Jeli poziv u NATO i izlaganje vojnika HV-a pogibiji za upitne ciljeve stvarno 'uspjeh' hrvatske politike?!

Hoće li NATO preminuti pred vratima Kabula?

Skoro sedam godina NATO-ove okupacije Afganistana, započete američkom invazijom nakon događaja okrštenog '9/11', na površinu izbija ozbiljni raskol među članicama saveznicima u NATO-u glede nastavka njegovog funkcioniranja. Američki i europski stručnjaci za obranu gotovo su jednodušni da je sadašnji tijek rada neuspješan i da je područje granice između Afganistana i Pakistana postalo novi zapovjedni i kontrolni stožer snaga al-Quaide i Talibana. Ustvari s vojnog stajališta rat je izgubljen. A 42,000 vojnika NATOa trenutno razvrstanih u Afganistanu u nemogućnosti su voditi vojne poduhvate potrebne da se pobunjenike protjera—a da se i ne spominje vrtoglavi uzlet proizvodnje opijuma koji stvara procijenjenu $1 milijardu dohotka na crnim tržištima unutar zemlje i stotine milijardi dolara u globalnoj tvrtki ''Narko d.o.o.', koja svoje novce pere preko anglo-holandskih prekoobalnih financijskih utočišta.

Izvori iz Pentagona u SADu i druge obavještajne službe procijenili su da bi trebalo najmanje 100,000 borbenih trupa a 400,000 vojnika sveukupno za uspješnu vojnu stabilizaciju Afganistana. Povijest upućuje da strana okupacija nikad ne će pokoriti Afganistan. Niz studija američkih i europskih trustova mozgova—Atlantsko Vijeće i SENLIS Vijeće—zazvonili su na uzbunu no nisu ponudili održivu političku alternativu.

U odgovoru na tu krizu, koja može doseći katastrofalne razmjere oko travnja-svibnja, kad su predviđeni afganistanski izbori, i kad se očekuje glavna talibanska ofenziva, Ministar obrane SADa Robert Gates uputio je pismo svojim kolegama u drugim NATO-ovim zemljama tražeći odašiljanje dodatnih trupa. Međutim sam Gates priznaje da NATO-ove europske snage nisu izvježbane za vođenje protupobunjeničkog ratovanja koje se pretpostavlja u svrhu prekida pobune i protjerivanja pobunjenika. A Ministru je, prema pentagonskim izvorima, Vrhovna komanda snažno dala do znanja da si Sjedinjene Države ne mogu priuštiti slanje ikakvih dodatnih trupa u Afganistan, jer je okupacija Iraka „slomila“ Vojsku SADa, a i Mornaričke pješačke trupe nisu u boljem stanju.

Unatoč tih upozorenja Vrhovne komande, koja je Gates navodno prihvatio, Predsjednik Bush je nedavno naredio razvrstavanje 3,200 Američkih Mornaričkih trupa iz Drugih Mornaričkih ekspedicijskih snaga u južni Afganistan kao pojačanje američkim i britanskim snagama tamo.

Hoće li također doći do implozije NATOa?

U izjavi objavljenoj 4. veljače, Helga Zepp LaRouche istaknula je da je afganistanska situcija s vojnog stajališta izgubljena i svaka ideja o novom „udarnom valu“ NATO snaga koji bi uveo stabilnost u zemlji i regiji je čista ludost. Štoviše, opomenula je da to može dovesti do pada njemačke vlade zajedno s drugim europskim vladama koje se već suočuju s ogromnim javnim pritiskom zbog svog neuspjeha u borbi protiv nasrta globalnog financijskog raspada koji je poharao uvjete života većine građana—pa ne bi bili u stanju preživjeti popularno nezadovoljstvo zbog povećanog slanja vojnih trupa i žrtava.

U sklopu toga Lyndon Larouche je optužio najnoviju muljažu neokonzervativnog American Enterprise Institute-a, koji promiče novi američki „udarni val“ u Afganistanu, po uzoru na irački udarni val koji bi poslao dodatnih 12,000 američkih trupa—tri bojne brigade—i dopunio 26,000 trupa već razvrstanih tamo.

Izvještaj AEI-a [American Enterprise Institute] pripremila je početkom veljače ista družina lica, koju su predvodili Fred Kagan i (umirovljeni američki) general Jack Keane, koji su namamili Bijelu Kuću na irački udarni val. Taj izvještaj poziva ne samo na proširenje američkih protupobunjeničkih operacija unutar južnog Afganistana, već i na američke i NATO-ove vojne operacije u Pakistanu—ako pakistanska vlada ne otpočne svoju vlastitu invaziju u Sjeverozapadnu graničnu pokrajinu znanu kao 'Plemenska područja pod saveznom upravom' na granici s Afganistanom. Takvo bezumno ponašanje Busheve vlade, opominje LaRouche, osiguralo bi rascjep Pakistana kao i daljnje odmatanje klupka u Afganistanu. A upravo to je vrsta „kontroliranog kaosa“ i „poslije-vestfalske“ destabilizacije koja je bila dugotrajna britanska politika na tom području—kao i diljem cijelog svijeta.

Neki američki vojni stručnjaci primijetili su, ako Busheva administracija usvoji luđački plan koji proizlazi iz AEI-jeve „Afganske planske skupine“, jedini vjerojatni ishod bit će konačni smrtni udarac NATO-u.

LaRouche se složio, zapazivši da je nakon 1989.-91. NATO bio savez bez zakonitog poslanja. Padom Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta NATO su jednostavno morali raspustiti usred mnogo bučnog slavlja i čestitki zbog „pobjede“ Zapada u Hladnom ratu.

Umjesto toga tvrdolinijaši britanskih, američkih i kontinentalno europskih neo-konzervativnih priželjkujućih imperijalista odlučili su nastaviti funkcioniranje NATOa pod krinkom „van područnih“ mirotvornih misija, koje su bile slabo prikriveni novi krug imperijalnih „mandata“ okupacije—kao u Afganistanu i na Balkanu. Ispod površine ta klika je izgrađivala okruženje Rusije i Kine u očekivanju budućih konfrontacija.

No kao vojna sila NATO je razbijen. Sav pritisak na svijetu ne će pokrenuti druge NATO-ove države da vode globalni asimetrički rat usred najvećeg financijskog i gospodarskog raspada u modernoj povijesti.

NATO se stoga suočuje s egzistencijalističkom krizom i izgledi su sve veći, iz dana u dan, da će NATO preminuti ne baš pretihom smrti pred vratima Kabula.