LYNDON LAROUCHE EMERGENCY SEPT 3, 2005 WEBCAST

"PULLING THIS NATION TOGETHER NOW!"

LYNDON LaROUCHEVA KONFERENCIJA PREKO WEBA, 3. RUJNA 2005.

"OSOVIMO OVU NACIJU SADA!"

Opaska prevoditelja: Zbog katastrofe koja je zadesila SAD u naletu hurikana Katrina, u SADu se osjetila potrebu za pravim vođom, i za stručnjakom koji ZNA fizičku stranu gospodarenja svijetom. U ovoj katastrofi potpuno je zakazao izvršni dio vlasti SADa [Predsjedništvo], čija je obveza učinkovito i pravovremeno djelovati u ovakvim prilikama. To se osjetilo u redovima domoljubnih narodnih predstavnika u vlasti, pa su Senat i Kongres SADa zasuli LaRouchea pitanjima kako se učinkovito suprotstaviti ovoj katastrofi.  On je odlučio održati izvanrednu i hitnu konferenciju i obratiti se čitavoj naciji. Njegov govor je dostupan na LaRouchevim WEB stranicama. Na toj konferenciji Senat SADa postavio mu je dva izravna pitanja. LaRoucheve odgovore naći ćete u ovom prijevodu.

Treba li napomenuti sličnost mnogih situacija s Hrvatskom, gdje su mjerodavni tjednima unaprijed znali da postoji prijetnja od velike poplave, ali ništa se nije poduzelo sve dok voda nije 'došla do grla'. Pa ni onda.   U Hrvatskoj ne postoji spoznaja da je netko dužan brinuti se za narod i nastojati poduzeti sve da se umanje posljedice velikih katastrofa, ili bilo kakvih katastrofa, fizičkih ili duševnih i moralnih.  Ne znam da li će ovaj primjer SADa potaknuti na razmišljanje i djelovanje, ili ćemo se i dalje praviti impotentnim.

Prevoditelj

Govornik L. LaRouchea [Debra Freeman]:  Imamo par pitanja, koja bismo željeli postaviti.  Oba su pitanja došla od—došla su kao plod zajedničkih sastanaka vodstva u Washingtonu u zadnjih 48 sati, a oba pitanja dolaze s Demokratske strane predstavničkog doma.

Prvo pitanje: "G. LaRouche, problemi s kojima moramo suočiti odnose se na ljudsku katastrofu i kako se uhvatiti u koštac s njom, i to ste uspješno pojasnili [u svom govoru, No ono što nije baš jasno su pitanja koja se odnose na tekuće funkcioniranje gospodarstva i gospodarskog poremećaja i preseljenja funkcija koje smo pretrpjeli kao posljedicu nepogode.

Mislim da znate, da sad imamo dvije glavne luke koje su teško osakaćene od posljedica ove oluje. Sama luka New Orleansa odgovorna je za približno 25% goriva za čitavu naciju. Uzet će nam vremena, čak i uz najbolje nastojanje da ta područja pokrenemo i opet stavimo u punu funkciju.   Očito, najdjelotvorniji način rješavanja nekih od tih pitanja, unutar okvira našeg Ustava je putem Izvršnih inicijativa [od strane Predsjedništva, t.j. Bijele Kuće, ].   No to se izgleda ne će dogoditi.

Prema tome, pred nama je zadaća intervencije Kongresa.  Možete li, molimo vas, naznačiti svoje viđenje potrebne borbene zapovijedi?   Na primjer, trebamo li odmah pokrenuti zamrzavanje cijena goriva i hrane?  Što još drugo trebamo uraditi da bismo se uhvatili u koštac s ovim privremenim izvanrednim prilikama? "

LaRouche: "Spomenuli ste pitanje granica, gornjih granica cijene goriva i hrane: Suočujemo se ne samo s cijenom, suočujemo se s nestašicom zaliha, baš sada jer previše ovisimo o naftnim proizvodima koji dolaze preko područja [Meksičkog] Zaljeva.   Bila je to strašna pogreška.   Bila je to greška koja počiva na razmišljanjima tvrtki, a ne razmišljanjima o nacionalnoj sigurnosti.   Pa moramo zato prepoznati, na što nas ove prilike sad upozoravaju, da se politika, gospodarska politika Sjedinjenih Država mora zasnivati na interesima Sjedinjenih Država kao cjelokupne nacije a ne na interesima jedne skupine unutar države, ili neke posebne skupine sa posebnim interesima.  To je bila pogreška.

