Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



Od islamofobije do rata

Michelle Rasmussen, Tom Gillesberg, and Dean Andromidas (Executive Intelligence Review)

Predvečer 31. siječnja 2006. britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw održao je ministarsku večeru u svojoj službenoj rezidenciji u Londonu, gdje je odigrao posredničku ulogu u postizanju sporazuma između svojih američkih, francuskih, ruskih i kineskih kolega, čime je otvoren put za iznošenje slučaja iranskoga nuklearnog programa pred Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. To je bio odlučujući korak u sklopu napora za ostvarivanje skorašnjega američkoga vojnoga napada na Iran.

 

Nakon nekoliko sati, ujutro 1. veljače, vodeće dnevne novine u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj i Nizozemskoj te BBC-Online, u vlasništvu britanske vlade, objavili su seriju izuzetno uvredljivih karikatura Poslanika Muhammeda. Njihovo objavljivanje potaknulo je eksploziju  naizgled spontanih demonstracija, nemira i nasilje diljem islamskoga svijeta. Pitanje tih karikatura, prvotno objavljenih u danskom dnevniku Jyllands-Posten 30. rujna 2005, bilo je ograničeno na polemiku između danskih islamofobskih neokonzervativaca – boraca za «slobodu govora» - i danske islamske zajednice te diplomatske napetosti između Danske i mnogih islamskih zemalja.

No, onda je krajem siječnja, koincidirajući sa Strawovom večerom, stanje eskaliralo. Nekoliko većih europskih novina je 1. veljače objavilo karikature te je izgledalo kao da je po cijelom svijetu eksplodirao «sukob civilizacija» s Danskom kao središtem. Demonstriralo se diljem muslimanskog svijeta, spaljivane su danske zastave na ulicama Bliskoga istoka, a stanje je kulminiralo paležom danskog i švedskog veleposlanstva u Damasku te danskog konzulata u Bejrutu. Uslijedila je i najava masovnoga bojkota danskih proizvoda u arapskim zemljama.

Tako je stvoreno povoljno ozračje da se 4. veljače pred Međunarodnu agenciju za atomsku energiju iznese  problem s iranskim nuklearnim programom pred Vijeće sigurnosti UN.

Ne zavaravajmo se: cijela kontroverza bila je pozorno orkestrirana na objema stranama. Kao što je LaRouche upozorio 3. veljače: «upravo su sinarhistički krugovi okupljeni oko Londona oni koji orkestriraju taj sukob». Cilj toga sukoba je uspostava univerzalne fašističke bankarske diktature. Suradnik Londona je osoba koja nadzire Dicka Cheneya, stalni sinarhist u SAD, George P. Shultz.

Danski Schillerov institut, glavni suradnici Lyndona LaRouchea u Danskoj, izašli su na ulice Kopenhagena s letkom «Zaustavite sukob civilizacija koji će nas odvesti u stalni kaos i rat».

Dana 7. veljače vođa danskoga Schillerova instituta Michelle Rasmussen uzela je riječ tijekom razgovora uživo na internetu u sklopu poznatoga programa «Sputnik» koji je organizirao najčitaniji danski dnevnik Politiken. Rasmussenova je upozorila da «ako se namjerava razriješiti ovu krizu, onda je nužno razotkriti kako se sve ovo uklapa u širi plan. Povijesno gledano, britanska elita koristila je zavadi-pa-vladaj taktiku, posebice na Bliskom Istoku. Oni zlorabe krizu radi provođenja svoga plana. Britanci su koristili svoj utjecaj na Cheneya i neokonzervativce s jedne, te Muslimansko bratstvo s druge strane kako bi postigli novi rat protiv Irana. Vrijeme je da se poslušaju mudre riječi Lyndona LaRouchea kako bi prestali biti žrtvama manipulacije.»

