Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



NOVOSTI OD INTERESA 12/2007

Ove novosti i mnogo više mogu se na engleskom naći na stranici http://www.larouchepac.com/.


  1. Raspad svjetskog financijsko-monetarnog sustava (2) - 2008. godina -- Strateška prekretnica
  2. Očajnički potezi Europske središnje banke (ECB) - LaRouche: Samo mi možemo dobiti bitku – oni mogu samo uništiti ljudsku rasu
  3. Raspad svjetskog financijsko-monetarnog sustava (1)
  4. Raste uviđanje da je bankarski sustav nesolventan

NOVOSTI 12/18

Raspad svjetskog financijsko-monetarnog sustava (2)

2008. godina -- Strateška prekretnica

Sve je raširenije prepoznavanje, u Sjedinjenim Državama i globalno, da 2008. godina predstavlja stratešku prekretnicu. Većina vjeruje da su američki predsjednički izbori „odskočna daska“ preokreta. Drugi gledaju na strateške prilike oko jugozapadne Azije, naročito zaustavljanje rata protiv Irana.

No ustvari, svjetska strateška situacija imat će težište samo na jednom pitanju, i to gospodarskom pitanju: hoće li Sjedinjene Države preokrenuti svojih 40 godina u Divljini ludila slobodnog tržišta i vratiti se na gospodarske principe Franklina D. Roosevelta, ili će dopustiti sadašnjoj vladajućoj financijskoj eliti da nas otjera u Novi mračni vijek?

Počnimo s nepobitnom činjenicom da se poslije-Bretton Woodski financijski sustav, stavljen u pogon između 1968. i 1972., pokazao potpuno bankrotiranim. LaRouche je opomenuo da će do toga doći i jasno obznanio već u srpnju ove godine da je financijski slom stvarnost. Sad financijske sile na vlasti praktički priznaju tu istinu.

Američko ministarstvo financija objavilo je zadnja dva mjeseca dva „super spašavajuća“ programa. Prvi takozvani „Master Liquidity Enhancement Conduit (MLEC)“ fond, najavljen u listopadu trebao je privući desetke milijardi fondova iz banaka da bi se spasili SIV-ovi ['strukturirani investicijski alati']. Od samog početka LaRouche je rekao „da cijela stvar smrdi. Paklenski je sumnjiva“, i pokazalo se da je bio potpuno u pravu. 13. prosinca kad niti pola kune nije položeno u MLEC-ovski poduhvat spašavanja, Citigroup je bila prisiljena progutati čitave $49 milijarde svojih vlastitih SIVova. Lažni izgovori spašavanja su propali.

Drugi program spašavanja izronio je 12. prosinca, dan nakon što pokušaj Savezne pričuve smanjenjem kamatne stope za Ľ%, nije uspio zadovoljiti međunarodnu bankarsku zajednicu. Prema izvještajima, glavne svjetske središnje banke postigle su dogovor kojim su proširile dostupnost zajmovima Savezne pričuve na osnovu raznovrsnih „imovinskih papira“, koji su ustvari smeće. Kao što je Ian Stannard, ekonomist banke BNP Paribas, rekao, prema londonskom Daily Telegraph-u, „Ovo je drastična mjera. Središnja banka želi prokrčiti protupožarni pojas da bi zaustavila preplavljivanja kreditne napetosti na šira tržišta što bi poslužilo kao katalist globalnog gospodarskog zgnječenja“.

Ustvari, izjava središnje banke samo je potpirila osjećaj globalne panike. Poslužila je kao prakička objava stečaja.

Iskusni europski financijski izvor rekao je EIR-u da je jedina svrha hitnog plana spašavanja bila spriječavanje potpunog bankarskog sloma za razdoblje od sad do Nove Godine. Prigušenje kredita „pogoršava se iz sata u sat“, i okolnosti su „nevjerojatno loše“, rekao je.

Neposredna reakcija financijskih tržišta na objavu središnje banke odraz je činjenice da bankari znaju kako te mjere ne će učiniti ništa u spriječavanju nasrta sloma. Dionice naročito banaka izgubile su na vrijednosti na praktički svim svjetskim tržištima. Panika je narasla.