Sad se moramo dobro zauzeti. Jedna od prvih stvari koju moramo uraditi, moramo očistiti Mississippi i područje vodenih kanala oko New Orleansa.   Imamo slične probleme u južnom dijelu Alabame i Mississippija.  Moramo to očistiti.

A to je posao za vojsku, jedinice Inžinjerije. Moramo dakle, povećati i dati ovlasti Inžinjeriji da se pokrenu.  Oni mogu obaviti posao.   Budući moramo obaviti žetvu žita, to dolazi sad!   Moramo prebaciti to žito duž Mississippija u Zaljev i moramo ga izvoziti.   Postat će prava katastrofa ako to ne obavimo!   Jedini način kako to možemo uraditi je Inžinjerija i srodne ustanove moraju doći i očistiti Mississippi i izbaciti krhotine s puta. To se mora odmah uraditi!  No nettko mora izdati zapovijed. Prema tome, ako Bijela Kuća nije raspoložena dati tu zapovijed, onda Kongres i to dvostranačko tijelo u Kongresu mora donijeti potrebne zakone koji će uspostaviti nadleštva, popunjena osobljem uključujući ljude—prvenstveno vojne ljude u mnogim slučajevima.  Želim reći, tu je velik broj umirovljenih generala i pukovnika i slično, i njih se može pozvati na dužnost da popune ta mjesta.  Inžinjerija to razumije: moramo počistiti nered! I tim ljudima treba dati ovlasti i podršku i financijska srredstva da se pokrenu! – i to pokrenu sada!  Ne imati rasprave do sljedećeg tjedna.   Predugo smo raspravljali. Predugo smo čekali, već. Sad se moramo pokrenuti. Moramo ponovno, -- vratimo se na drugo pitanje – moramo nametnuti – No, imali smo slučaj negdje tu blizu, $6 za galon benzina.   I imate ljude koji stoje uz cestu i rugaju se 'Hummer-ima' [popularni izraz za vrste ogromnih, teških vozila].    No to nije jedini dio priče.   Ne smijemo dopustiti špekulantsko izrabljivanje, koje se sad odvija na svjetskim tržištima, koje podiže cijene naftnih proizvoda o kojima ova država i druge države ovise. Trebamo staviti pokrov na to. Stavit ćemo pokrov na to u Sjedinjenim Državama i otići ćemo Europljanima i drugima i mi ćemo staviti pokrov.   Razgovarat ćemo s ljudima preko oceana   -- stavit ćemo pokrov na cijenu naftnih proizvoda.   Zaustavit ćemo tu inflaciju, jer ta je inflacija u cijelosti zasnovana na špekulaciji.   I špekulanti će morati to popušiti!   Imat ćemo cijenu energetika, koja će omogućiti funkcioniranje ove države.   Ulazimo sad u zimu – za nekoliko mjeseci?   Da! No ulazimo sad! Kako vam se sviđa biti bez grijanja u sjevernim dijelovoma?   Kako vam se sviđa činjenica da razmoniravamo elektroenergetske sustave, u čitavim regijama zemlje sada, zbog nestašice naftnih proizvoda, jer smo dopustili da postanemo ovisni o njima?   Ne!   Organizirat ćemo tok potrebnog takozvanog snabdijevanja energeticima i postaviti gornju granicu, i surađivat ćemo s drugim državama da zadržimo tu gornju granicu cijena.   Imamo isto tako i problem snabdijevanja hranom.   Većina ljudi ne shvaća to, ali naš lanac hrane je sad veoma ranjiv. Stoga moramo izvršiti mobilizaciju i osigurati svakom jelo.   Te dvije stvari – u ovom trnutku postoji minimalan broj stvari koje moramo pokušati glede rukovođenja situacijom od strane Savezne vlade.   No ove dvije stvari moraju se uraditi!   Jer, ako se one   ne urade čitav bi se sustav mogao raspasti, sav trud ne bi bio uspješan kao posljedica neizvršenja tih zadaća.

To je osnovno.

