Život je poziv


3. siječnja 2012.

Lyndon LaRouche je uputio sljedeće napomene prigodom privatnog prijama 1.siječnja 2012.g. na kojem su on i njegova žena Helga Zepp Larouche bili počasni gosti.

Ovom ću prigodom govoriti u svom svojstvenom duhu, o prirodi ovog vremena. Živimo u vremenima koja predstavljaju najveći znani rizik do sada, za čitavo čovječanstvo, koliko ja znam o tome. Na rubu smo događaja, pod ovim Predsjednikom, ustvari oruđem Londona, koji bi mogli biti kraj čovječanstva. Mogli bi to biti. A jedini način, po mojim saznanjima kao ne baš velikog starog borca, ali ipak starog vojnika, da prije nego što stupimo u rat i izglede budućih borbi, trebamo usvojiti prihvaćanje pogibije. Ne želje da poginemo, ne da žudimo za njom, ne da bježimo od nje, već da shvatimo da je tu, pa ako joj ne možete pogledati u lice, kao mogućem izgledu, onda ste možda propustili izvršiti svoju zadaću.

I zakoračili smo u takvo vrijeme, gdje je cjelokupna civilizacija u opasnosti. To je, prvi put, najvjerojatniji program masovnog izumiranja za čovječanstvo, kojeg sam vjerojatno ikad znao. Termonuklearni rat, kojeg Britanci i Sjedinjene Države pod Obamom, kao svojom marionetom, organiziraju, i to termonuklearni rat protiv Kine i Rusije i nekih drugih država od strane Sjedinjenih Država, Britanije, Francuske i drugih, gdje većina naoružanja dolazi od Sjedinjenih Država, jer Britanci i Francuzi više nemaju mnogo takvog naoružanja. Jedino su Sjedinjene Države sposobne pokrenuti sveobuhvatni termonuklearni rat, u punini.

Sad smo na tom mjestu: Pa ako znamo prirodu vlade našeg Predsjednika, i vidimo ćud i kukavičluk članova Kongresa, i slično, to je slika vrlo opasnih prilika. No ipak, u isto vrijeme, prihvativši činjenicu pogibije, masovne pogibije, onda nastavljate dalje u pouzdanju, da radite što i kako treba. Jer, ako vas sliste, već ste odustali od svega. No radite sve i pokušavate pobijediti zlo. Više od toga, nemate drugih moći ni nad čime. Kad jednom to znate, na vrhunacu ste svoje hrabrosti.

A kad imate hrabrosti, pod strahovito ozbiljnim uvjetima koje doživljavamo sada, koji jesu vrlo ozbiljni, pronalazite izvor snage i pouzdanja, u činjenici što ste ponosni na to, što imate hrabrosti ne ustuknuti od svog poziva. Konačni trijumf! Svi na koncu umiru, a važno je da život bude poziv. Pa što god činili, ne dopustite neuspjeh u svojoj zadaći, i onda ćete biti jaki. I iz takve vrste jakosti, u samom sebi, naći ćete snage nadvladati prepreke, kojima inače ne bi bili ravni. I to je tako. Jer ako niste sposobni prihvatiti te činjenice, ustuknut ćete, doživjeti neuspjeh, pobjeć ćete kad biste trebali ići naprijed. Najvažnija je, mislim, stvar u životu, ishod toga, i svega što činimo da bismo oblikovali ishod, unutar vlastitih ograničenja moći koje imamo nad tim.

Stoga, večeras sam vrlo sretan. Jer u ovoj udrugi imamo, u veoma značajnoj mjeri, možda nismo otišli toliko daleko koliko smo mogli glede ovog, no ja sam star čovjek i stari borac, pa brže shvaćam te stvari od većine ljudi. Nalazimo se pred trenutkom potencijalnog trijumfa, zbog činjenice što imamo hrabrosti pogledati u tu stvarnost među sobom, i možemo širiti tu zaraznu hrabrost na druge ljude, što znači da smo spremni odnijeti pobjedu, jer nema ničeg čega se toliko bojimo, koliko neuspjeha u svom pozivu, svojoj zadaći.

A život je poziv. Sa i bez ratova, za sve ljude, ranije ili kasnije, život je poziv. Pa ako ste sposobni prigrliti taj poziv s veseljem, bez obzira na posljedice, pobijedili ste. Odnijeli ste pobjedu nad značenjem svog života. A mislim da to osjećam, poglavito, jer sam vrlo dobro upućen glede tih stvari, i stoga vam mogu reći da je ovo dobra priča, te ako ima ikakve šanse za pobjedu, naše pouzdanje u našu privrženost pobjedi, bit će čimbenik koji će pridonijeti mogućnosti pobjede, i zato sam veoma sretan.

LaRouche Political Action Committee (LPAC)