Nacistički kolaborator Šoroš, britanski lord u pozadini lažnog pokreta `Democracy' [Demokracija]

16. kolovoza 2008. Sljedeći članak objavljen je u Executive Intelligence Review:

U danima nakon invazije Južne Osetije od Mihael Saakašvilijeve Gruzije 7. kolovoza, koja je dovela svijet do ruba 3. svjetskog rata, tišina u vladajućim krugovima Britanskog carstva bila je zaglušujuća, a najviše kod novopečenog baruna Malloch-Browna od St. Leonard's Forest u okrugu West Sussex, inače poznatog kao Mark Malloch Brown, državni ministar za Afriku, Aziju i UN u Uredu za vanjske poslove i Commonwealth (FCO).

Postojao je dobar razlog za tu tišinu: Saakašvili je u cijelosti dijete iz epruvete u vlasništvu Britanskog carstva, začet 2004. g. od dvojice ortaka, milijardera špekulanta i nacističkog kolaboratora Georga Šoroša, i Mallocha Browna. Prateći evidencije UNovog Programa Razvoja (UNDP) koji je vodio Malloch Brown, a poslovični čekovni odresci koji se tamo mogu naći nose pečat Šoroševog Instituta Otvorenog društva i njegovih izdanaka, a tim programom su stvorili su lažnu „Revoluciju demokracije“.

9. kolovoza Lyndon LaRouche osudio je Šoroša zbog operacija u Gruziji, i opomenuo: “Ako želite rani uvid kako bi Sjedinjene Države izgledale pod Predsjednikom Obamom, pogledajte samo nedavne gruzijske istupe. Gruzijski predsjednik Saakašvili, kao i Barack Obama, u vlasništvu je istog britanskog kuma—Georga Šoroša“. LaRouche je pitao: „Da li bi Šorošev čovjek Obama bio novi Dick Cheney, ako dođe na položaj“?

LaRouche je bio više nego u pravu—Malloch Brown je spona između 10 Downing Street-a i Obame, zahvaljujući Šorošu.

Malloch Brown, stalni britanski privjesak u Ujedinjenim narodima, nije samo „kolaborator“ Šoroša, on je i njegov poslovni ortak – podpredsjednik Zaklade 'hedge' fonda Quantum i podpredsjednik Šoroševog globalnog carstva, Instituta Otvorenog društva, neposredno prije povratka kući sredinom 2007. svojoj majci Britaniji.

‘Moloh’ Brown: Carski čovjek državnih udara

Kao i Šoroš Malloch Brown je neprijatelj same zamisli suverene države nacije. Njegov je posao bio obaranje vlada od 1986., kad je postao pročelnik međunarodnog odjela agresivne i kontroverzne, američke konzultantske tvrtke Sawyer Miller, odakle je davao savjete predsjedničkoj kampanji Corazon Aquino na Filipinima. Hvalisao se da je pomogao Aquini zbaciti Predsjednika Ferdinanda Marcosa, koji je svrgnut s vlasti 1986. 1990. g. predstavljao je predsjedničku kampanju peruanskog fašiste, „svog starog prijatelja“ pisca Varge Llose, zagovornika legalizacije droge i Šoroševog miljenika, koji je izgubio izbore 1990. g. nakon što je predlagao opaki program stezanja pojasa kojim bi srezao životni standard nižih klasa. Sawyer Miller je također pomogao promicanju Dalai Lame protiv Kine.

Nakon Sawyer Millera, Malloch Brown je proveo sljedećih 17 godina pri Svjetskoj Banki i UNu, izgradivši duboki, ali tajni odnos sa Šorošem.

U travnju 2007. Financial Times je izvjestio da će „sir Mark također uzeti dužnost podpredsjednika milijarderskog filantropovog Instituta Otvorenog društva, koje promiče demokraciju i ljudska prava, naročito u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu“.