Moramo isto tako u svakom slučaju imati i pojačanje.  Naime, Izvršna grana nema baš sad ljude koji bi to mogli izvršiti.   Na primjer, FEMA [Federal Emergency Manage-ment Agency – Savezno posredništvo upravljanja u izvanrednim prilikama] nema dovoljno osoblja i nema jasan smjer rada.   Progutalo ju je i požderalo joj komade da bi se nahranilo 'obranu domovine'.   A pogledajte što se sad dogodilo s obranom domovine?   Ono što se dogodilo 9/11/2001. je figa u usporedbi s ovim što se sad događa. Shvaćate li da ćemo možda izgubiti više od 100.000 građana, ili više, upravo sad!  A ako izbije epidemija velikih razmjera u južnim državama, jer nismo sad u stanju ništa efektivno uraditi možda ćemo imati prilike koje će uzeti milijune Amerikanaca. Može doći do širenja oko tog terena, kao epidemija gripe, epidemija Španjolske gripe kao na primjer pred kraj 1. svjetskog rata.   Problemi takve naravi.   Ne smijemo dangubiti oko ovog.   Moramo stupiti u akciju.  Pa prema tome: Moramo stvoriti posebna nadleštva, koristeći mnoge naše umirovljene vojne osobe koji znaju točno kako se organizirati za ovakve prilike. Jer naša vojska nije u svojoj biti streljački ustroj.   U svojoj biti naša je vojska usavršena u potrebama transporta i opskrbljivanja i obrambena.   A mi trebamo prijevoz i opskrbljivanje.   Trebamo generale i pukovnike koji znaju taj posao, i koji mogu novačiti ljude s iskustvom natrag u službu.   Pa onda, stvorite nadleštva, osigurajte novčana sredstva tim nadleštvima, neka se sama vode postavljenim ciljem (zadatkom) da moraju obaviti posao. Predsjednik ne treba biti na djelu svakiput kad treba obaviti dio zadatka.   Morate imati nadleštva vođena tim postavljenim ciljem, pa gdje se pojavi problem, i kad su im dane ovlasti po zakonu, dvostranačkim glasovanjem u Senatu i Domu [Kongresu] – bit će obavljeno!   Automatski!   Obavit će to ti ljudi koji su opunomoćenici vlade SADa u zbrinjavanju problema. To se mora uraditi odmah.

Morat ćemo se tako upustiti u posao s tim nadleštvima, posebnim nadleštvima koje je Kongres stvorio, po zakonu, i dao nadleštvo mnogom osoblju da mogu obavljati različite poslove koje moramo uraditi. Posebno zakonodavstvo mora se uspostaviti koje će omogućiti vladi, i prisiliti vladu! – da odredi gornju granicu na cijenu goriva, i gornju granicu kad je u pitanju snabdjevanje hranom. Moramo imati snabdjevanje hranom. Moramo imati neophodne enegetike. Usput ćemo ispraviti stanovite grješke, koje su nas uvukle u ovakav metež u prvom redu.   No u ovom trenu moramo to ispraviti, moramo osigurati našu nacionalnu sigurnost."

2. PITANJE

Govornik:  "G. LaRouche, kao što vjerojatno znate, Nacionalna meteorološka služba je prognozira potencijalnu [opasnost] još barem 4 do 6 olujnih sustava prije nego isplovimo iz ovogodišnje sezone hurikana.  Podnijeli su nam ovog petka podatke da će barem tri biti vjerojatnu u kategoriji 3 hurikana. U drugom slučaju, brinemo se da, po vašim riječima i posebice rječima ljudi kao bivši Ministar financija Rober Rubin, imamo posla s veoma labilnim globalnim financijskim sustavom, a to je bilo prije događaja ovog zadnjeg tjedna.

Odmah nakon posljedica Katrine, Predsjednikovo Vijeće ekonomskih savjetnika nam je reklo da su rezultati Katrine veoma vjerojatno samo mala točkica na radarskom zaslonu globalnog financijskog sustava.   Nekako nam se čini da to nije realistično.

Pitanje koje imam za vas, g. LaRouche je kako se moramo unaprijed pripremiti za mogućnost obiju ovih slučajnosti, tako da to ne dočekamo na krivoj nozi, kao što je bio slučaj kad je hurikan Katrina pomela Zaljev?"

LaRouche: " Glede prve stvari, rekao bih, moramo uspostaviti posebno nadleštvo, koje će koristiti postojeće i novo okupljene snage, koje će dobiti u zadatak uraditi sve što se nije učinilo u slučaju Katrine.   To jest, dodijelit će im se u nadleštvo svako od tih pitanja glede ovih oluja i oni oni će se upustiti u rad na osnovi izvješća o kojima vaše pitanje govori, vrsta izvješća koja smo imali 2. kolovoza ove godine.  Kad jednom ta izvješća stignu, za svaku posebnu opasnost, damo se na posao na osnovu tog problema, i to hitno kao što smo trebali učiniti u slučaju Katrine.

