Borba za nacionalni suverenitet:
NESTOR KIRCHNER Predsjednik Argentine
[Govori Nestora Kirchnera 30. ožujka i 2. travnja 2006., Buenos Aires]
ARGENTINSKI PREDSJEDNIK NESTOR KIRCHNER UKAZUJE DA JE „ULTRAMONTANI NACIONALIZAM“ STAJAO
IZA VOJNE DIKTATURE OD 1976. – 1983., ČIJI SU KUKAVIČKI GENERALI KRENULI U RAT 1982.
da bi spasili vlastitu kožu. Govoreći na 24. obljetnici argentinskog ponovnog preuzimanja
Malvinskih otoka [ili kako ih Britanci nazivaju Falklandskim otocima] 2. travnja 1982.
Kirchner je na dirljiv način odao počast hrabrim vojnicima i mornarima koji su se borili u
ratu protiv Britanije podvukavši da je ponovna uspostava vlasti nad Malvinskim otocima
„veliki nacionalni cilj“ koji ne će nikad biti napušten. No bio je nemilosrdan prema
junti čija je „neodgovorna“ odluka da krenu u rat „ukazala na mnoge nedostatke koje su ti
tehničari strave imali kad su se trebali boriti u pravim bitkama“. Služeći se riječima
koje inače upotrebljava samo Lyndon LaRouche, Kirchner je označio sinarhističke sile koje
su postavile na vlast diktaturu 1976. nazivajući ih riječima „ultramontani nacionalizam“.
Podsjetimo se da je vojna junta preuzela Malvinske otoke podrazumijevajući da će
SAD okrenuti glavu i ne će ući u savez s Velikom Britanijom, koja je zauzela otoke 1833.
Dužnosnici Državnog Tajništva u biti su to obećali junti. Ta junta izgubila je svaki
ugled kroz šest godina mrcvarenja stanovništva i gospodarskog uništavanja. No kad je
čitava Ibero-Amerika eksplodirala nacionalnim potporama Argentini, i to zbog njihove ideje
korištenja bombe zaduženja kao oružja protiv Wall Street-a i Londona, SAD rukovođen
Henryjem Kissingerom pridružile su se Margareti Thatcher i NATOu da „održe lekciju
Argentini“.
No hrabri i domoljubni odgovor argentinskog naroda mora se odijeliti od kriminalnog
djela junte, rekao je Kirchner. U stvarnom smislu, rat je „oltar naše domovine heroizmu
njenog stanovništva“. Vojnike su odaslali u rat brojno u manjini, slabo opremljene.
„No oni nisu ronili suze. Držali su naš stijeg visoko s dostojanstvom i časti“, i
položili su svoje živote za svoju zemlju „unatoč strateške i političke grješke onih koji
su tada nezakonito vladali.“ Na kraju rata vratili su se kućama u tišini, zanemareni i
napušteni kao da se trebaju nečega sramiti. „Dragi Bože! Jadna Argentina... Trebali smo
im dati dobrodošlicu kao narodnim junacima! Poraz od moćnika nije važan. Važno je bilo
dostojanstvo onih koji su otišli [u rat] i dali sve od sebe.“
„Ultramontani ili izolacionistički nacionalizam ne smije nikad uzeti mjesto
demokratskom i domoljubnom nacionalizmu zasnovanom na volji naroda“, rekao je Kirchner.
Uzevši na metu građane koji su podupirali juntu zapazio je dok su TV izvješća „govorila
da pobjeđujemo, [ti građani] stajali su tamo i bodrili taj ultramontani nacionalizam“.
Kasnije su mnogi od njih kao i gospodarska sila koja je podupirala juntu nestali i nije
ih bilo da bi pomogli palima ili onima koji su se borili ili pomogli samoj Naciji. Važno
je da sve ovo zadržimo u svom sjeđanju, opomenuo je Kirchner, „jer mnogi od tih interesa
nastavljaju svojim radom još danas u Argentini“. Argentinski je Predsjednik snažno govorio
da „napori naših ljudi i vlade idu za obnovom opće dobrobiti ... i to nam daje nade da ćemo
vidjeti zemljište naših otoka i obalnih područja koja ih okružuju, ponovno u funkciji i pod
argentinskim suverenitetom“.
MOJA ZADAĆA ... JE IZGRADITI NACIJU, PRAVIM RADOM, PA I UZ POGREŠKE ALI JA ŽELIM POMOĆI U
IZGRADNJI NACIJE, DOMOVINE, DRŽAVE ZA SVAKOGA“. U govoru od 30. ožujka kojeg je održao
u Predsjedničkoj palači da bi objavio ulaganje u novo-otvorenu državnu komunalnu tvrtku
AySA, Nestor Kirchner je ponovio svoju obvezu da stavi opcću dobrobit čitavog stanovništva
iznad grabežljivih financijskih interesa, kao što su „stočni baruni“, koji odbijaju
pregovore s vladom za sniženje cijena mesu. „Moramo zaštititi domaće tržište, moramo
zaštititi Argentince“, opomenuo je. Prizvao je znakovito u pamet da je Seosko Društvo,
skup velikih zemljovlasnika, koji bi radije pustili „tržištu“ da odredi cijenu govedine,
ista ta skupina podržala je vojni udar 1976., opominjući tada da bi bilo nepametno
imati „brzopleti“ povratak na demokraciju 1983. Demokracija „je samo za njih, samo za
njihove interese i interese kojima oni služe. Znam da mnogi ne će voljeti ovo što govorim,
no to je istina“.
