Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



Helga Zepp-LaRouche: Obistinite san Američke Revolucije!

Rezolucija

Svim narodima Ujedinjenih Nacija i Predsjedničkim kandidatima u američkoj izbornoj kampanji

U duhu dogovora na međunarodnom seminaru EIR-a održanom 26. srpnja u Wiesbadenu, Njemačka, kojem su nazočili parlamentarci, ekonomisti i pravni stručnjaci iz Francuske, Italije, Danske, Švedske, Austrije, SADa, Nigerije, Zimbabwea, Jordana i Njemačke, Helga Zepp-LaRouche, Predsjednica međunarodnog Schiller-Instituta objavila je sljedeću rezoluciju, oblikovanu u svrhu međunarodnog optjecaja i prikupljanja potpore suglasnih.

``Ove istine smatramo samoočitim, da su svi Ljudi stvoreni jednakima, da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim Pravima, i da su među njima pravo na Život, Slobodu i Traženje sreće – Da bi osigurali ta Prava ljudi su uspostavili Vlade među ljudima, čija pravedna Moć vladanja proizlazi iz Privole onih nad kojima vladaju; da uvijek kad bilo koji Oblik Vlasti postane poguban za te Svrhe, Pravo je Naroda izmijeniti ga ili ukinuti, i ustanoviti novu Vladu, koja će imati temelje na ovim Načelima, i uredivši njene Moći vladanja u takvom Obliku koji će im se činiti najvjerojatnijim u ostvarenju svoje Sigurnosti i Sreće,'' – tako piše Američki Proglas Neovisnosti iz 1776.

I Martin Luther King podsjetio je svijet 28. kolovoza 1963. u svom slavnom govoru ``I have a Dream [Ja imam San]'' : ``Kad su graditelji naše republike napisali veličanstvene riječi Ustava i Proglasa Neovisnosti, oni su potpisali obveznicu čiji nasljednik je svaki Amerikanac. Ova mjenica bila je obećanje da će svim ljudima, da, crnim ljudima kao i bijelim ljudima biti zajamčena neotuđiva prava na život, slobodu i traženje sreće. Očigledno je danas da je Amerika obezvrijedila tu obveznicu barem što se tiče svojih obojenih građana.''

No Američka Revolucija i uspostava republike u Novom svijetu nije bila ``svjetionik nade i hram slobode' ' samo za Ameriku već je predstavljala izgled budućnosti gdje će narod nadvladati naposljetku imperijalizam i kolonijalizam u čitavom svijetu. Plan Johna Quincyja Adamsa za međunarodno ``[zajedništvo na osnovi načela]—community of principle '' potpuno suverenih republika, koje bi bez obzira na to bile povezane zajedničkim ciljevima čovječanstva, bio je plemenito ispunjenje ideje međunarodnog zakona ljudi, kao što ga je uspostavio Vestfalski mirovni ugovor. Nažalost, danas je očigledno da je Amerika zadnjih godina održala svoje obećanje samo u neznatnoj mjeri prema međunarodnoj zajednici, kao što je King prigovorio da je to učinila za obojene građane njegovog vremena. No jedinstvena prilika, i možda zadnja šansa predstavlja se sada s američkom izbornom kampanjom, nadahnuti ideale Američke Revolucije, Johna Quincyja Adamsa, Lincolna, FDRa i Martina Luthera Kinga novim životom.

Nikad u cjelokupnoj povijesti čovječanstvu nisu prijetile veće opasnosti nego sad. Proživljavamo konačnicu sistematskog raspada globalnog financijskog sustava, čije hiperinflacijske posljedice su već dovele do pobuna zbog gladi u više od 40 zemalja, i isto tako masivno prijete životnom standardu većine stanovništva u takozvanim industrijaliziranim nacijama. Sustav neobuzdane slobodne trgovine u sprezi s globalizacijom doživio je krajnju propast i prijeti strmoglaviti svijet u stanje kaosa koje ugrožava živote mnogih milijuna ako ne i milijardi ljudi.