Financial Times je dodao u članku od 1. svibnja 2007. da, „u pismu dioničarima svog Quantuma, tvrtke 'hedge' fondova, g. Šoroš je rekao sir Mark će davati savjete o raznim pitanjima njemu i njegovoj dvojici sinova, koji sad svakodnevno vode tvrtku. Svojim brojnim međunarodnim kontaktima, Malloch Brown će pomoći otvoriti povoljne prilike za [Soros Fund Management] i fondove širom svijeta ...“

Malloch Brown je tajanstven glede svojih financija—navodi samo svoju državnu plaću od oko $160.000 na karticama obznane financijske imovine. Za malu usporedbu, treba zapaziti da je Šoroš zaradio milijarde dolara upravljajući Quantum fondom zadnjih godina. Koliko je Malloch Brown zaradio u ortaštvu sa Šorošem nije predmet o kojem bi bio voljan razgovarati.

No, Malloch Brown nadopunjuje svoju skromnu državnu plaću kućom u Londonu o državnom trošku znanu kao „Kuća admiraliteta“, koja je procijenjena na oko 7.76 milijuna britanskih funti prema britanskoj vladi. I Spectator i londonski Times razotkrivaju u svojim člancima Malloch Brownove 'preslatke' pogodbe, jer najam iznosi preko $300.000 godišnje a on je za nju „preskočio“ preko 20 članova Kabineta na višim položajima. Cijena koju je Malloch Brown tražio, da bi napustio Šorošev Quantum fond bio je masni portfelj pokrivajući čitav svijet, plemstvo (on je sada britanski lord), pravo nazočnosti na sastancima Kabineta i luksuzni dom.

Ova pogodba za kuću o državnom trošku potpuno je jednaka aranžmanu kojeg je Malloch Brown uživao za vrijeme godina provedenih kao čelni čovjek UNDP-a (1999. – 2005.). 2006. postao je pomoćni Glavni Tajnik UNa i živio u New Yorku. Tamo je bio stanar Šoroševog imanja od pet jutara u Katonahu, za koji je UN plaćao $120.000 godišnje – oko 20% manje od najma kojeg je prijašnji stanar plaćao. Kad ga je novinski izvjestitelj pitao o toj pogodbi Malloch Brown je poput bure napustio intervju poviknuvši: „Ja radim Božji posao“! Optužio je također izvjestitelje da imaju skrivene nakane kad su pokušali postaviti druga pitanja glede njegovih financijskih odnosa sa Šorošem.

Prviput EIR je sastavio djeliće desetljetnih operacija ovog dvojca. Kao H.G. Wellsova „Otvorena urota“, Britansko carstvo koristilo je ovu dvojicu skrivajući svoju ulogu pred golim okom, sve do bezglavog juriša njihovog 'golema' Saakašvilija, kad je opseg njihovih operacija došao u žarište.

Kumovi 'Ružičaste revolucije

Od ranih dana provokacije protiv Rusije, destabilizacija Balkana i srednje Euroazije bila im je žarišna točka. 1993. Malloch Brown postaje član skupine, koju je Šoroš organizirao, i koja je putovala u Srbiju i Bosnu da bi savjetovao milijardera kako najbolje potrošiti subvenciju od $50 milijuna da bi se zemlja „obnovila“ nakon što ju je britansko orkestrirani rat razorio. Krajem 1990.-ih Šoroš je financirao aparat uličnih razbijača 'Otpor', koji se hvališe da su srušili srpskog Predsjednika Slobodana Miloševića 2000. Šoroševa mreža je kasnije koristila iskusne srpske manipulatore svjetine da bi stvorila „demokratske udarne čete“ za 'Ružičastu revoluciju' u Gruziji koja je dovela Saakašvilija na vlast, i 'Narančastu revoluciju' u Ukrajini.

Malloch Brown i Šoroš održali su zajedničku tiskovnu konferenciju u Monterreyu u Meksiku 2002., pod okriljem konferencije o globalizmu i objavili planove kako koristiti fondove UNa, integrirajući ih s privatnim sredstvima Šoroša i njegove mreže u svrhu kontroliranja gospodarstava i politike zemalja Trećeg svijeta. Šoroš nije tamo nastupao kao filantrop—njegovo uobičajeno ruho—bio je tamo kao predsjednik i izvršni direktor tvrtke Soros Management Fund, još jedan zloglasni 'hedge' fond.