  Podsjetite se, imali smo upozorenje od 4 tjedna o Katrini.   Ništa nismo poduzeli.   Čak manje od ništa, u 4 tjedna da bismo pripremili za ono što smo znali da je napad na dio naše zemlje koji nije u stanju oduprijeti se hurikanu 3. kategorije! A došao je kao hurikan 4. do 5. kategorije.   No imali bismo katastrofu i da je bila 3. kategorija.

   Kad govorimo o 3. kategoriji hurikana ili više, napad te se nepogode ne može sanirati u kratkom roku.   To znači moramo izvršiti mobilizaciju kao za napad, vojni napad na Sjedinjene Države, pokrenuti sposobnosti koje se mogu hrvati s tim!  Morate to uraditi da reakcija bude automatska—kao što se radi u ratu.   Automatska obrana Sjedinjenih Država protiv hurikana! Što fali obraniti se od hurikana? Ne morate izaći i pucati na hurikan (to baš nije veoma uspješno).   No morate to kontrolirati.   Morate kontrolirati kao da je to obrana od neprijatelja napadača.   A vojska zna kako postupiti u tom slučaju—ne pucajući nego koristeći sve što imamo, poduzeti potrebne mjere opreza, utaboriti se, mobilizirati ljude i rasporediti ih baš kao za bitku, popuniti mjesta ljudima, izvršiti pripreme, poduzeti mjere, planirati rad za nepredvidive slučajeve, itd.

Glede gospodarske krize, pa stalno sam upozoravao na to.   Sad dolazi.

Dopustite da to pošteno opišem, pa kao što sam prije rekao: Problem ovdje je što vrlo malo ljudi stvarno razumiju ekonomiju. Bob Rubin bi, mislim, rekao da on i ja dijelimo to gledište.   Većina ljudi koji se zovu ekonomistima, koji su mlađi od 63 godine, stvarno nisu stručni ekonomisti.   Oni su vjerojatno korisni ljudi, ali nisu kompetentni u definiranju ovog [problema].   Prošli smo kroz dva naraštaja pomaka kulturne paradigme, više ne razmišljamo o nama kao agro-industrijskom gospodarstvu.   Razmišljamo o sebi kao gospodarstvu pružanja usluga.   Čitav sustav, cijelo gospodarsko razmišljanje zemlje sasvim se odmaklo, i naraštaj koji rukovodi zemljom razmišlja izrazima gospodarstva pružanja usluga, ne agro-industrijskog gospodarstva.   No dobro, gospodarstvo pružanja usluga je pred nestankom. U sadašnjem obliku. I ništa ne možete učiniti da bi ga spasili.

Stoga, morat ćemo ponovno izgraditi gospodarstvo, natrag na agro-industrijsko gospodarstvo, inače ne ćemo preživjeti.   Sad smo došli do prilika, sad smo u graničnom području.   Neki pak ljudi kažu: "Koji dan će kriza doći"? Ne možete odgovoriti na to pitanje. Jer, mi se nalazimo pod uvjetima kao Njemačka od lipnja do listopada-studenog 1923. Njemačka je održavala svoj dohodak, svoj prividni dohodak odlazeći sve dublje u dug, novcem kojeg su tiskarski strojevi proizvodili   Tako je omjer natovarenog neisplativog duga prema svoti kratkoročnog dohotka koji se ostvarivao u Njemačkoj, bio takav da se on povećavao geometrijskom progresijom.   Time je čitavo njemačko gospodarstvo, od lipnja 1923 do listopada, studenog jurilo prema sudaru.   Tko je mogao predvidjeti mjesec kad će doći do sloma?   Mi smo sada u takvom krugu.   Ono što se dogodilo u novije vrijeme—najprije vratite se unatrag: 1987. u listopadu došlo je do nečeg što sam prognozirao, i prognozirao sam nekoliko mjeseci ranije, da smo na putu općeg sloma financijskog tržišta, u stilu 1929. negdje početkom listopada 1987.   Prognozirao sam to u svibnju i lipnju 1987, rekavši: "Na tom smo putu.  Moramo se hrvati s time". Dogodilo se upravo kako sam prognozirao.