Svjesnost o očajničkoj prirodi gospodarsko/financijske krize postoji, jasno, ne samo unutar bankovnog sektora. Kod 80% američkih porodica na nižoj razini dohotka, ljude sve više obuzima bijes kao i očaj. Gube svoje zaposlenje i svoje domove – a vide da Kongres ne poduzima ništa glede toga. Mnogi građani s niskim primanjima pokazuju znakove da žele objesiti svog predstavnika u Kongresu ako im dođe šaka.

Situacija je dosegla revolucionarnu fazu. Nijedno nadležno institucijsko tijelo—ekonomisti, članovi Kongresa ili predsjednički kandidati—nemaju ni mrvice vjerodostojnosti kod suočavanja sa stvarnosti financijsko/gospodarske krize, ili načina kako se iz nje izbaviti. Jedino vodstvo koje postoji je LaRouche-evo i njegovog pokreta, kao što dokazuju njegova predviđanja i prijedlozi kroz godine.

Okolnosti se svode na ovo: Ako želite put u pakao, nastavite raditi kao što činite. Nudite komentare. Kukajte i jadikujte. Molite za milostinju. Ali ako želite spasiti sebe, svoju obitelj, svoju naciju i svijet, suočite se s činjenicom da je LaRouche bio u pravu. Slijedite njegovo predvođenje i prisilite Kongres na sprovođenje hitnih mjera koje je predložio, 'Homeowners and Bank Protection Act, HPBA [Zakonski prijedlog zaštite kućevlasnika i banaka].

To je staza k 2008. godini koja će je učiniti pozitivnom prekretnicom za čitavo čovječanstvo.

up


Očajnički potezi Europske središnje banke (ECB)

LaRouche: Samo mi možemo dobiti bitku – oni mogu samo uništiti ljudsku rasu

18. XII.: Europska središnja banka (ECB) objavila je besprimjeran potez, vjerojatno namijenjen da ostane besprimjeran do sutra. Kao dio dogovora pet središnjih banaka prošli tjedan, neograničene količine kratkoročnog novca postale su dostupne svakoj banki po najjeftinijoj mogućoj stopi od 4,21%. To je jedva 21 poen iznad europske službene kamatne [eskontne] stope, i daleko ispod međubankovne stope, koja se nedavno kretala oko 4,9%. Financial Times je izvjestio da ECB očekuje potražnju za dvotjedne (!) zajmove novca u visini od 260.7 milijardi eura, no već sredinom popdneva izvjestili su da je 348.6 milijardi eura već razgrabljeno. To je najveća pojedinačna injekcija u povijesti ECB-a. Prošlotjednu objavu javne dražbe za oko $100 milijardi financijska su tržišta smatrala „premalo“. U međuvremenu danas će Fed [Savezna pričuva] početi prvu u nizu „univerzalnih“ dražbi novca – t.j. gdje sve banke mogu sudjelovati i anonimno pozajmljivati – do svote od $20 milijardi. To je ujedno prva dražba gdje će Fed uistinu primjeniti odluku (objavljanu prošlog kolovoza) da će primati rizičnu ('subprime') i CDO [dužničke mjenice zvane 'collateralized debt obligations'] [papirnatu] imovinu kao kolateralno jamstvo unatoč činjenici da nitko ne zna njihovu vrijednost, ako uopće išta vrijede. Sav taj novac teoretski će se povratiti zajmodavcu, no u stvarnosti takvi zajmovi bit će ponovno i stalno refinancirani tako da novac ostaje u sustavu te hrani hiperinflaciju.

Dok injekcije likvidnosti održavaju truplo financijskog sustava na uređaju za održavanje života, opća nesolventnost sustava ne može se izliječiti. Gordon Brown sazvao je izvanredni 'samit' čelnih glava države i vlade Britanije, Njemačke i Francuske koji se treba održati u Londonu prvih 15 dana u siječnju, a bit će posvećen financijskoj krizi.