Ne bi nikad bilo Saakašvilijevog režima danas bez Georga Šoroša i Mallocha Browna. Već 2001. Saakašvili je bio Šorošev financijski djelatnik. U siječnju 2004. na godišnjem ekonomskom samitu u Davosu u Švicarskoj, Šoroš, Malloch Brown i Saakašvili održali su tiskovnu konferenciju gdje su objavili dar od $1.5 milijuna Saakašviliju—dvije trećine iz Šoroševog Instituta Otvorenog društva i trećina iz UNDP-a. Sredstva su bila namijenjena za „Program reformi u upravljanju vladom“ za Gruziju, gdje je glavni projekt bio isplata „Dopunskih fondova plaća“ za koju je Malloch Brown sredio još dodatne milijune.

Malloch Brownov UNDP je neuvijeno opisao kako su on i Šoroš ustvari ne samo dali novce, već su i popunili gruzijsku vladu „stručnim i profesionalnim osobljem“ koje bi oni odabrali. UNDP izvješće kaže da je Gruzija „imala nedostatak stručnjaka i znalaca koji bi razradili i proveli opsežne reforme ... država nije imala sredstava za plaće“ koje bi mogle privući soj globalistički nastrojenih djelatnika koje su Šoroš i Malloch Brown tamo željeli.

Stoga, nastavlja UNDPovo izvješće, “Radeći u bliskom partnerstvu s milijarderom i filantropom Georgom Šorošem UNDP se ubrzano pokrenuo.... Brzina se smatrala odsudnom za uspjeh. Čak i prije nego što je Saakašvili prisegnuo na dužnost, UNDP i g. Šorošev Institut Otvorenog društva (OSI) složili su se oko stvaranja nove inicijative kojom bi se pomoglo novoj vladi osigurati osoblje i stručnost koja joj je potrebna“. Isplate dodatnih plaća Saakašviliju i najvišim vladinim dužnosnicima nastavile su se kroz tri godine, a Saakašvili je sam priznao njenu važnost na tiskovnoj konferenciji početkom 2004. u Washingtonu D.C., kad su ga upitali o njegovoj financijskoj ovisnosti o Šorošu.

Saakašvili je rekao: “Pa glede doprinosa Georga Šoroša, to je prvenstveno UNDPov fond: ‘Fond UNovog Programa Razvoja’ koji financira izgradnju kapaciteta gruzijske vlade, i Georg Šoroš ne će biti jedini davatelj. Rekli smo da očekujemo, jer već imamo obećane obveze od nekoliko drugih davatelja. U ovom trenutku imamo samo dva milijuna dolara koji su dali UNDP i Šoroš, no imamo neke druge obećane obveze, trebamo barem osam milijuna dolara već ove godine a trebat ćemo još više sljedeće godine... Šoroš je igrao dobru ulogu potičući demokratske procese u Gruziji. Bio je vrlo instrumentalan za mnoge NVUs [NeVladine Udruge] u njihovom razvoju, i mislim da nema ništa lošeg u tome, ništa pogrešnog“.

Malloch Brownovo UNDP izvješće se čak hvalisalo da je to financiranje provociralo „ukor Ruskog Predsjednika Vladimira Putina ... da je na platnom spisku g. Šoroša“. 2006. g. dodatci na plaće, izvješćuje UNDP, bili su iznad $1 milijuna mjesečno.

Uz pomoć tih fondova Šoroš i Malloh Brown popunili su Saakašvilijev režim britanskim agentima.

Dosadašnja istraživanja EIRa pokazala su sljedeće britanske i Šoroševe marionete u sadašnjoj vladi Gruzije:

* PREMIJER VLADIMER "LADO" GURGENIDZE, bankar Britanskog carstva, građanin Ujedinjenog Kraljevstva. Rođen 1970., u Tbilisiju, Gruzija, počeo je 1997. raditi za anglo-holandsku divovsku banku ABN Ambro, živeći u Londonu 1998. – 2003. Od 1997. – 1998. upravljao je bankovnim financijama pravnih osoba u Rusiji i susjednim zemljama. Među uspješnim preuzimanjima ABM AMRO banke bio je njen „projekt sjedinjenja“ uhvativši u svoje mreže Banku Gruzije, koja je privatizirana 1994.-95. Od 1998.-2000. Gurgenidze je bio ABN AMRO-ov Direktor i Pročelnik Sjedinjavanja i preuzimanja u nadolazećim europskim tržištima. Nakon Šoroševe „Ružičaste revolucije“ 2003. vratio se u Gruziju i bio je Izvršni direktor (2004. – 2006.) Banke Gruzije, podržavajući i provodeći zajednički UNDP-Šorošev strukturalno financijski program reorganizacije („izgradnja-kapaciteta“). Gurgenidze je doveo menadžerski tim iz ABN AMRO i drugih banaka s britanskim spregama. Imenovan je Premijerom i čelnim čovjekom vlade u studenom 2007.

