Privremeno izvješće:

   PREDMET KREDITNOG SUSTAVA

Ovo je traskripcija važnijih opaski o kreditnom sustavu iz govora Lyndona LaRouche-a kojeg je 7. svibnja 2009. održao svom Izvršnom Odboru. Svrha je da posluži kao privremena neformalna prezentacija predmeta kreditnog sustava, kao uvod u dolazeće [LaRouche-evo] izvješće pod naslovom “Globalna obnova na temelju dolara”.

…

Razvidno je da većina ljudi ne shvaća [pojam kreditnog sustava]. Većina ekonomista ga ne shvaća. [neki vide tračak svijetlosti, no ne razumiju]; no ako uzmemo povijesni pregled, povijesno ga je lako predstaviti:

Imate Sjedinjene Države , koje su u biti bile u stečaju nakon pobjede u Revolucionarnom ratu. I imali ste banke, koje je svaka kolonija uspostavila kao ovlaštene banke. Kolonije su, dakle imale ovlaštene banke. Te su banke sad bile zasute dugom, ratnim dugom. Sve su, dakle trebale propasti, jer su bile u stečaju zbog ratnog duga. Pa neke su i propale!

Hamilton je, pak, to iskoristio i izradio Savezni Ustav SADa. To je jedna od najvažnijih stvari koju treba držati na umu. Sjedinjene se Države zasnivaju na toj zamisli! Ne na nekom ludom sustavu, nekom računovodstvenom sustavu. Radi se o tome da su se Sjedinjene Države kao Savezna Republika, mogle ujediniti i dug tih banaka konsolidirati pod Saveznom zaštitom. One [savezne države] bile su tehnički u stečaju; no pod pokroviteljstvom Saveznih jamstava napravilo se da nisu nelikvidne.

Nije li slično danas?

Prema tome, ... imali ste odsudni propis Ustava, a odnosi se na osobinu sporazuma: a tu se radi ne samo o nutarnjim odnosima, već i s drugim državama. A, kao što je Hamilton istaknuo govorimo o anglo-holandskom sustavu bankarstva, i kako postupati s njim. To je bilo vrlo razvidno: Sjedinjene Države će štititi svoje banke od stečaja, konsolidirajući njihovu povezanost s dugovima kao državnu odgovornost SADa.

Time bi se ograničio optjecaj kredita, t.j. novca na Saveznu vladu i njenu kontrolu. Nikakvo drugo izdavanje dugova ne bi se dopustilo! Nijedan Amerikanac ne bi se mogao zadužiti kod stranca, bez dozvole Savezne vlade. Naš sustav uspostavljen je na taj način. To jest, službeno neto zaduženje vlade.

Svaki Amerikanac, koji se htio zadužiti kod stranca radio je to na svoju odgovornost; građani SADa, stanovništvo SADa, vlada SADa nije odgovorna za to, jer svo zaduženje SADa kod stranih država zasniva se na dvjema stvarima: Prvo, zasniva se na puštanju u optjecaj novca, ili optjecaj kredita, što spada pod Predsjednički čin; spada pod nacionalni, Savezni, Predsjednički čin, ovisan o pristanku [saveznih—sjedinjenih] država koje uglavnom zastupa Dom zastupnika, i Senat. Prema tome, nema zaduženja Sjedinjenih Država bez odobrenja Sjedinjenih Država. Na osnovu istog postupka, inicijative Izvršne [vlasti] i Kongresa, odnosno istog načina kako se uspostavlja sporazum sa stranim državama. Nitko drugi, ni na jedan drugi način, ne može se zakonito upustiti u obaveze sporazuma, u ime Sjedinjenih Država, bez istog tog postupka.

Savezni Sustav pričuve prekršio je to sad već na više načina. No u tom je problem! Taj sustav je prekršen! Mi djelujemo na osnovu te činjenice da je sustav bio prekršen! I zato kažemo da je Vrhovni sud nekompetentan ako odluči drukčije: Jer je sasvim jasno. To možemo sprovesti mobilizirajući američki narod na obranu svojih ustavnih prava protiv stranih sila. A Vrhunski Sud koji to ne podrži počinit će izdaju Sjedinjenih Država stranoj sili: počinitelj je zločina, jer to je kazneni prekršaj.

To je, dakle, kreditni sustav. A što postoji tamo u svijetu? To nije kreditni sustav. Ne postoji stvarni kreditni sustav na svijetu danas, van Ustava Sjedinjenih Država.