Što se tad dogodilo?   To je bio slom ravan slomu iz 1929., a dogodio se 1987.! Koja je sad godina? 2005.—na putu prema listopadu 2005, što je uvijek loše doba za financijske bure!   Sustav je pred raspuknućem – ono što je Greenspan uradio kad je nastupio na položaj Predsjednika Savezne pričuve, izmislio je novu vrstu novca zvanog "financijski derivati".   To nije stvaran novac.   To su kockarske oklade na ishod (druge) oklade.   Drugim riječima, imate dva tipa na ulici koji bacaju kocku. I hrpu kibicera po strani koji se klade na jednog ili drugog kockara.   To su oklade na okladu.   Imate ljude u Las Vegasu, ljude koji kockaju na kockarskom stolu.   A netko dirigira okladama [ljudi oko stola] na ishod igre na stolu, kao osobne oklade na okladu između njih, i oni razmjenjuju papire kao oklade, ha?   Greenspan je dakle uspostavio sustav oklada na okladu, takozvane kockarske oklade na okladu zvane "financijski derivati", ili katkad "hedge ['plotni'] fondovi". I oni su se koristili kao oblik zaduženja, i tu se radi o bilijardama u biti duga — neizrecive svote duga, jer toliko je njih privatno, nigdje uvedeno, pa ne znamo točno o kojoj se veličini radi.   Ali to je ogromno. A dobit, koja se upisuje na osnovu ovakvih vrsta transakcija odražava se onda kao dobit, ili potraživana dobit na tržištima, regularnim financijskim tržištima.   To se prikazuje kao osnovica profitabilnosti i stabilnosti gospodarstva SADa!   U prilikama, kao u Njemačkoj 1923. godine!   Kao ljeto i jesen 1923. u Njemačkoj.

Ne znam kad će doći do rasprsnuća. Sustav se nalazi pred rasprsnućem.   A kad se rasprsne ne će biti niti jedne glavne banke u Sjedinjenim Državama ili Europi, koja će ostati na nogama!   To je što Bob Rubin govori.   To je što ja govorim.

To znaju vodeći ekonomisti!  Napuhani mjehur na osnovi vrijednosnih hipotekarskih papira, zgusnut oko šireg područja Washingtona, kao i na Zapadnoj obali, taj se nalazi pred rasprsnućem! Kolibe s hipotekom od $1 milijun, možda će se prodavati za $200.000.   Doći će do masovnih deložiranja. Ljudi koji su mislili da posjeduju bogatstva, nemaju ništa — ili mnogo manje od ništa.   To se može dogoditi svaki čas!

To nije nešto što će doći u budućnosti. Nije čarolija, nije nagađanje. To je ono što znamo! I svaki vodeći ekonomist, ili bankar koji vam kaže da nije istina, ili je glup ili laže. Svaki važni državni dužnosnik koji poriče to, ili laže ili je glup!   I iz tog razloga treba ga onda ukloniti s položaja.

Moramo, dakle poduzeti mjere na osnovu toga.

  A rješenje postoji.   Moramo biti spremni na stvarnost, da će taj lom doći. Što trebate uraditi?  Kad dođe.  Pa, ako dođe a mi ne uradimo ništa, ako sadašnje mjere Busha i Cheneyja ostanu na snazi mogli biste reći: "Ovo je svršetak civilizacije, i cijeli će planet otploviti u Mračni Vijek, i trajat će možda nekoliko naraštaja". Jer samo ako uradite nešto, da poduprete gospodarstvo pod uvjetima gdje sve banke, glavne banke na svijetu odlaze u propast a vi pokušate upravljati s pokvarenim gospodarskim strojem, bez novčanih sredstava i bez kredita koji će održavati gospodarstvo u funkciji, što će se dogoditi?   Nastat će kaos.   Spust u pakao.   Otići ćemo ili u nekakvu fašističku diktaturu ili tiraniju, ili nešto još gore.

Stoga, tu je jedno rješenje – uzeti u ruke Uvod u Ustav SADa, nacionalnu obranu, i promicanje Opće dobrobiti za sadašnje i buduće naraštaje.   Vlada stavi nacionalni bankarski sustav pod stečajnu upravu i spriječi banke da zatvore svoja vrata.   Zatim prelazi na financijsku reorganizaciju sustava, da bi se ljudima osiguralo da ih se ne izbaci iz njihovih domova, da im mjesta poslovanja ostanu otvorena, mirovine plaćene i da nastavimo rasti.   Uz stvari koje se mora uraditi, fizičke stvari koje se moraju uraditi, i od kojih će gospodarstvo rasti i dovesti sadašnji dohodak iznad sadašnje razine obveza, sadašnjih troškova.