   

Od islamofobije do Trećega svjetskoga rata

Nakon spaljivanja danskih diplomatskih predstavništava, danski ministar vanjskih poslova, Per Stig Moeller, je objavio: "Postoje snage koje žele sukob civilizacija". Ako je ministar zabrinut zbog tih «snaga», trebao bi uzeti u obzir LaRoucheva upozorenja, do kojih može doći vrlo lako.  Jyllands-Posten, koji je prvi 30. rujna objavio 12 uvredljivih karikatura vodeći je desničarski dnevnik u Danskoj, poznat po podržavanju londonske politike još od vremena hladnoga rata, zatim tijekom ratova na Balkanu u 1990-im, te je sada postao glavni medijski promotor neokonzervativaca, posebice za širenje islamofobije.

Nakon napada od 11. rujna, Jyllands-Posten bio je jedini danski dnevnik koji je ignorirao apel tadašnjega socijaldemokratskog premijera, Nyrupa Rasmussena, da se ne objavljuju provokativni komentari koji bi uspoređivali napade sa sukobom civilizacija. 20. studenoga 2001 Jyllands-Posten je objavio uvodnik u kojem se tvrdilo da napadi "demonstriraju istinitost senzacionalne teze koju je iznio profesor Samuel P. Huntington... u svojoj knjizi Sukob civilizacija". Uvodnik je u sličnom tonu nastavio pisati o "zapadnim idealima slobode" i islamskoj "percepciji svijeta zamračenoj srednjovjekovnim razmišljanjem". Izdvojeno je i Huntingtonovo rasističko razmišljanje o tome da je «vrijeme na strani islama» zbog visokoga nataliteta u islamskim zemljama te se čitatelje upozorava da ne «nasjednu» onim «realistima» koji tvrde da je samo manjina svjetskih muslimana povezana s fundamentalizmom. Nakon toga uvodnika dnevnik je postao poznat po objavljivanju islamofobnih članaka.

Još jedan znakovit pokazatelj o tome koga Jyllands-Posten podržava je njegova uloga pri osnivanju i financiranju novoga danskoga think-tanka pod nazivom CEPOS (Danski centar za politička istraživanja). S donacijom od pola milijuna kruna ($80,000) iz Zaklade Jyllands-Postena, CEPOS je počeo s radom 10. ožujka 2005. Ustrojen  po uzoru na dvije središnje institucije neokonzervativnoga pokreta u  Washingtonu, American Enterprise Institute i Heritage Foundation, ali i po uzoru na londonske Adam Smith Institute i Institute of Economic Affairs.

George P. Shultz član je savjetničkoga odbora i počasni član upravnoga odbora CEPOS-a. (Shultz nije samo osobno izabrao ključne ljude Bushove administracije, on je kontrolor potpredsjednika Dicka Cheneya i jedan od arhitekata nastojanja da se zarati s Iranom.) Drugi članovi savjetničkoga odbora, doduše manje zvijezde od Shultza, dolaze iz American Enterprise Institute, Sveučilšta Chicago te sa drugih američkih i britanskih sveučilišta i institucija.

Flemming Rose, urednik kulturne rubrike Jyllands-Postena, naručio je od 12 karikaturista karikature Poslanika Muhammeda, nakon što je saznao da još jedan islamofob, pisac Kaare Bluitgen, nije uspio nagovoriti niti jednoga ilustratora da sudjeluju u pripremi knjige za djecu o Muhammedovom životu. Usprkos tome što su ga stručnjaci za vjeru upozorili da su crteži Poslanika zabranjeni u islamskoj religiji te bi bilo neprimjereno i uvredljivo objaviti ih, Rose je u izjavi, najavi objavljivanje karikatura, napisao da je zabrinutost zbog izrugivanja vjerskim osjećajima «manje važna» od onoga što je potom nazvao «skliske strmine samocenzure».

U listopadu 2004. Rose je posjetio SAD gdje je u devedesetima radio kao dopisnik jednoga danskoga dnevnika. Otišao je u Philadelphiu, gdje je intervjuirao Daniela Pipesa, ravnatelja i osnivača organizacije Middle East Forum i internetske stranice "Campus Watch," koju se optuživalo za «zastrašivanje u stilu McCarthya" profesora koji bi se usudili kritizirati Izrael. Pipes, koji je vodeći islamofob u SAD, također je član Odbora za trenutnu opasnost (Committee on the Present Danger), čiji je supredsjedatelj George Shultz.

