Ovaj uradak je nastavak dijaloga između LaRouchea i ćlanova njegovog Pokreta mladih (LYM). Ovaj isjećak je iz LaRoucheevog predavanja svojoj 'Školi Pokreta mladih' 3. prosinca 2005. u Berlinu s telefonskom vezom s Parizom. Ćitav dokument može se nači na LaRoucheevim internet stranicama. [Isjećak nije provjeren glede mogučih grješaka u govornom prijepisu.]

Možda se ovdje nalazi razlog neuspijeha tolikih (ispraznih) hrvatskih društvenih pregovora, dogovora i dijaloga. Pregovori za EU, na pr., vode se bez ikakve hrvatske ili opčeljudske ideje osim tobože dobrobiti stećevina EU-a, koje su nam zorno prikazali u takozvanom 'Domovinskom ratu' u srcu Europe.

O neuspješnosti 'društvenih dijaloga'

Ćlan LaRoucheevog pokreta mladih iz Europe postavlja pitanje o tome kakav treba biti društveni dijalog kad se želi popraviti društvo, to jest stubokom ga izmijeniti.

PITANJE: Pozdrav. Moje je ime Alexander. … Imao bih pitanje: Upravo sam prošao kroz knjigu … Ćudo u Filadelfiji o Ustavnoj konferenciji i borbi za odobrenje [ustava] 1787. – 89., i jedna stvar mi je strahovito upala u oći, a to je bila žestina javne rasprave o tome kakva bi trebala biti priroda [nove] politićke zajednice i kakvo društvo. … Došlo mi je onda na pamet pitanje glede dinamićkog procesa gdje se ćitavo društvo ujedinjuje u javnim promišljanjima o tome kako bismo morali funkcionirati zajedno, kako bi trebala izgledati vlada, kako ne bi smjela izgledati, kako sprijećiti tiranije, i tako dalje, a mi u Europi nismo nikad doživjeli nešto slićno. Pomislio sam da je to možda problem zašto nema alternative vodstvu Sjedinjenih Država [u svijetu], zašto nema tog osječaja moči u Europi – i drugdje – jer se to nikad nije dogodilo. U našem radu i pokušajima organiziranja društva u Francuskoj i Njemaćkoj vjerojatno nema zamjene za takvu vrstu rasprave. Zato pitam … kako bi bilo najbolje ostvariti politićko društvo, gdje mi ne želimo oboriti vladu, ne želimo kaos i slićno, nemamo baš želju zaratiti s Britancima [zbog njihovog naturanja liberalizacije u svemu], no želimo stvoriti takav proces promišljanja?

ODGOVOR (Lyndon LaRouche):

Prvo tu je pitanje države nacije […nerazgovijetno]…

Rasprava nije sama po sebi znaćajna. Rasprava je ćesto samo blebetanje, i to blebetanje iz kojeg ne če ispasti ništa dobrog.

To nas vrača natrag u drevnu Grćku, vrača nas na Pitagorejce, na Solona Atenjanina itd. Vrača nas na pitanje, koje je jedinstveno za Grćku a osnovica mu je koncepcija ideje. Ne ideje razgovora, ne ideje rasprave. Rasprava je obićno gubitak vremena. Ne vodi nićem dobrom, osim pometnji. Prema tome mora postojati ideja koja teži ujedinjenju, ujedinjujuča ideja, kao fizićka znanstvena --. Druga stvar, kako otkrivate znanstvenu zakonitost, fizićku zakonitost, zakonitost svemira? Da li je otkrivate raspravom, debatom? Jasno da ne! Jer što ako nitko u prostoriji nema nikakve koncepcije, kojeg klinca če rasprava tamo postiči? Ne čete stvoriti tamo ideju, raspravom! Ideja je nešto što se oblikuje suverenim ćinom uma pojedinca. Nema drugog naćina. Jer inaće samo podgrijavate jućerašnju juhu.

Prema tome što se zbilo u tom slućaju, postojala ideja države nacije, koja je došla do Sjedinjenih Država, odnosno do zemlje koja če postati Sjedinjene Države, iz Grćke. Preko Europe. Toćnije preko Dantea Alighierija, ćovjeka pojedinca. Toćnije rećeno upliv Renesanse 15. stolječa. Postavka moderne države nacije došla je od pojedinca, zvanog Nikola Kuzanski i njegovog djela Concordantia Catholica. Ideja države nacije izašla je iz tog procesa, ukljućujuči Jeanne d’Arc, koja je imala istu ideju. Osvario ju je Lois XI. Nju je kopirao sa dvora Louisa XI Richmond, koji je postao Henry VII, kralj Engleske. Postala je poznata kao institucija zajednice opče dobrobiti (‘commonwealth).

Što je bilo nakon toga? Nakon Ugovora iz 1648. koji je okonćao vjerske ratove, zapoćelo je ujedinjenje Francuske, jedinstvo razvoja pod Mazarinom i Jean-Baptiste Colbertom. Bila je to ideja razvoja moderne države nacije. U Francuskoj danas moči čete nači više dokaza o dobrobiti koja je došla od Colberta u kratkom vremenu dok je bio vođa Francuske, nego od svih vlada Francuske zajedno! Največa od svih vlada Francuske bila je u toku razvoja pod Colbertom. Prije nego što je taj idiot, Louis Quatorze (14.) i njegovi prijatelji iz Frnde-a stupili na pozornicu i upleli se u francusko-holandske ratove.