Na toj osnovi možemo izraditi svoj put izlaska iz problema.   Moramo to uraditi u suradnji s drugim državama.   A zemlje Europe ne mogu to same uraditi.   Zemlje Europe nemaju stvarni suverenitet.   Nijedna država u Europi danas nema suverenite.   Zato jer su sve žrtve središnjeg bankarskog sustava, koji je pod privatnom kontrolom i koji su samo posredništva privatnih financijskih interesa. Vlade Europe su pod kontrolom bankara.  Vlada Njemačke, vlada Francuske, vlada Ujedinjenog Kraljevstva, vlada Italije – sve su pod kontrolom privatnih bankara!   U pitanju političke moći vlada je inferiornija od privatnih bankara!

Prema tome, nema vlade u Europi koja je spremna staviti privatne bankare pod strečajnu upravu, a to je ono što se mora uraditi.   Sjedinjene Države jedina su nacija koja ima Ustav, koji nas osposobljava, po tradiciji, da pređemo na Nacionalno bankarstvo, kao što ga je Hamilton opisao. Stavite privatne banke pod stečajnu upravu.   Vrata im ostavite otvorena.   Sačuvate ih da ne prestanu radom.   Reorganizirate ih.  Sredite papire. I stvorite novi kredit za poticaj gospodarskog rasta.   Taj rast ostvarite kroz ulaganja u infrastrukturu i druge stvari, dovoljne da se osigura da ono što zarađujemo godišnje nadmaši naše godišnje troškove u tekućim računima.   To moramo uraditi.

To ne mora neophodno odgovarati neposredno i jednostavno krizi koju imamo zbog hurikana i nacionalne katastrofe. Ali jest nešto što vlada mora biti spremna uraditi.   Imamo, dakako stanoviti broj Demokrata u Senatu i drugdje koji će vrlo vjerojatno ozbiljno razmotriti što sam upravo rekao.   Možda ne bi baš bilo vjerojatno da bi tako učinili, kad bi mislili da postoji način da se izvuku iz problema kojeg sam baš postavio. Ali kad bi znali, kad bi bili sigurni da je ovo što kažem točno, ne bi pokazivali previše otpora, jer znaju kakve su posljedice.   Problem na Republikanskoj strani nije, da Republikanci nisu dobri ljudi—mnogi od njih jesu, vrlo dobri ljudi.   Naročito u dvostranačkoj koaliciji.   Ali, zbog nametanja stranačkog mišljenja, i zbog manipulacije i modeliranja javnog mnijenja, naročito nakon 1971. –1972., vrlo malo ljudi u političkom sustavu u ovoj zemlji žele razmišljati na način kojeg sam upravo istaknuo.   Ali, mogu im reći: "Želite li preživjeti?   Želite li da vam vaše predrasude glede ovog problema budu prepreka opstanku naše zemlje"?   "Želite spasiti banke?   One ne mogu spasiti same sebe – tko će ih spasiti?   Jedino moć vlade može spasiti banke.   Želite spasiti banke?   Otiđite vladi.   Uporabite moć vlade, privolu naroda u potpori vlade da drži vrata banaka otvorena.   I da zadrži funkcije koje se tiču banaka.   Sačuvajte ljudima posao, dajte im da rade."

Moramo se s tim suočiti. To je dio krize. U stanovitom smislu, zbog propusta u prepoznavanju ovih prilika, ili voljnosti prepoznati ih, zbog toga i talentirani politički vođe ove zemlje počinju drhtati kao idioti pred mnogim političkim pitanjima.   Jer, kažu oni, "Ne možete ići tim putem. Zemlja je promijenila svoje raspoloženje.   Sad podupiremo fiskalnu strogost.   Nismo više za Opću dobrobit.   Jedva možemo obraniti sustav Društvene skrbi—a što vi tražite od nas da uradimo?! Stavimo svoje karijere na kocku"? Preplašeni su. Ja sam dovoljno prestrašen pa zato znam što se mora uraditi.   Problem nije u tome da su preplašeni, nego nisu još dovoljno preplašeni.

No u međuvremenu, netko poput mene mora reći: "Pogledajte dobro.   Ja sam spreman suočiti se s tim.   Spreman sam suočiti se s ratom.   Spreman sam suočiti se s vrstom krize koja je neposredno pred nama. Spreman sam suočiti se s financijskom krizom.   Treba nam više ljudi poput mene, koji imaju petlje suočiti se s krizom. Ja imam petlje suočiti se, i ja znam da će [mjere koje predlažem] uspjeti."