Po povratku u Dansku Rose je objavio taj intervju - izuzetno pohvalan za Pipesa, pod naslovom "Islamska opasnost".  Nakon što je informacija o vezi Rose-Pipes connection započela kolati po internetu, Pipes je objavio izjavu u kojoj je ustvrdio da je žrtva "teorije zavjere". Iako je priznao da je dao Roseu intervju, Pipes tvrdi da nije uopće kontaktirao s njim, te da nema ništa s karikaturama. Ipak, očito je da postoji veza na području «zajedničkih ideala».

Javno podupirući  Rosea,  David Gress, potpredsjednik CEPOS-a je u intervjuu Danskom radiju 8. veljače nazvao sukob između islama i zapada "novim Hladnim ratom", u kojem su oni koji odbijaju podržati Jyllands-Posten  poput "pomirljivih" prema SSSR, a oni koji vode novi «ratu kultura» su poput starih hladnoratovskih ratnika.

Između 2001. i 2003. Gress je bio  "John M. Olin profesor  povijesti civilizacija" na Bostonskom sveučilištu. To je ona ista obitelj Olin čija je zaklada (Olin Foundation) dala milijune neokonzervativnom pokretu u SAD. Gress, koji je radio i kao novinar Jyllands-Postena, je jedan od dvojice osnivača CEPOS-a founders koji se također nalaze u upravnom odboru ovoga danskoga dnevnika.

Postavljanje Dankse u epicentar sukoba civilizacija prisililo je pripadnike danske političke elite da glasno prosvjeduju. Uffe Ellemann-Jensen, biši danski ministar vanjskih poslova, i Ventre, bivši šef Liberalne stranke (na europski način) kojoj pripada premijer Anders Fogh Rasmussen', već su nazvali objavljivanje karikatura «predstavom» i pozvali su glavnoga urednika Jyllands-Postena Carstena Justea da podnese ostavku zbog «pogrešne procjene». Ellemann-Jensen dodao je: "Govorim to sada jer trenutni ministar vanjskih poslova i premijer to ne mogu reći, no ja kao obični građanin koji ima određene spoznaje o tome kako funkcionira svijet to mogu …"

Ellemann-Jensen, također jedan od osnivača CEPOS-a, pružio je snažnu potporu 22 bivših danskih diplomata sa znanjem o islamskim zemljama, koji su osudili objavljivanje karikatura i zatražili da vlada nešto poduzme i održi sastanke sa muslimanskim vođama da bi se kriza razriješila.

Objavljivanje karikatura u francuskim i drugim europskim novinama 1. veljače bilo je čista sinarhistička operacija. Primjerice, «Reporteri bez granica», koji imaju sjedište u Francuskoj i djeluju po cijelom svijetu, pružili su veliku potporu objavljivanju karikatura, no, ta se organizacija  predstavlja zajedničku operaciju britanskih, američkih i francuskih sinarhista. U Francuskoj prima financijsku potporu ureda predsjednika Francuske, ministarstva vanjskih poslova. U SAD potporu joj pruža National Endowment for Democracy i desničarska ustanova sa sjedištem u Miamiju, Center for a Free Cuba, zloglasna antikastrovska skupina. U sklopu suradnje s ovom zadnjom ustanovom Reporteri bez granica usko surađuju sa Ottom Reichom, koji je trenutno posebni izaslanika predsjednika Busha za zapadnu hemisferu. Još je važnije da je Reich, stari sudionik afere Iran-Contra sa Floride i glavni pobornik antikastrovskih skupina, ustvari bliski suradnik Georgea Shultza, kojemu je služio kao «posebni savjetnik» između 1983. i 1986. kada je Shultz bio državni tajnik.

