Laganje nije dobro za vaše zdravlje

... [L]aganje nije zdravo za osobu, za onog koji laže. Ono naime razara umne sposobnosti. Uništava u vama ono po čemu se razlikujete od majmuna, pa počinjete onda majmunisati okolo sa svoji(o)m susjedom, jer više nemate mjerila istinitosti. Više niste istinski ljudsko biće. Rodili ste se kao ljudsko biće, no vaša ljudska svojstva ste odbacili, prodali ste ih ili zamijenili za sličice sportaša. Sad više niste u stanju otkriti istinu. Uništili ste, naime, sposobnost koja je bitna, veoma osjetljivu sposobnost, bitnu u otkrivanju istine.

To je onda problem. Problem društva. Problem mladih ljudi i njihova odnosa prema ovom našem društvu. Možete odmah pretpostaviti da gornjih 20% po primanjima i bebi bumeri stalno lažu, jer ništa drugo ne znaju. Jer su u potpuno sofističkom društvu.

Što je gornjih 20%? U Njemačkoj kao i Sjedinjenim Državam, ili još gore u Francuskoj—još je ozbiljniji oblik u Francuskoj, jer ona imo više policajaca koji to sprovode, imaju više policije nego ljudi. Tamo policiju ne možete ubrojiti među ljude. [Gornjih 20% u Hrvatskoj su političari, policajci, 'tajkuni', viši državni službenici koji imaju 'moć nad pukom', krojiti mu sudbinu. Uz regularne bebi bumere mi imamo i opasniju sortu grubijanskih sofista odgojenih u 'partijskim' i 'antifašističkim' školama. Oni čak i kad nisu među gornjih 20% po primanjima tamo spadaju po svom osjećaju moći nad drugim 'klerofašističkim' pukom. ]

Pokoljenje bebi bumera imalo je svoje temelje u sofisteriju. Pa tako, mi [stariji] vratili smo se iz [2. svjetskog] rata. Pobijedili smo fašizam. Pobijedili smo ga pod utjecajem ideja [Franklina] Roosevelta, no naglo smo skrenuli u suprotni smjer. Sad prihvaćamo fašistički program i kažemo fašizam nije bio tako loš. Nije fašizam taj koji je bio loš, bio je to Hitler. Hitler je bio loš i mi smo ga se otarasili. Sad se možemo vratiti fašizmu. I tako su učinili!

No poanta je da nas ranije rođene, koji smo bili odrasli za vrijeme rata, nisu stvarno mogli u to uvjeriti. Mi nismo mogli iskreno lagati. Ljudi bi govorili, „Jest, ja slijedim liniju, nemojte me uvlačiti u ovo, nemojte me uključiti, ne želim neprilike.“ No nisu stvarno u to vjerovali. Još uvijek su vjerovali u tehnički napredak. Vjerovali su u gradnju kuća i stanova, vjerovali su u poboljšanje dohotka, u bolje zdravstvo, bolje zajednice, sve te stvari. To je bila odlika mog pokoljenja. Oni su vjerovali u to. Stoga, iako bi zdušno lagali, jer su bili u strahu od desničara, ili se bojali FBIa, kao što se govorilo u SADu, povukli su crtu do koje bi lagali. Nisu lagali do kraja. Zbog toga ljudi koji su vladali društvom rekli su: „U redu, ispravit ćemo to. Dajte nam jedno pokoljenje. Ispravit ćemo to. Uzet ćemo pod okrilje sve ljude koji bi mogli biti gornji sloj, dio gornjeg sloja društva i počet ćemo s njima od djetinjstva, od dana kad se rode“. „Ovaj će vjerojatno ići na sveučilište, postat će vjerojatno važna utjecajna osoba. Ovog pak možemo baciti na smeće, ako ne uspije, no ako postigne rezultate prema našim očekivanjima, ići će na sveučilište i s vremenom za oko 30 godina bit će dio utjecajnog sloja. Bit će ili sveučilišni profesor, ili političar, ili stručnjak iz stanovitog područja. Bit će među gornjih 20% u zemlji po obiteljskim primanjima.

Isto se dogodilo u Njemačkoj. Isto i u Francuskoj, u stanovitom smislu i u Italiji, jer Italija je ipak različitija, stanovništvo je tamo nestabilnije.

Ishod svega toga bio je da ste imali pokoljenje koje je sazrelo oko 1968., pa tako treba baciti pogled na te šezdesetosmaše! Oni jesu protestirali [i protiv nepravdi], no glavna odlika šezdesetosmaša kao pokoljenja, u Berlinu ili drugdje, bili su ludi i nemoralni. Zašto su bili ludi i nemoralni? Zato jer su bili tako odgojeni i školovani, pažljivo odabrani pri svom školovanju i kulturnim utjecajima na njih, da postanu svinje. Prave svinje u pravom smislu te riječi.

Što su govorili? Rekli su, „Društvo je pokvareno. Mi imamo vlastito mišljenje, i želimo ga izraziti. Ne volimo radničke kute. Ne volimo seljake, zemljoradnike. Ne volimo nositi odjeću. Želimo pušiti ovo, ili sisati ono, i sve to“. I to je postala norma pokoljenja.

To pokoljenje pripadalo je sloju gornjih 20%, odgajali su ga, smišljeno, pod utjecajem na primjer čitave rokenrol scene. Rokenrol koncerti, rock glazba, i slično. Sve je to dio toga. Dio degeneracije! Sustavne degeneracije čitave generacije. Zove se de generacija. [Igra riječi:] Znate, pokoljenje mojih djedova [djedovi onih koji su odrasli i borili se u 2. svjetskom ratu] bila je a generacija, očevo pokoljenje bilo je be generacija, mi smo bili ratno pokoljenje, mi smo vidjeli svijet [u engleskom je isti izgovor za riječ vidjeti (see) kao i za slovo ce]. Zvali su nas (oni koji su vidjeli, ili) ce generacija. Zatim smo mi imali djecu, de generaciju. I dogodilo se da ste imali ljude koji su pripadali onima koji nose radničke kute, seljake-zemljoradnike, glavni oslonac društva, donjih 80% po primanjima ili društvenom utjecaju, i njih se sve više i više brisalo iz slike. Kao što vidite danas, naročito nakon 1971. – 1975. U biti izbrisani sa slike. A gornjih 20%, umreženih, zlatna generacija—ili zlatna de generacija—preuzela je društvo, naročito nakon 1985., 1987., naročito nakon 1990., došli su na vodeće položaje. Clintonova izborna pobjeda podudara se s tim. To je putokaz—pogledajte samo kako je sve išlo u tom razdoblju, od 1986. do 1994., to je po prilici vrijeme kad je takozvana bebi bumer generacija došla na vodeće položaje.

De-generacija preuzima vlast

Recite, koja je odlika bebi bumer pokoljenja? Oni su lagali cijelo vrijeme. Bili su sofisti a uzor su im bile dvije stvari. Prvo, kao uzor im je služila sofisterija koju je drevna Grčka provodila, koja ju je uništila iznutra. Drugo, bili su na egzistencijalizmu kao takvom, ekstremnom obliku sofizma, a tipični primjer ...