Što se krije iza Pobune generala?

Jeffrey Steinberg, Executive Intelligence Review, 21. travnja 2006.

Lyndon LaRouche je 15. travnja pozdravio istup skupine umirovljenih časnika koji su zatražili otpuštanje ministra obrane SAD, Donalda Rumsfelda, ocijenivši da se radi o činu koji je podjednako «bez presedana» i «ispravan s obzirom da je nacija izdana».

U tjednu koji je prethodio LaRoucheovom komentaru neki od najistaknutijih umirovljenih visokih vojnih zapovjednika – stožerni general Anthony Zinni (Marinski zbor SAD), general bojnik Paul Eaton (Vojska SAD), general zbora Gregory Newbold (Marinski zbor SAD), stožerni general Paul Van Ripper (Marinski zbor SAD), general bojnik John Riggs (Vojska SAD) i general bojnik John Batiste (Vojska SAD) – istupili su u javnosti s pozivima za hitno uklanjanje Rumsfelda zbog što je ignorirao savjete i upozorenja vojnih zapovjednika te je posljedično uvukao SAD u katastrofalni fijasko u Iraku koji se trenutno nalazi na rubu totalnoga, nekontroliranoga građanskoga rata.

Iako su se umirovljeni časnici u kritiziranju Rumsfelda prividno usredotočili na stanje u Iraku, izvori bliski Pentagonu potvrdili su da je pojava poziva za hitno uklanjanje Rumsfelda ima više veze s planovima Bushove administracije za izvođenje vojnoga udara na Iran koji jeveć moguće očekivati u razdoblju od kraja travnja do sredine svibnja.

Izvori među bivšim djelatnicima vojske i obavještajnih službi navode da je skupina djelatnih generala i admirala uputila pismo generalu Peteru Paceu (Marinski zbor SAD), načelniku Združenoga stožera oružanih snaga SAD, zaprijetivši ostavkama ako Bijela kuća zapovijedi vojne udare protiv Irana. Generali i admirali su, prema izvorima, posebno bijesni zbog činjenice da je Bijela kuća provokativno odbila isključiti upotrebu taktičkoga nuklearnoga oružja protiv meta u Iranu.

Štoviše, iako je srdžba generala bila usredotočena na Rumsfelda, svi su oni svjesni da je istinski arhitekt politike vječnoga rata Bushove administracije, uključujući i pokretanje nuklearnih udara kojim bi se preduhitrilo djelovanje Irana, potpredsjednik Dick Cheney. Za razliku od Rumsfelda, kojega predsjednik George W. Bush može u svakom trenutku otpustiti, potpredsjednik je putem izbora došao na svoju dužnost te je njegovo uklanjanje politički kompliciranije. Ustavne komplikacije su dodatno pojačane i Bushovom teškom psihološkom ovisnošću o potpredsjedniku i njegovim sve lošijim mentalnim stanjem u trenutku dok pokušava izbjeći neizbježnu stvarnost: njegova politika i ugled nezaustavljivo propadaju. Velika većina Amerikanaca, uključujući i većinu republikanaca, od običnih građana do članova Kongresa, već ga je otpisala.

Prijeteći monetarni kolaps

No, slika je nepotpuna bez identificiranja glavnoga čimbenika koji pokreće krizu: predstojeći raspad čitavoga svjetskoga monetarnoga sustava «plutajućih» tečajeva. Kriza nagoni financijere, pripadnike Sinarhističke (Fašističke) internacionale, koji kontroliraju potpredsjednika Cheneya, da odvrate pažnju od monetarnoga kolapsa započinjanjem rata protiv Irana. Pod tim okolnostima pokrenut će uvođenje diktature, kao što su već pokušali s ograničenim uspjehom nakon 11. rujna 2001.

U SAD predstavnici te mreže su Felix Rohatyn i Geroge Shultz, a ona je povezana i s nizom banaka, brokerskih kuća i hedge fondova koje gravitiraju oko Bostona i Geneve, poznatih u Novoj Engleskoj pod zajedničkim imenom «Riznica» (The Vault). Preko institucija kao što su Credit Suisse/First Boston ova skupina sinarhističkih bankara povezana je s potomcima financijskih pomagača Hitlera, Mussolinija i režima u Vichyu iz Londona i kontinentalne Europe. Njihova današnja politika je odjek impulsa za vječnim ratom koji su naveli sinarhističke bankare iz razdoblja Youngova plana u 1930.-ima da dovedu na vlast Hitlera i naciste te isprovociraju rat širom Europe.

Ti bankari savršeno znaju da je razornih devetnaest godina uprave Alana Greenspana u Federalnim rezervama SAD prouzročilo napuhivanje balona na financijskom tržištu i tržištu nekretnina, koji vjerojatno neće doživjeti početak ljeta. Koordinirani napori vodećih središnjih banaka Sjeverne Amerike, Zapadne Europe i Japana za orkestriranje «nadzirane» deflacije balona putem povećanja kamatne stope i onemogućavanje tzv. carry-trade posuđivanja japanskoga yena (posuđivanje japanskih sredstava koja se poslije plasiraju kao komercijalni krediti) osuđeno je na propast. Ustvari, kao što je LaRouche upozorio, pokušaji preusmjeravanja Greenspanove hiperinflacijske politike «novčanoga zida»samo će ubrzati pucanje prenapuhanoga balona na tržištu nekretnina.