Još jedna indikacija da je riječ o operaciji pod nadzorom sinarhističkih bankara je i to da je urednik koji je odgovoran za objavljivanje karikatura u francuskom dnevniku France Soir, Jacques Lefranc, bivši glavni direktor  francuske banke Banque de Participations et de Placements. BPP je vrlo aktivna na Bliskom istoku i blisko je povezana sa francuskim obavještajnim službama. Po objavljivanju karikatura Lefranc je dobio otkaz.

Britanski ljudi u Muslimanskom bratstvu ciljaju na arapske vođe

Jedan ugledni izvor u europskim sigurnosnim službama rekao je EIR-u da je objavljivanje karikatura u veljači u drugim europskim zemljama bilo očito «upravljana» operacija na objema stranama, u svrhu mobiliziranja islamofobije u Europi. Ipak, ta je operacija «upravljana» i na Bliskom istoku. «Upravljače» u Jugozapadnoj Aziji kontroliraju osobe pod nadzorom britanske obavještajne službe u Muslimanskom bratstvu koje je aktivno od Maroka do Pakistana. Valja se prisjetiti da su prve karikature bile gotovo nezapažene u islamskom svijetu sve dok druga skupina mnogo uvredljivijih karikatura nije počela cirkulirati krajem siječnja, od kojih neke nisu nikada bile objavljene u zapadnom tisku. Kolanje tih karikatura brzo se povećalo nakon 1. veljače.

Isti je izvor ukazao i na to da je samo 200 prosvjednika sudjelovalo u paležu danskoga konzulata u Bejrutu. Oni su, očito je, bili dijelom orkestrirane operacije u kojoj su sudjelovale «izvjesne skupine» iz Libanona. Što se tiče cijeloga Libanona, to nije bilo važno pitanje, te je ustvari palež poslužio za destabilizaciju veoma osjetljivoga političkoga stanja u Libanonu.

Izvor je upozorio da su prosvjedi u Damasku bili najvjerojatnije potpomognuti od strane dijela vladajućih struktura u Siriji, budući da nitko ondje ne može poduzeti takvo što bez službene podrške. Sirija, rekao je, igra opasnu igru i upada u zamku jer misli da može dobiti političku potporu na arapskim ulicama pokušavajući istodobno preuzeti vodstvo u cijelom slučaju, prije nego što ga Muslimansko bratstvo iskoristi za pokretanje destabilizacije.

Način na koji tvrda struja u Iranu reagira na cijeli slučaj otkriva da i oni sudjeluju u toj krizi koju su orkestrirali Britanci. Reagirajući na karikature Iran je zaprijetio započinjanjem gospodarskoga bojkota protiv Danske, što je navelo Europsku uniju da zaprijeti kontra-sankcijama. Tako je Iran ponudio priliku da se započne sa sankcijama bez obzira na UN i pitanje nuklearnoga programa!

Slično, karikature su poslužile za raspaljivanje masa na ulicama Gaze, upravo u trenutku dok je Hamas vodio osjetljive pregovore sa različitim palestinskim frakcijama i Egiptom oko formiranja vlade koja bi mogla nastaviti dobivati financijsku potporu od Europske unije. Nastali kaos pružio je izgovor usijanim glavama u izraelskim sigurnosnim službama da povećaju broj ciljanih likvidacija palestinskih militanata.

Vodeći danski novinar sa dugogodišnjim iskustvom kazao je EIR-u da je kaos usmjeren protiv Jordana, Egipta i drugih prozapadnih država. Uplašio se da bi razjarene mase na arapskim ulicama mogle poslužiti kao pokriće za ubojstvo vodećeg arapskog političara.

Ne postoje političke snage, bilo u Europi, bilo u Jugozapadnoj Aziji, koje su politički sposobne zaustaviti tu orkestraciju. Samo zaustavljanje sinarhističkoga zamaha u SAD može pružiti nadu u izbjegavanje sukoba civilizacija.

 EIR Volume 33, Number 7, February 17, 2006