* PROČELNIK VIJEĆA NACIONALNE SIGURNOSTI ALEKSANDER LOMAJA, dugotrajni vrhovni izvršni direktor Georg Šoroševih operacija u Gruziji, sad vrši nadzor nad državnim vojnim operacijama. U 2003. – 2004. Lomaja je bio Izvršni direktor Zaklade Gruzijskog Otvorenog društva (Šoroševa zaklada), gdje je „upravljao operacionim dodjelama subvencija Zaklade i administrativnim djelatnostima, i izvršenju njenog cjelokupnog godišnjeg proračuna od više od $2,500.000. U isto razdoblju Lomaja je bio područni direktor „Demokratskog koalicijskog projekta“ Instituta Otvorenog društva bivšeg Sovjetskog Saveza. Ova operacija ima cilj preokrenuti bivše zemlje Sovjetskog Saveza protiv Rusije.

* PREDSJEDNIK GRUZIJSKOG PARLAMENTARNOG ODBORA ZA EUROPSKE INTEGRACIJE: DAVID DARČJAŠVILI, bivši je Izvršni direktor Gruzijske Zaklade Otvorenog društva. Darčjašvili je radio za mreže NVU-a gdje je prevladavao Šoroš nakon 1992., prvenstveno u Kavkaskom Institutu za mir, demokraciju i razvoj, „ortačka ustanova“ Šoroševog Instituta Otvorenog društva. Darčjašvili je bio izvršni direktor Gruzijske Zaklade Otvorenog društva u razdoblju (približno) od 2006.-2007., kad je Saakašvili „pobijedio“ na svojim drugim izborima usred optužbi za represivne mjere i prljave trikove protiv svoje oporbe.

Šoroševi razbijači na ulicama Tbilisija

Od 1994. do 2004. Šoroševi razni projekti i pod-projekti Instituta Otvorenog društva, uključujući i Srednje euroazijski projekt (SEP) i Gruzijsku Zakladu Otvorenog društva potrošili su oko $40 milijuna da bi zbacili bivšeg gruzijskog Predsjednika Eduarda Ševernadzea.

No uspostavljanje Saakašvilijeve-britanske vlade nije dozrelo sve dok početkom 2003. Šoroš nije započeo cjelokupnu operaciju aktivacije „demokratskih“ udarnih četa. Kanadske dnevne novine Globe and Mail dale su živopisan izvještaj u studenom 2003:

„Datum i mjesto Tbilisi—Ranije u veljači milijarder financijer Georg Šoroš počeo je postavljati temelje za svrgavanje gruzijskog Predsjednika Edurada Ševardnadzea.

„Tog mjeseca sredstvima iz svog Instituta Otvorenog društva poslao je 31-godišnjeg tbilisijevog aktivistu zvanog Giga Bokerija u Srbiju da se sastane sa pokretom Otpor i nauči kako su oni koristili ulične demonstracije da svrgnu diktatora Slobodana Miloševića. Zatim u ljeto g. Šoroševa zaklada platila je povratni put u Gruziju aktivistima Otpora, koji su održali trodnevni tečaj podučavajući više od 1,000 studenata kako upriličiti mirnu revoluciju.

„Prošlog vikenda Institut Sloboda kojeg je g. Bokeria pomogao osnovati bio je instrumentalan pri organiziranju uličnih protesta koji će s vremenom prisiliti g. Ševernadzea da potpiše ostavku s položaja.“ Bokeria kaže da je on jakobinski zanat naučio u Beogradu.