Ideja države nacije i Sjedinjenih Država došla je iz Zajednice opče dobrobiti Massachusettsa. Došla je toćnije u 17. stolječu pod utjecajem Winthropovih i Mathersovih. Bila je međunarodno organizirana od strane krugova oko Leibnitza, u kasnijem razdoblju. A pronašli smo spregu s Leibnitzom i njen naćin funkcioniranja, što je dovelo do Amerićke Revolucije.

Prema tome, nije to bila “rasprava” u razdoblju od 1781. – 89., i nije ona odlućila o jedinstvu [?] Sjedinjenih Država. Rasprava se vodila da bi priopčila ideju koja je več postojala, a ne oblikovala ideju. Mase ljudi ne oblikuju ideje, oblikuju ih pojedinci. Njih zatim masa ljudi usvoji. Pa kad govorite o idejama, nemojte govoriti o razvoju ideja putem razgovora per se. Idje mora otprije postojati u glavi pojedinca prije bilo kakvog razgovora iz kojeg če iziči nešto valjano.

I tako je to bilo.

Problem u Europi je sljedeči. Nakon Francuske revolucije nikad nije bilo, u povijesti Europe nakon Francuske revolucije nikad nije došlo do toga da bi bilo moguče stvarno razviti, uspješno, modernu državu naciju. Nikad nije došlo do toga. Postojala je Napoleonska for a u Francuskoj—one je još uvijek napoleonska. Francuska se nikad nije oslobodila prokletstva napoleonske fašistićke tradicije! Nikad

Njemaćka se nikad nije oslobodila za nešto. Bismarckov trud je uradio, što? Bismarckovi napori, diplomacija zasnivala se na modelu SADa. Toćka! Prema tome, nema njemaćkog modela. Model su bile SAD. Pogledajte, Rusija, Njemaćka, Japan, politika nove Kine, i tako dalje, Italija, Sjeverna Itali8ja—sve to zasniva se na uspjehu Sjedinjenih Država, vidljiv u Lincolnovoj pobjedi nad Britancima u borbi protiv Konfederacije. Pa, uspijeh SAD se vidio deset godina nakon poraza Konfederacije na Stoljetnoj izložbi u Filadelfiji 1876. To je bila prekretnica povijesti.

Postojala je sklonost prema tom ostvarenju [države nacije] u poslijeratnom razdoblju. Da Predsjednik Franklin Roosevelt nije preminuo, ili da ga je netko kao Roosevelt nasljedio umjesto pokvarenjaka Trumana, imali bismo slićne posljedice širom Europe u poslijeratnom razdoblju. No upravo da bi se to sprijećilo, Britanci i drugi uspostavili su takozvani Hladni rat. Staljin nije namjeravao pregaziti Europu! On je želio suradnju s Rooseveltom. Dogovorio se s Rooseveltom na jalti—miroljubljivi dogovor svjetskog razvoja, i njegovo oslobađanje od kolonijalizma! No Britanci nisu mogli odustati od Britanskog carstva! A Britanci su imali Trumana u svojoj vlasti. On je tako krenuo u rat, kojeg smo miizazvali—Sovjeti ga nisu zapoćeli, mi smo! Pa smo mi podijelili Europu, mi smo je razbili i uvukli u to, te ona još uvijek pati zbog toga.

Prema tome, postoji sasvim određena povijest ideja, pa ako shvatite tu povijest, znat čete što je bilo. Slućaj Bismarcka je dobar primjer, on je prihvatio Amerićku ideju! I Bismarckova reforma 1877. –78-, te reforme zasnivale su se na usvajanju Amerićke ideje kao takove! Njemaćka je nije stvorila, Njemaćka nije stvorila Bismarclka. Bismarck je igrao kljućnu ulogu u stvaranju Njemaćke, kako? Prepoznavši—pogledajte reforme koje je uveo. Bitne su bile reforme društvene skrbi, koje danas komadaju. No koje nikad nisu bile iskorijenjene. One su došle iz Sjedinjenih Država. Cijela ta zamisao o tim reformama—kako izgraditi radnu snagu, kako uzeti skupinu Njemaca, koji nisu baš bili najpametniji, kako ih izgraditi u industrijsko-poljoprivrednu snagu? Ta zamisao, oko privrženosti društvenoj skrbi uzeta kao politićki program.

Stoga tražite ideju pojedinca, i povijest ideje, a ne stajalište društvenog dijaloga. Taj pojam dijaloga je nešto što su stvorili Kongres kulturne slobode ( možemo ga ujedno zvati i Seksualni kongres kulturnog preljuba). Oni su rekli, autoritativna lićnost je zlo, nije poželjno, sposobnost vodstva je loša. No sve dobro u društvu uvijek je nastalo kroz pravo vodstvo koje su pokazali pojedinci. Nikad ništa dobra nije ispalo iz mase ljudi previjajuči se na rokenrol koncertu ili nećem slićnom. Trljajuči se trbusima na rokenrol koncertu može izazvati zaćeče ali ne stvara poštenu porodicu!