Lyndon LaRouche, koji je izjavio još u srpnju da je monetarno financijski sustav doživio slom, dao je danas svoj odgovor na 'helikoptersko' izbacivanje pola bilijuna dolara na svjetski bankarski sustav, koje je upriličila Europska središnja banka, ECB, izjavivši da je to „znak vremena – čista ludost. Institucije su nelikvidne, drže u ruci bezvrijedno smeće, a sad izlijevaju još više tog bezvrijednog smeća na sustav. Oni ne mogu dobiti bitku – samo mi možemo pobijediti pometanjem smeća metlom mojih prijedloga. I mi možemo propasti skupa s njima, ako potope ljudski rod, no oni ne mogu pobjediti. Moramo upitati ljude – jeste li stvarno toliko ludi da ćete prihvaćati ovakav izmet“?

LaRouche je rekao da se može čuti blebetanje ljudi kako će se financijski sustav „oporaviti“, dok je on ustvari eksplodirao u srpnju, pa sad gledamo samo odjek te eksplozije uz ubrzavajuću stopu urušavanja gospodarskog sustava, kojeg u ponor vuče raspad monetarno financijskog sustava. Oni mogu nametati izvršenje ovakvih planova, no izmet će i dalje biti unutra, ne mogu ga se riješiti.

up


NOVOSTI 12/17

Raspad svjetskog financijsko-monetarnog sustava (1)

U svojoj internetskoj konferenciji 25. srpnja 2007. iz Washingtona Lyndon LaRouche je izjavio da se raspad sustava već dogodio. Tad je rekao:

„Svjetski monetarno financijski sustav je sad, u ovim trenutcima u raspadanju. Nama nikakve misterije u tome. Već neko vrijeme govorim da je [raspad] u toku, ne povlači se. Liste vrijednosti dionica i raznih tržišnih vrijednosti, koje se objavljuju na svjetskim financijskim tržištima, ustvari su šuplje riječi! To su čiste izmišljotine, lažna vjerovanja. Nema nikakve istine iza njih, samo ogromne krivotvorine. Nema nikakve mogućnosti neraspada sadašnjeg financijskog sustava—nikakve! Gotov je, sada! Sadašnji financijski sustav ne može trajati ni pod kakvim uvjetima, ni pod kakvim predsjedništvom, nikakvim vodstvom jedne ili skupa država. Samo temeljna i nagla promjena svjetskog monetarnog sustava spriječit će opću, ubrzanu lančanu reakciju sloma. Ne znamo kojom brzinom, ali odvijat će se i bit će nezaustavljiva! Što dulje traje dok ne dođe do kraja bit će sve gore. A nema nitko kompetentan u sadašnjim vladajućim institucijama da se uhvati u koštac s time. Kongres, Senat, Dom zastupnika nije trenutno kompetentan za takav čin....“

Nekoliko dana kasnije pokazalo se da je LaRouche bio apsolutno u pravu. 28. srpnja 'Countrywide Financial Corp', najveći američki davatelj hipotekarskih zajmova objavio je 33%-tni pad dobiti. Dva dana kasnije propao je 'American Home Mortgage', još jedan glavni davatelj hipotekarskih zajmova, koji se specijalizirao za tzv. „Alt-A“ hipoteke. Do 31. srpnja slom hipotekarskih zajmova bez jamstava raširio se svijetom s objavom da je Njemačka industrijska banka, IKB, jedva uspjela izmaći stečaju uz pomoć hitnih mjera kratkoročnog zajma od $11 milijardi od skupa njemačkih banaka. IKB je uvelike ulagao u američke sigurnosne papire, čije jamstvo su bile hipoteke.

Lyndon LaRouche je u srpnju 2007. bio 100% u pravu, kad je prozvao najveći financijski raspad u modernoj povijesti. Bio je također 100% u pravu da je vodstvo američkog Kongresa , naročito Nancy Pelosi, glasnogovornice Kongresa, izdalo američki narod odbijajući optužiti Podpredsjednika Dicka Cheneyja, i sustavno neradeći odgovorno, odbijajući ozakoniti LaRouche-ev 'Homeowners and Bank Protection Act, HPBA [Zakonski prijedlog zaštite kućevlasnika i banaka].