No EIR je otkrio da je Saakašvili bio Šorošev agent već 2001. U studenom 2003. odmah nakon što je Ševardnadze svrgnut, EIR je objavio u članku Romana Bessonova pod naslovom „Gruzija: Šoroš, Staljin i bačva vina“:

„18. rujna 2001. Ministar pravosuđa Mihael Saakašvili došao je u gruzijski parlament sa snopom fotografija prikazujući luksuzne dvorce koje posjeduju najviši policijski službenici. U međuvremenu, masovni mediji su izvijestili da su njegov stan posjetile 'neidentificirane osobe', koje su pokušale pokrasti stanovite spise. To je podgrijalo skandale u medijima prikazujući ambicioznog ministra kao metu organiziranog kriminala i korupcije, i time je započeo njegov uspon do izvanredne popularnosti koju danas uživa.

„Inženjeri njegove karijere proučavali su psihologiju i raspoloženje Gruzijaca—i ne samo Gruzijaca. Na sličan način 'protukorupcijske' karijere su skovane u drugim tranzicijskim ili zemljama Trećeg svijeta, od Meksika do Filipina. Gruzijska kaša skuhana je po receptu prokušanom mnogo puta ranije, naročito tamo gdje luksuz i bijeda žive jedno do drugoga, a fizička ekonomija je uništena....

Saakašvili je dao ostavku na položaj Ministra Pravosuđa prigovorivši da državno vodstvo (kojem je morao zahvaliti svoj položaj i državnu karijeru), priječi njegovu primjenu demagoškog Nacionalnog protukorupcijskog plana. Taj projekt je dobio širu pozornost megašpekulanta Georga Šoroša, koji je obećao pomoć u naporu da očisti gruzijski establišment. Šoroš je cijenio ranije reforme tijela za provedbe zakona, gdje je Kazneno nadleštvo premješteno iz MUPa na Ministarstvo Pravosuđa....“ No to megašpekulantu nije bilo dovoljno: Sljedeći korak trebao je biti veliko pribijanje gruzijske policije na stup srama, zamijenivši njene najviše kadrove 'poštenim osobama' koje su odabrali on i Saakašvili.“

Šoroševa uloga u „novim“ policijskim snagama „mogla bi pojasniti neočekivano laku predaju policije svjetini pod 'Križarskim' transparentima 21. studenog [2003.]. Kroz čitavo to vrijeme od rujna 2001. do studenog 2003. Saakašvili je bio pod tutorstvom Georga Šoroša. Njegova Gruzijska zaklada Otvorenog društva su-utemeljila je Gruzijski institut Sloboda, i pokrenula 'program pomoći mladima'. Upravo mladi učenici su se spremno dali organizirati u pokret nazvan Kmara! (Dosta!), koji je dobivao lekcije u organizaciji protestnih akcija od profesionalaca iz bivše Jugoslavije i Ukrajine.

“Mladići širokih ramena u kožnim jaknama, koji su se popeli na tribine Parlamenta u subotu 22. studenog razbijajući stolove i stolice, pripadali su Kmari!. Kao što je BBCjev dopisnik rekao, ti tipovi 'istjerali su zviždanjem' od naroda izabranog Predsjednika iz zgrade Parlamenta. Socijalističkopopulistička frazeologija Saakašvilija i odabir Gorija kao mjesta početka odlučnog marša na Tbilisi ne predstavlja ništa novog u ovoj vrsti operacije 'promjene režima'. Gdjegod bi se Georg Šoroš pojavio u poslije-sovjetskoj eri, oponašao bi odlike raspoloženja mjesnih protesta. U Lvivu u Ukrajini njegov magazin Državnost uveo je zamisao 'Ukrajine kao 4. Rima', i objavio članak govoreći da je pokolj Židova u Babinom Jaru blizu Kijeva 1941. g. bio ustvari pokolj ukrajinskih domoljuba od židovskih komesara. Mjesna židovska zajednica bila je šokirana ... no takve pojedinosti nisu nikad zadavale Šorošu briga....“

„Bio je to dan Sv. Juraja u nedjelju 23. studenog [2003.] kad je Ševardnadze podnio ostavku. Georg Šorošev dan proslavio se bačvama vina na središnjem trgu Tbilisija“! Šoroševe udarne čete isto su tako djelovale na ulicama kod ukrajinske „Narančaste revolucije“, i on je pokušao upriličiti istu predstavu, neuspješno, širom Zajednice nezavisnih država (ZND). Krajnje je vrijeme da se sve Šoroševe operacije u tim zemljama prekinu u interesu obrane suvereniteta.