Dok je u razdoblju 1950.-ih i 60.-ih još uvijek prevladavala ideja UNovog Desetljeća razvoja—to jest izgledi da će se slabi razvoj nerazvijenih zemalja nadvladati u svakom desetljeću, korak po korak, da bi dosegle što je prije moguće razinu industrijaliziranih nacija—negdje sredinom 1960.-ih ustalio se pomak paradigme, gdje se više nije govorilo o savladavanju nerazvijenosti putem izgradnje infrastrukture, industrije i poljoprivrede, već o ``prenapučenosti,'' ``prikladnoj tehnologiji,'' i ``održivom razvoju.'' Umjesto sjetvi za dobrobit svog vlastitog stanovništva, zemlje u razvoju morale su proizvoditi više i više takozvanih ``cash crops usjeva [usjevi koji donose sigurnu zaradu, a među njima su kava, soja, opijum, marihuana ...] '' za izvoz da bi isplaćivale svoj strani dug, koji se stalno povećavao putem uvjetovanosti MMFa.

U industrijaliziranim zemljama, ta paradigma je vodila sve dalje od proizvodnje prema špekulacijama. U Europi to je uzelo oblik preokreta ranije suradnje između suverenih nacija u stravu slobodne trgovine, kojom dirigira nadnacionalna bruxelleska birokracija, vežući ruke vlada pogubnim Maastricht-Lisabon ugovorima, za čije se ukinuće domoljubne snage Europe bore. Kroz takozvani ``outsourcing'' ['prijenos proizvodnje'] u zemlje s niskim plaćama radnika, došlo je do uništenja industrija male i srednje veličine te visokokvalificiranih poslova u industrijaliziranim zemljama u mnogim mjestima, dok stvarni dohodak u zemljama s niskim plaćama nije mogao pokriti stvarne troškove sa stajališta fizičke ekonomije. Kroz tu politiku slobodne trgovine, važni kapaciteti u industriji i poljoprivredi uništeni su u zadnjih 40 godina. Mali segment stanovništva u svim zemljama postao je očigledno besramno bogat, industrije male i srednje veličine propale su u mnogim mjestima, dok je 80% stanovništva u svim zemljama postalo sve siromašnije. Prilike su se pogoršavale sve više do mjere o čemu je Gandi pisao glede svojih britanskih kolonijalnih gospodara: ``Bogatstvo bez rada, užitak bez savjesti, znanje bez karaktera, trgovina bez morala, znanost bez ljudskosti, obožavanje bez žrtve i politika bez načela.''

Model globalizacije i slobodne trgovine dokazao se kao neuspjeh, a to se pokazalo barem na očitoj konačnoj propasti Doha runde trgovinskih pregovora WTOa u Ženevi. Stoga je od najveće hitnosti ponovno staviti na dnevni red ideje koje su bile predložene ranije, naprimjer od strane Pokreta nesvrstanih zemalja na konferenciji u Sri Lanki 1976. u Rezoluciji iz Colomba, to jest zahtjev za novi, pravedni svjetski gospodarski poredak, koji dopušta svim ljudima i svim nacijama na ovom planetu čovječni život u slobodi, i traženju sreće, kao što to zahtjeva Proglas neovisnosti.

Dolazeća Opća Skupština Ujedinjenih Naroda, koja počinje ove godine 26. rujna u New Yorku, možda je zadnja prilika staviti interese čovječanstva kao cjeline, a ne nekolicine špekulanata, na dnevni red. Kad bi se hrabri vođe nekoliko zemalja ponašali poput iznimnih ličnosti kao što je to učinio 1976.g. Fred Wills, bivši Ministar vanjskih poslova Gvajane, ili bivši Predsjednik Meksika Lopez Portillo 1982.g., onda bi se obnova svjetskog gospodarstva nakon propasti sustava mogla pokrenuti u zadovoljavajuće vrijeme.

Čovječanstvo treba danas baš pojedince koji imaju viziju i ljubav za ideju međunarodne zajednice, koji će postaviti pitanje novog, pravednog svjetskog gospodarskog poretka na dnevni red. Pa što više snaga bude pozivalo tri predsjednička kandidata, koji se još uvijek nalaze u utrci, na poštivanje obećanja Američkog Ustava i Proglasa Neovisnosti za sve nacije na ovom planetu, veća će biti šansa da se Amerika vrati na pozitivnu ulogu koju je igrala u vrijeme Benjamina Franklina, Alexandera Hamiltona, Johna Quincyja Adamsa, Abrahama Lincolna i Franklina D. Roosevelta.

Potpisnici:

Helga Zepp-LaRouche

Za video „1932“ kliknite ovdje