Gluposti Pelosijeve nadopunio je, očajnički čin Henryja Paulsona, ministra financija i Bena Bernanke-a, predsjednika Savezne pričuve, koji su kao odgovor na slom banaka pristupili hiperinflacijskim naporima natopiti bankarski sustav „zidom novca“. Taj pristup, kojeg su poduprle Europska središnja banka, Bank of England i druge velike središnje banke jednak je pristupu kojeg je poduzela Njemačka u ljeto i jesen 1923. što je dovelo do najveće hiperinflacijske eksplozije u modernoj povijesti sve do današnjeg časa. LaRouche je upozorio da će takve vrste mjera pod sadašnjim okolnostima samo ubrzati i produbiti nasrt raspada u kojem smo sada.

up


Raste uviđanje da je bankarski sustav nesolventan

17. XII. – Ovog ljeta, dok su drugi pričali o krizi rizičnih hipotekarskih zajmova ['subprime crisis'] i tvrdili da ju se može obuzdati, Lyndon LaRouche je rekao da je u biti globalni financijski sustav u raspadu, da je cjelokupni sustav uključujući i bankovni sustav nesolventan. Nakon nekoliko propalih intervencija vlade i središnje banke sve više i više ljudi priznaje da je sam sustav u propasti. Predstavljamo ovdje pregled nekih najistaknutijih javnih priznanja zadnjih dana:

  • David Ignatius iz Washington Post-a, 16. XII.: Koordinirano djelovanje središnjih banaka „znak je nervoznosti ...Cilj nije toliko spriječiti opadanje – bankari nisu sigurni da je to moguće, ili čak poželjno – da bi se olakšale njegove posljedice ... Bankare središnje banke sada plaši isparivanje povjerenja u sustav. Banke ne vjeruju brojkama jedni drugih. Budući nitko ne zna stvarnu vrijednost određenih hipotekarskih mjenica koje svaka od njih drži, pretpostavljaju najgore.

    Ignatius je rekao, jedan istaknuti rukovatelj 'hedge' fondova nije sudjelovao na tom [hipotekarskom] tržištu onog dana kad su središnje banke objavile spasiti stanovite fondove od propasti, jer nije bio siguran što da radi, kad mu se trgovanje koje izgledalo razumno u 10:00 u podne pretvorilo u pogrešku. Taj broker stvarno hoće napustiti zanat, priznao je. „Kad bi me netko izvukao iz svih mojih pozicija na tržištu, dugoročnih i kratkoročnih, prihvatio bih“, rekao je.

  • Washington Post, urednikov članak 16. XII.: Akcije koje poduzimaju bankari središnjih banaka „ne ostavljaju nikakve sumnje da njihovi zaduženi za određivanje politike banaka, vjeruju da su vremena očajna. Doista, likvidnost/solventnost diljem svijeta zadnjih se tjedana pogoršala, ... strah i panika zahvatila je tržišta. ... Znajući da do sada ništa nije ublažilo napetosti na financijskim tržištima nema sigurnosti da će očajnički napori koje najveće središnje banke poduzimaju biti dostatni. Ovo su, uistinu, očajnička vremena“.

  • Wolfgang Munchau, Financial Times, 16. XII.: Radije nego da uvjere tržišta, nastojanja središnjih banaka „imala su suprotan učinak. Ispostavilo se da učesnici na tržištu nisu beskrajno glupi te sad već znaju da ovo nije u suštini problem likvidnosti.... To je potpuno sazrela kriza solventnosti koja je nastala jer su se dva divovska, isprepletena napuhana mjehura istovremeno rasprsnula – jedan u nekretninama, drugi u kreditima – ostavivši banke i investitore na rubu stečaja, neki od njih držaći se vršcima prstiju za slamku. Unatoč tome središnje banke ne mogu u sadašnjim prilikama ponuditi ništa što bi ublažilo krizu solventnosti. Poruka je, dakle, ovih zadnjih tjedana da središnje banke nemaju nikakv plan igre“.
  • Anatole Kaletsky, londonski Times, 17. XII.: Nastojanja središnjih banaka će „vjerojatno biti samo preteča mnogo važnijih, no kontroverznih poduhvata da bi osigurale 'solventnost' međunarodnog financijskog sustava. Razlika između problema nelikvidnosti i solventnosti, koja će izgleda biti sljedeći izazov monetarnim nadležnim tijelima diljem svijeta“, a dobra slika toga je Northern Rock, što je „upočetku izgledalo kao kriza likvidnosti“, no sad se otkrilo da je to „problem solventnosti“. „Od ljetos nada je bila da će postupak uspostave nove niže vrijednosti hipotekarske imovine uzeti do kraja godine, nakon čega bi banke, koje su bile teško pogođene podigle kapital od ulagača i vratile se u normalne funkcije sljedeće godine.... Ova pretpostavka bila je preoptimistična ... ljetna kriza likvidnosti okrenula se u gubitak povjerenja u dugoročnu solventnost globalnog bankovnog sustava.“

