga Foreign Officea», često se služeći internim dokumentima Foreign Officea. U istom govoru Kissinger je glorificirao imperijalne vrline Winstona Churchilla kudeći istodobno «moraliziranje» Franklina Roosevelta.

I dok je fitilj katastrofe Perzijski zaljev i Istočno Sredozemlje, primarna meta nije naftni plijen – nego SAD. Anglo-nizozemska liberalna imperijalistička frakcija, struktura po uzoru na Mletačku Republiku i stvarni gospodar čudaka kao što su Lewis, Kissinger i Shultz, ima za cilj svjetski imperij sagrađen na raspadajućoj lešini sustava nacija-država. U svrhu postizanja toga cilja potrebno je uništiti same SAD, iznutra gospodarskim i društvenim razaranjem, te izvana putem fijaska vanjske politike. To je ono što se krije iza najnovijega ludila Busha i Cheneya. Oni su pijuni u britanskoj velikoj igri sa svrhom uništenja SAD jednom zauvijek.

Tim oligarsima neprihvatljiva je mogućnost da SAD prežive Bush-Cheneyevu administraciju. Boje se obnove Američkoga sustava i shvaćaju da je izborni poraz Busha i Cheneya 7. studenoga zahtjev za smjenom te dvojice i uvođenje korjenitih promjena u gospodarskoj i sigurnosnoj politici nacije.

Štoviše znaju da je njihova vizija globalnoga carstva pod vodstom anglo-nizozemske financijske oligarhije neodrživa bez velikoga smanjenja stanovništva svijeta. Stoga pozdravljaju novi Stogodišnji rat veseleći se globalnom kaosu, asimetričnom ratovanju i valovima bolesti i gladi.

Njima nije potreban američki div koji obavlja grube poslove pod britanskim bičem. Oni žele potopiti brod ustavnosti SAD. Zašto bi inače netko doveo George W. Busha i Dicka Cheneya na vlast?