Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



Poput JFK-ovog spuštanja ljudske posade na Mjesec!

Lyndon H. LaRouche, mlađi

27. rujna 2006.

Objavljivanje „Izotopske ekonomije“ dr. Jonathana Tennenbauma u izdanju revije Executive Intelligence Review (EIR) u svesku 33, br. 40, namijenjeno je kao pomagalo vladama Euroazije i drugima u njihovim pripremama za diskusiju koja će se održati u skoroj web-konferenciji u Washingtonu i Berlinu 31. listopada. Iako mnogi državnici i drugi važni utjecajni ljudi ne moraju biti stručnjaci u ovim određenim područjima nuklearne fizike, mjere čiji opći pregled dr. Tennenbaum daje u svom članku, moraju se postaviti na međunarodni dnevni red za hitno usvajanje i program rada.

U svjetlu činjenice da se sadašnji svjetski monetarno-financijski sustav i institucije s njim u rodu već nalaze u klopki ubrzanog procesa raspada, hitno je da se prave važne alternative jasno postave sada u središte diskusije. Ovaj prijedlog ima nakanu mogućeg usvajanja kao smjernice politike. U tu svrhu trebalo bi ga prepoznati kao ključ organiziranja trajne dugoročne zamjene i obnove od neizbježivog ranog raspada sadašnjeg globalnog sustava.

Pitanje ovdje, kao što sam isticao u ranijim pisanim i usmenim predstavkama koje sam podnosio raznoraznom službenom i drugom slušateljstvu, leži u tome što sve brža stopa kojom čovječanstvo troši mineralne i srodne sirovine biosfere našeg planeta zahtijeva da se okrenemo prema novoj dimenziji pristupa uporabe i nadopune određenih depozita, kao što su pitka voda i drugi minerali planetarne biosfere. Nastojanje regulacije uporabe pretpostavljene fiksne zalihe bitnih takozvanih „prirodnih“ resursa, lažna je i sada opasna doktrina. Umjesto gledanja na važne sirovine planeta kao da su fiksna cjelovitost, mi moramo sad uzeti na sebe odgovornost čovjekova stvaranja novih resursa koji će biti više nego dostatni za održavanje rastućeg svjetskog pučanstva na stalno boljem standardu fizičkog prinosa po glavi i osobnoj potrošnji.

Kao što dr. Tennenbaum razlaže u svom radu, kategorije tehnologija dovoljnih zadovoljenju potonje potrebe u predvidivoj budućnosti čovječanstva, već su poznate. Poanta je da moramo uvrstiti tu mogućnost preobraženja odlike znanstvenog i drugog odgovarajućeg života, koju moramo uvrsti-ti kao zamjenu beznadno bankrotiranom životu čovječanstva zadnjih desetljeća.

Objava izvješća dr. Tennenbauma u ovom izdanju EIRa ima namjeru poslužiti kao pravovremeni savjet državama čije će ugledne osobe nazočiti LaRouche PAC web-konferenciji 31. listopada 2006. iz Berlina i Washingtona.


Izotopska ekonomija

Dr. Jonathan Tennenbaum

Najbolji uvod u ovo dijelo od iznimne povijesne važnosti za budućnost Zemlje i njenih stanovnika su riječi velikog Dimitrija Mendeljejeva. . Te riječi su ujedno odličan opis stanja u znanosti i društvu danas, gdje se sve pokorava statistici (odnosno službenim statističarima), i gospodarima kase, a nitko ne pridaje nikakvo značenje građenju 'katedrale' sklada građe i uma:

„Puko prikupljanje činjenica, čak i iznimno opsežna zbirka ... ne sačinjava znanstvenu metodu. Ne pruža niti pravac daljnjim otkrićima niti ikad zaslužuje ime znanost u višem smislu te riječi. Katedrala znanosti zahtijeva ne samo građu, nego konstrukciju, sklad ... plan ... za skladnu kompoziciju dijelova i naznaku puta na kojem će se moći ostvariti najplodonosnija nova građa.“

U istom smislu idu i 'pokajničke' riječi Wernera Heisenberga kad je pred kraj života osjetio u sebi zov istinskog znanstvenika:

„Vjerujem da su stanoviti pogrešni smjerovi razvoja u teoriji čestica—a bojim se da takav razvoj stvarno postoji—prouzrokovani krivim shvaćanjem da je moguće potpuno izbjeći filozofske argumente. Počevši s lošom filozofijom oni postavljaju kriva pitanja. ...

Prije ovog vremena [pokusa Andersena i Blacketta koji su pokazali takozvanu produkciju para elektrona i pozitrona putem kvanta svjetlosti—JT] pretpostavljalo se da postoje dvije temeljne vrste čestica, elektroni i protoni ... da im je broj utvrđen i nazivalo ih se „elementarnim“ česticama. Na materiju se gledalo kao na u konačnici izgrađenu od elektrona i protona. Eksperimenti Andersena i Blacketta pružili su definitivni dokaz da je ta hipoteza pogrešna. Elektrone se može stvoriti i uništiti, njihov broj nije konstantan, pa oni nisu „elementarni“ u izvornom značenju te riječi ...

Nema razlike između elementarnih čestica i složenih sustava [kao što su atomi i molekule—JT]. To je vjerojatno najvažniji eksperimentalni rezultat zadnjih 50 godina. Taj razvoj uvjerljivo nameće sljedeću analogiju: Usporedimo takozvane „elementarne“ čestice sa stacionarnim stanjem atoma ili molekule. Možemo misliti o njima kao različitim stanjima jedne te iste molekule ili kao mnogim različitim molekulama kemije. Netko bi onda mogao jednostavno govoriti o „spektru materije“. ...

Kriva pitanja i krive slike dopužu automatski u fiziku čestica i dovode do razvoja koji ne odgovaraju stvarnim okolnostima u prirodi. ... Morat ćemo prihvatiti činjenicu da eksperimentalni podaci u veoma velikim i veoma malim razmjerima nužno ne proizvode slike, i moramo se naučiti raditi bez njih. ... Filozofija Platona čini se najprikladnijom.

Spektar čestica može se shvatiti samo ako se poznaje dinamika materije na kojoj počivaju. Dinamika je središnji problem.“

preuzimanje/download whole document - 1,6 mb

Executive Intelligence Review