„Čast mi je“, rekao je Kirchner, da država preuzima koncesiju koju je nekad vodila
francuska komunalna tvrtka Suez. Zahvalio je vođama radnika i radnicima u slušateljstvu
koji će graditi nove komunalne projekte AySAe, „zbog hrabrosti i oduševljenja“ u tom
pothvatu.
Dok je Kirchner govorio, pristaše su davali podršku izvan Casa Rosad(a)-e glasno
plješčući svakom činu protiv Sueza i otvaranju AySA. Uzvikivali su: „Tako treba! ...
Pingvin u srcu! ... Tu su momci [spremni za borbu] za oslobođenje!“ Kirchner koji dolazi
iz najjužnije pokrajine Santa Cruza, ima nadimak „Pinguino“. Čuvši za to Lyndon LaRouche
je dosjetljivo rekao „naravno, oligarhija ga mrzi—oni misle da pingvini ne mogu letjeti!“
[Govor Nestora Kirchnera, General Pacheco, 4. travnja 2006., Buenos Aires]
PLAĆE RADNIKA NISU UZROK INFLACIJE, REKAO JE PREDSJEDNIK KIRCHNER u svom govoru
4. travnja pri predstavljanju novog modela Volkswagena izrađenog u cjelini u Argentini.
„Radnici rade svaki dan da bi svojim obiteljima omogućili bolji životni standard ... oni
ne kontroliraju cijene“. Problem je u tome „što postoje stanoviti interesi koji žele veću
dobit nego što im pripada... Moraju shvatiti da napredak Argentine mora doseći sve
domove, tako da dobijemo naciju za i sa svim Argentincima“. Pozvao je poslovne ljude,
koji često prigovaraju o zahtjevima za bolje plaće, da pokažu „veću odgovornost“ i porade
s radnicima „tako da bi zajedno mogli riješiti probleme mudrošću i odgovornošću“.
Kirchner je bio ushićen da je Volkswagenov model proizveden u tvornici General
Pacheco „proizveden uglavnom od argentinskih autodijelova“, dodavši oduševljeno da se
„proizvodnja autodijelova vratila u Argentinu! Osnovna industrija se vratila!“
Visokokvalificirane radnike se ranije smatralo „viškom“ u Argentini, rekao je, i
prema njima se odnosilo kao neželjenim prognanicima. „Teorije iz 1990. – 1999. govorile
su da ne možemo proizvoditi, da moramo sve uvoziti, da je industrija u Argentini staromodna
ideja—neki ljudi to još uvijek misle—i da mi bjelodano moramo biti gospodarstvo pružanja
usluga i raditi unutar međunarodne podjele rada“. Ovu bismo ideologiju morali „definitivno
zabraniti“ u našoj zemlji, „tako da naša voljena plava i bijela zastava ponovno zaštiti
sve nas, tako da svi imamo ista prava, tako da naša sveučilišta budu ponovno otvorena
svima, i da [dolični] posao postane dnevno pravo“.
[La nacion, Clarin, 5./4./06. Belo Horizonte]
BANKARSKI KARTEL PADA U LUDILO NAD KIRCHNEROVIM „ZASTRANJIVANJEM S TRŽIŠTA“. Institut
of International Finance (IIF), bankarskog kartela pustio je u optjecaj histerični
izvještaj sa godišnje skupštine Inter-American Development Bank-e (IADB) [Inter-američke
banke za razvoj] u Brazilu, opominjući Argentinu da će njen propust u uporabi „mehanizama
tržišta“ u kontroli cijena, odnosno uporaba kontrole cijena umjesto toga, odvesti je u
ogromne probleme. „Monetarno prilagođenje“ jedino je pravo rješenje, pjenio se izvještaj.
Autor izvještaja, Nader Nazmi, opomenuo je da bi rastuća inflacija mogla dovesti do
spirale plaća na više, na koju bi Argentina mogla odvratiti čak i „agresivnijim
odgovorima“, udaljujući je „sve dalje od tržišta“. Inflacija bi mogla doseći 15% ove
godine i 18% u 2007., ako Kirchner propusti aktivno djelovati, piše u IIF dokumentu.