Pridodajmo tomu rastuću uzbunu među sinarhistima zbog neuspjeha u zaustavljanju impulsa politike američkoga sustava Franklina Delanoa Roosevelta u redovima Demokratske stranke. Dva niza recentnih događaja ukazuju na utjecaj ovoga čimbenika.

Prvo, na osobnu inicijativu Felixa Rohatyna objavljen je čitav niz koordiniranih medijskih napada na Lyndona LaRouchea i na LaRoucheov pokret mladih koji predstavlja najbrže rastuću instituciju među mladim pripadnicima Demokratske stranke u SAD i koji ima paralelne ogranke u zemljama Zapadne Europe. Glavni napadi objavljeni su u listovima Boston Globe i švicarskom Neue Zuercher Zeitung te na francuskoj radio mreži France Inter.

Odgovarajući izravno na te napade LaRouche je objavio kratku izjavu: «Felixa Rohatyna ni židovsko porijeklo nije uspjelo odvratiti od organiziranja financijske potpore nacističkoj bandi povezanoj s čileanskim diktatorom Augustom Pinochetom i srodnim fašističkim operacijama u stilu «eskadrona smrti» u Južnoj Americi. Možda su europski antifašisti samo paravan za neonaciste kojima je dodijeljena etiketa ljevice».

Rohatyn, koji je, zajedno s Georgeom Shultzom, arhitekt Cheneyeve, Rumsfeldove i Halliburtonove politike «privatizacije rata», ne skriva da smatra kako privatni financijski interes ima prvenstvo pred vladama suverenih država – uključujući na polju investicija u infrastrukturu.

Rohatynove sinarhističke ideje našle su odjeka i u drugom nizu događaja. 14. travnja Wall Street Journal je javio na naslovnici da je ministar financija SAD, John Snow, u govoru na Sveučilištu Mississippi 12. travnja napao bivšega ministra financija Roberta Rubina i Hamilton Project, pothvat skupine ekonomista bivše Clintonove administracije sa središtem na Brookings Institution, kojim se želi skrenuti nacionalnu gospodarsku politiku sa sadašnjega katastrofalnoga kursa. Tijekom svečanosti na Brookings Institution Rick Rubin je spomenuo Alexandera Hamiltona, prvoga ministra financija SAD, čija je politika nacionalnoga bankarstva i usmjerenih kredita federalne vlade u infrastrukturu i obrazovanje izgradila gospodarstvo SAD. Snow je kao pravi glasnogovornik Bushove administracije blebetao laži o tome da je Hamilton bio zagovornik slobodne trgovine i «privatnoga sektora» te da je zagovaranjem «veće uloge države» Hamilton Project «zloupotrijebio» Hamiltonovo ime.

Cheney u epicentru

Premda je sve brže približavanje financijskoga kolapsa glavni čimbenik koji nagoni Bushovu administraciju na napad na Iran, još jedan problem potiče sinarhiste na očajničke kratkoročne mjere.

Potpredsjednik Cheney, Shultzov i Rohatynov čovjek, je još jednom prokazan kao središnja figura u istrazi specijalnoga istražitelja Patricka Fitzgeralda o razotkrivanju identiteta Valerie Plame. Valerie Plame, žena bivšega veleposlanika Josepha Wilsona IV razotkrivena kao djelatnica CIA-e 14. srpnja 2003. u kolumni Roberta Novaka. Veleposlanik Wilson je za CIA obavio istražno putovanje u Niger 2002. da ispita nepotkrijepljene obavještajne podatke o tome da je Irak pokušavao doći do velikih količina urana iz te afričke države. CIA je od potpredsjednika Cheneya dobila zadatak da istraži priču o vezi Iraka i Nigera.

Wilson je javio CIA-i da su sumnje bile neutemeljene, a kada je počeo govoriti da su glavni ljudi administracije znali da su tvrdnje Busha i Cheneya o iračkom programu nuklearnoga oružja – glavno opravdanje za invaziju na Irak – bile lažne, Cheney je naredio kampanju dojavljivanja tajnih podataka medijima kako bi se diskreditiralo bivšega veleposlanika.

Kao posljedica pojavljivanja niza sudskih dokaza koje su dostavili Fitzgerald i odvjetnici Cheneyeva bivšega predstojnika ureda Lewisa «Scootera» Libbya, koji je sada optužen za ometanje istrage i laganje istražnoj poroti, Cheney je identificiran kao arhitekt razotkrivanja agentice Plame. Fitzgeraldovi dokazi, dostavljeni 12. travnja 2006. na 39 stranica, pouzdano su utvrdili da je postojala urota u Bijeloj kući sa središtem u Uredu potpredsjednika «da se odbace tvrdnje g. Wilsona prije i nakon 14. srpnja 2003».

Premda se Fitzgerald navodno htio pozabaviti s Cheneyevom ulogom u slučaju Valerie Plame nakon izbora za Kongres u studenom 2006., plan se sada radikalno promijenio, pa je Cheney sada spreman za politički odstrel budući da u sljedećih nekoliko tjedana dolazi trenutak obračuna nakon otkrića u Libbyevom slučaju.

Važan izvor iz obavještajne zajednice potvrdio nam je da će Cheney biti uklonjen sa svoga položaja u trenutku kada se dokaže njegova uloga autora razotkrivanja Valerie Plame.

Pravodobni odlazak protpredsjednika i ministra obrane je očajnički potreban šok kako bi se osiguralo da Bushova administracija ne krene u rat s Iranom i pokrene lanac događaja s kojima se nitko nije spreman suočiti.