    Jedini način izlaska iz ovog „začaranog kruga“ je da banke uvjere ulagače kako njihove računovodstvene knjige na kraju godine „pružaju pravu, istinitu sliku njihovih potencijalnih gubitaka i potreba za novim kapitalom. „Ako se to ne dogodi“, vlade će se sasvim sigurno morati izravno uplesti i postaviti najnižu crtu vrijednosti hipoteka i time preuzeti na sebe jamstva solventnosti kao i likvidnosti banaka....

  • John Waples, londonski Times, 16. XII.: „Ovo je najgora financijska kriza od 1972.“, rekao je predsjednik jedne od najvećih britanskih banaka u „veoma uznemirujućem“ povjerljivom razgovoru. Svota središnjih banaka u svrhu spašavanja u visini od $100 milijardi ne bi bila dovoljna, rekao je. Mnoge tvrtke pokupovane u zadnje dvije godine nisu više vrijedne svote po kojoj su kupljene, što će dovesti do još većeg otpisivanja [vrijednosti imovine] kod banaka.
  • Roger Bootle, Daily Telegraph, 17 XII.: Iza ovog pitanja leži razlika između likvidnosti i solventnosti i spone među njima .... kriza likvidnosti može nastati zbog nerazumnih strahovanja i ponašanja krda ... [i] Takva opća kriza likvidnosti može onda prouzročiti stvarne ekonomske poteškoće. U financijskom svijetu banke se može otjerati na rub nesolventnosti, i dublje ... bankari središnjih banaka mogu posuđivati novac dok ne poplave u licu no to ne će riješiti situaciju temeljnog problema. Temeljni su problem niže vrijednosti imovine.“

    Banke su krvotok gospodarstva, a to su krediti. Kad je, dakle, bankovni sustav oštećen, udar se potencijalno raširi preko cjelokupnog gospodarskog sustava. To je jednako isključenju izvora električne struje. ... Zato, u ključnim trenutcima financijske povijesti vlade su morale uskočiti i efektivno nacionalizirati banke. I zato, u konstruiranju financijske obnove, loši stari dugovi moraju se odvojiti od nastavka poslovanja novim zajmovima. ... Sadašnje okolnosti pokazuju svojstva jednog od tih velikih gospodarskih događaja koji, kao ERM debakl, ne samo da je opustošio financijski sustav već je izmjenio živote milijuna, uništio reputacije, preoblikovao institucije i oborio politički konsenzus.“

  • Gillian Tett and Paul J. Davis, Financial Times, 16. XII.: Dijelovi „skrivenog svijeta“ bankarstva doživljavaju „imploziju“ – preobilje raznovrsnih van-proračunskih SIV-ova ['strukturiranih investicijskih alata'], CDO-ova ['dužničke mjenice zvane 'collateralized debt obligations'] i drugih sredstava, koja nikad nisu bila dio „službenog“ bankovnog sustava, no „ključni su uzroci previranja“. Uloga ovog „bankarskog sustava u sjeni“ ubrzano se rasprostranila zadnjih godina, dopustivši bankama oblikovanje paketa svojih zajmovnih portfelja u zadužnice ['bond'-ove] i njihovo brisanje sa svojih proračunskih stranica, pa se taj sustav u sjeni „sad smanjuje čak bržom stopom nego što je rastao.“

  • „Svjedoci smo sad u biti sloma našeg modernog bankarskog sustava,“ rekao je Bill Gross, čelni čovjek tvrtke Pimco, najvećeg svjetskog fonda zadužnica.

up