Gore-ov solarni prijedlog je umorstvo: Neke elementarne činjenice o solarnoj energiji

21. srpnja (LPAC)

Unatoč genocidnim Al Gore-ovim naveliko reklamiranim tvrdnjama u suprotno, nema značajnog poboljšanja u tehnologiji solarne pretvorbe koje bi od prijedloga solarne energije stvorile išta drugo osim mokrog sna zelenih—i, iz osnovnih znanstvenih razloga, nikad ne će ni biti išta drugo. Ako se primjeni, veliko dostignuće solarne energije bilo bi uzaludna smrt stotina milijuna, čak i milijarde širom svijeta zbog uskraćivanja nuklearne energije.

Osnovni problem s uporabom solarne energije kao izvorom električne energije je niska gustoća protoka energije iz Sunca. Mjereno u vatima po četvornom metru tla Zemljine površine godišnji prosječni sunčani protok varira preko Sjedinjenih Država od oko 160 u Novoj Engleskoj do 240 u Albuquerqeu u N.M. dajući za čitave SAD prosjek od 200 W/m2. Kad bi se svu tu energiju moglo pretvoriti izravno u električnu struju, mogli biste upaliti dvije žarulje od 100 W za svaki četvorni metar zemlje—danju, naravno.

Naravno, sva sunčeva toplina ne može se pretvoriti u električnu energiju. Uzmite najnoviju solarnu elektranu koju će pustiti u pogon, Nevada Solar One, postrojenje solarnog koncentratora pokraj grada Boulder City u Nevadi, koje uključuje najnovija parabolična zrcala izrađena u Njemačkoj za fokusiranje sunčeve topline na posebno konstruirane prijemnike od vakuumom izoliranog čelika i stakla od njemačke tvrtke Schott. Iako procijenjena na 64 MW najvišeg generirajućeg kapaciteta (to jest kod punog Sunca bez oblaka), stvarni prosječni generirajući kapacitet postrojenja preko 24-satnog dana je negdje ispod 15 MW. Ta se proizvodnja ostvaruje na zemljinoj površini od 1.3 milijuna četvornih metara, dajući stvarni kapacitet generiranja električne energije postrojenja od 11.4 W/m2. Prema tome ovo uzima 9 m2 površine pogona da se proizvede dovoljno električne struje za upaliti žarulju od 100 W—na dnevnom svijetlu [vidi opasku].

Usporedite to s gustoćom energije modernih nuklearnih reaktora koji proizvode od 2 milijuna do 100 milijuna W/m2 reaktorske jezgre. No usporedba nije samo puko pitanje veličine. Moderni visoko temperaturni reaktor daje izlaznu električnu energiju i temperature jezgre koje omogućuju dodatne sposobnosti kao što su snabdijevanje toplinom za korištenje u industrijskim procesima, desalinizaciju morske vode, proizvodnju vodika za goriva, i stvaranje izotopa za uporabu u industriji, medicini i istraživačkom radu. Još važnije, razvoj kadra znanstvenika, inženjera i srodnih zvanja stručnih u proizvodnji i istraživanjima nuklearne energije, utire put čovjekovom ovladavanju nad sub-nuklearnim područjem gdje će se otkriti tajne fuzije, i s vremenom reakcije materije-antimaterije. Na udaru prijedloga Gore-a, ustvari zastupnika anglo-holandske oligarhijske težnje za povratak u novi Mračni vijek, stvarno je sama znanost. Nakon što su uspjeli uglavnom uništiti nuklearne sposobnosti SADa, nakana [tih krugova] je kanalizirati preostali znanstveni impuls sljedećeg pokoljenja u traganje za boljom solarnom ćelijom, za klimatskim prijevarama i vođenjem kataloga izumirućih vrsta od kojih najveće ubrzanje [izumiranja] pokazuje čovječanstvo.

Opaska: Da bi se svih 1,090 GW generirajućeg kapaciteta SADa zamijenilo solarnim pogonima zahtijevalo bi površinu zemlje od 37,000 četvornih milja [oko 96,000 km2]—približno površina države Virginije. Da bi se proizvela moderna razina električne energije stanovništvu svijeta, koristeći solarne pogone, zahtijevalo bi 1,420,000 km2 [548,000 četvornih milja], pet puta površine Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske zajedno. Njemačka, koja je napustila razvoj nuklearne energije u korist vjetra, Sunca i drva, još uvijek se oslanja na nuklearnu energiju za 26% svoje električne mreže, na ugljen za 63% a vjetar, Sunce, geotermalnu energiju i izgaranje drva čini samo 7%.