Potpredsjednik IIFa, William Rhodes iz Citibank-e uprizorio je veliku predstavu
škripanja zubima na tom istom sastanku, jadikujući da Argentina „nema plan“ pomoći
posjednicima obveznica („starim zaduženicima“) [grabežljivoj pošasti] koji nisu sudjelovali
u preustroju duga 2005. Zaboravite to, kazao je član argentinske delegacije. „Stari
zaduženici su samo zakonska glavobolja, jer smo mi već dokazali da Argentina može
pristupiti tržištima bez rješenja tog problema“. Sve dok je Kirchner Predsjednik, izjavio
je on, „ne će se isplatiti nijedan dolar“ posjednicima obveznica koji su izostali
(bojkotirali!) iz nagodbe o preustroju duga. Ministar financija Miceli isto je tako
napomenuo da je argentinski Kongres donio zakonsku odluku kojom stavlja van zakona
otvaranje novih pokušaja zamjene [obveznica] duga.
Dok praktički nesuverena Hrvatska hrli u sve dublji gubitak suvereniteta i to bez
većih prosvjeda, čak i bez jadikovanja, prema riječima
predsjednice Schillerovog Instituta kao "najgluplja telad koja sama odabire svog
koljača" ovdje želimo ukazati da postoje i različita tumačenja stvarnosti i različita
politička stajališta, koja podložni mediji ne donose ili ne smiju donositi pred javnost.
Kao uvod u nekoliko prikaza te 'skrivene' stvarnosti ponudili bismo prikladne misli
iz pera idejnog vođe Schillerovog instituta, Lyndona H. LaRouchea mlađeg.
[Magazin Fidelio, jesen 1996., monografija Leibniz s Riemannovog stajališta]
"Da bi čovjek očistio um pa mogao razmišljati znanstvenom strogošću, on mora biti
sposoban razaznati da su napuhane 'istinitosti' povlaštenih i popularnih suvremenika a
i ranijih takvih 'stručnjaka', smiješno pretvaranje. Kao Swiftov Guliver on si treba
zamisliti da se nalazi u prilikama kao u Engleskoj početkom 18. stoljeća, gledajući krdo
bezumnih Jahua [ljudskih stvorova koji se glasaju/ržu kao konji -- 'jaa-huu'], koji se
stalno valjaju u kaljužama jarka, koje goni i prorijeđuje naizgled plemićko stado konjskih
stražnjica. No danas ne smijemo biti tako tolerantni kao što je to bio Swift, prema našem
(ruko)vodećem kadru 'stručnjaka' ekonomista, psihologa, i nanižih od sviju , popularnih
žurnalista, koji zagađuju prevladavajuću sentimentalnost današnjice. Razmatrajući takve
stvorove kao te današnje 'stručnjake', mora se čovjeku okruženom krdima takvih mizantropa
oprostiti ako su na trenutke umišlja da je on možda neki moderni Guliver, jedini čovjek sa
satom koji ide na planeti punoj ljudoždera.
"Ovu se aluziju ne smije protumačiti kao dosjetljivo pretjerivanje, ona je smrtno
istinita i ne uveličava grozomornost problema s kojima se svijet danas suočuje.
Razmislite samo što je čovjek, u suprotnosti s nakaradnim mišljenjem kojeg o čovjeku
drže današnji empiričari. Bit će onda razvidno da ovo nije nikakav prijezirni govor
klevete protiv tih prenapučenih socijalno-teoretskih zanimanja koja su naša sveučilišta
pretvorila u otpadno smetlište crknutih umova i trulećeg morala.
"Ista nemoralnost koja se širi iz septičkih jama sveučilišnih odjela sociologije,
psihologije, antropologije, političkih znanosti, filozofije, modernih jezika, i povijesti
svojstvena je uredničkoj praksi vodećih žurnalista i zabavnih medija. To je kamen zaglavni
najprljavijih bućkuriša tračeva, koji se koriste kao oružje političkih utjecaja u rukama
vodećeg tiska i korumpiranih tužitelja "društvene znanosti" preobrazivši u "Jahue većinu
hegemonskih struja među tobože školovanim građanima, njihovom djecom i drugima. Znak je
vremena da je "Jahu" ironija nepobitne umješnosti u opisivanju građana koji se izjašnjavaju
kao "Veliki inkvizitori ('Torquemade')" javne savjesti kod "nekog (svakog) svog omiljenog
gorućeg problema".
Moralni bi se trulež mogao primjereno mogao rezimirati kao duboko usađeno, aksiomatsko
prihvaćanje pojma "ljudska narav" kako je britanski empiričari definiraju. Takvu sovijalnu
doktrinu su zastupali i zastupaju mnogi 'mislioci' od Francisa Bacona, Johna Lockea ...
[slijedi niz imena koja se uvijek mogu u ovom kontekstu naći u drugim LaRoucheevim
radovima -- vidi objavljene radove tog autora na hrvatskim internetskim stranicama
Schillerovog Instituta], preko François Quesnaya, Giammarie Ortesa, davida Humea,
Adama Smitha, ... Theodora Adorna, Hann(ah)e Arendt, ... F. Nietzschea, Martina
Heideggera, ... Sigmunda Freuda ... do današnjeg Tavistock Instituta i njegovih 'udarnih'
stručnjaka za psihološko ratovanje.
" Ovo mnoštvo gadnih stvorenja razlikuju se samo kao razni uzorci zaraznih nametničkih
ušiju.
|