Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



Francuska se mora suprotstaviti 'NAT(O)-ifikaciji Europe

Jacques Cheminade

Sljedeće saopćenje objavio je 13. ožujka Jacques Cheminade, vođa LaRouche-evog pokreta u Francuskoj.

Ovo što nam se ovih dana predstavlja pod imenom „Europa“ ustvari je nova financijska Sparta. Dva njena stupa su: financijsko carstvo koje vode središnje banke koje ne podložu račune narodu, i vojna struktura uklopljena u Atlantski savez proširen u rasponu čitavog planeta. Ako uopće ne shvaćate ništa od onog što će se na nas sručiti, to je tako iz jednostavnog razloga jer je tako smišljeno. U srpnju 2007. Giuliano Amato, podpredsjednik Europske Konvencije koja je razradila Pojednostavljeni Europski Ugovor (SET, sad prozvan Lisabonski Ugovor), izjavio je u Londonu da „su oni odlučili kako dokument treba biti nerazumljiv—ako je nerazumljiv, nije ustavan, tako će se to shvatiti“. (BBC Vijesti, 23. srpnja 2007.)

Osim izjava koje je Financial Time nazvao „najanglofilskijeg talijanskog političara“ treba se uzeti u obzir izjavu luksemburškog Premijera Jean-Claudea Junckera, koji je 1999. dao izjavu njemačkom Der Spiegel-u (br. 52), da „Mi donesemo odluku o nečemu, i onda je objavimo i čekamo neko vrijeme da vidimo hoće li se išta dogoditi. A zatim, ako nema bučnih prosvjeda ili pobuna, jer većina ljudi ne razumije odluku, mi idemo naprijed, korak po korak, sve dok više povratka nema“.

Istom tom metodom Nicolas Sarkozy je prisilio naš parlament da potvrdi ugovor, koji moraju ili usvojiti ili odbaciti, lišeći naše sabornike njihova prava na amandmane ili inicijative. Zašto takva žurba? U spletu sadašnjeg financijskog raspada, izazvanog krizom drugorazrednih hipoteka, 'monolinera', kreditnih derivata, investicionih fondova (KKR, Blackstone, Carlyle ... – sve fondovi koji su propali ili propadaju) financijska oligarhija ne može čekati.

Robert Cooper, bivši Tony Blairov guru za vanjsku politiku, koji sad upravlja direktoratom E Vijeća EZ-e odgovornim za gospodarsko-vojne poslove, otvoreno ga zagovara. Cooper, kao i Giuliano Amato, član je Zaklade Ditchley koja radi svim silama na uništenju Europe Domovina Charlesa de Gaullea, i duha Vestfalskog mira koji je jamčio mir među državama nacijama.

Sve se to radi zbog triumfiranja nad kako Cooper kaže „novom vrstom [liberalnog] imperijalizma, prihvatljivog svijetu ljudskih prava i kozmopolitanskih vrednota“, no u stvarnosti temeljenog na načelu „dvostrukog standarda“ primjenjujući „zakon suradnje i sigurnosti“ među članicama, a primjenjujući „zakon džungle“ na ostatak.

Amato, sa svoje strane, tvrdi da je Srednji vijek model, odbacujući suverenost „bezličnim tvorevinama: NATOu, UNu i na koncu EZ-i“ ... što znači „budućnost za prinčeve bez suvereniteta“.

Njihov plan nije razvijati svijet, već ga kontrolirati. Povratak Francuske u integriranu zapovjednu strukturu NATOa što Sarkozyjeva vlada predlaže treba se sagledati kao ključni sastojak tog „novog poretka“. Lisabonski Ugovor predviđa nužno usklađenje zakonskog člana EZ-e o uzajamnoj vojnoj pomoći s „onim obvezama dogovorenim unutar NATOa koje ostaju za njegove države članice podlogom njihove zajedničke obrane i tijelom njihove primjene.“

Pa zašto bespotrebno brbljati? Ministar francuskog Ministarstva vanjskih poslova Bernard Kouchner, kao što je 11. travnja objavio Le Monde, ne ostavlja nikakve sumnje glede tog pitanja: „Postoji komplementarnost između obiju struktura ... Europska obrana i Atlantsko učvršćivanje dva su vida politike jedinstvene obrane i sigurnosti.“

O kakvom NATOu govorimo? „Novi NATO“ kojeg će oblikovati pitanja stavljena na dnevni red nadolazećeg travnja na samitu u Bukureštu, a to je preventivni „prvi udar“ uz uporabu nuklearnog oružja, kraj donošenja odluka većinskim glasovima, podrazumijevajući kraj prava na veto, i uporaba [vojne] sile bez UNovog odobrenja „ako je velik broj života doveden u opasnost“.

Ukratko, tu se podrazumijeva predaja Francuske carstvu koje se koristi financijskom i vojnom ucjenom. Sazrijelo je vrijeme da mi predstavimo Francuskoj, Europi i svijetu alternativni projekt saveza za napredak među suverenim republikama.