Imate, dakle, međunarodni monetarni sustav u kojem sporazumne sudjelujuće financijske ustanove izdaju kredit! Kredit se pušta u optjecaj kroz dogovore između tih međunarodnih konzorcija i vlada, kroz takozvani središnji bankovni sustav vlade. Vlada tako ima središnji bankovni sustav, koji je ustvari odnos vanjskih snaga—imperijalnih snaga, međunarodnih financijskih snaga! To je imperijalizam! Koji sad vodi ugovore s vladama i među vladama, kojima regulira odredbe odnosa među državama.

Postoji, dakle, snaga a to je financijsko posredništvo, koje je van i iznad vlade—zove se „sustav slobodne trgovine“! Slobodna trgovina znači da nijedna vlada ne nadgleda to prokletstvo! Vladama je dopušteno samo pregovarati sa središnjim bankovnim sustavima, no sam sustav je iznad ovlasti vlade: To onda zovemo sustav slobodne trgovine!

Pa što to znači onda? To znači da hrpa ljudi koji kontroliraju međunarodni financijski kartel, predstavlja imperijalnu vlast nad planetom! Britansko carstvo nije hrpa glupih, debelih smrdljivih Britanaca. ... no temelj međunarodnog financijskog kartela, monetarnog kartela, temelj je carstva u Europi od vremena Peloponeskog rata, čak i prije toga! Peloponeski ratovi bili su natjecanje o uspostavi carstva financija! Ta cijela stvar –

Peloponski ratovi počivaju na dva problema, Atena protiv Sparte. A Atena i Sparta bile su dva polariteta financijskih interesa! Sparta je bila manje pomorska sila, iako je Korint bio središte međunarodnog trgovinskog poduzetništva. A Korint se nalazi na drugoj obali vodene struje od Delfskog kulta. Delfski kult bio je okružen malim kolibicama, koje su predstavljale riznicu raznih gradova Grčke. Ti gradovi Grčke, ako krenete od Delfskog kulta do obale, koja je s druge strane Korinta, značajnijeg grada tog vremena, trgovački grad.

To se zbiva širom svijeta, širom Sredozemnog područja! To je trgovinsko poduzetništvo. Imali ste, tako, spartanski i atenski imperijalni sustav koji je izrastao iz Peloponeskih ratova, a to je bilo prevladavajuće trgovačko posredništvo Sredozemnog područja. I oni ratuju da bi odredili tko će držati monopol, tko će biti carstvo? Tko će biti upravitelj međunarodnih kredita, u trgovini? Pa kad bacite pogled na arhitekturu gradova oko Sredozemlja, svi su oni takovi: oni su uglavnom opasani zidovima iznutra. A bave se pomorskom trgovinom. Te vode borbu za dominaciju nad takozvanim „kolonijama“. A kolonije su dužnici u ovom postupku trgovanja.

Prema tome, ideja carstva u europskom sustavu može se datirati, kao europski oblik carstva, za razliku od kopnenog, odnosno Tira ranije, kao financijsko carstvo. To je dakle, povijest.

Carstvo je, pak, carstvo takve vrste upravljanja međunarodnim pomorskim trgovanjem; a zasnivalo se na pomorskoj trgovini samo do 1876.-77.g., kad su Sjedinjene Države, svojom pobjedom nad Britancima u Građanskom ratu, i razvojem nacionalnog željezničkog sustava, tako naznačile odliku svog teritorija.

A 1876.-77., europska odluka kontinentalnih nacija bila je odluka ići istim smjerom: međunarodnim željezničkim sustavima. To je sad postalo izazov pomorskom sustavu u upravljanju svjetskim carstvom; jer su međunarodni željeznički sustavi bili učinkovitiji, unutarnji način vođenja trgovine, od oceanske i pomorske trgovine. Sada tako rat dobiva ime „geopolitički [rat]“ između koga? Između pomorske sile, koja je imperijalna sila sa središtem u Britaniji, anglo-holandske sile, i nastajuće sile europskih nacija i Sjedinjenih Država, koje su sad kopnene sile, iako se bave i pomorskom trgovinom. Jer je nutarnji teritorij—morate se vratiti natrag i sagledati problem kojeg je imao Karlo Veliki:

Karlo Veliki bio je najveća oporba imperijalizmu prije bilo čega drugog u moderno vrijeme.

Pa što je on to učinio? Između ostalog organizirao je dalekosežni sustav, organizirao je kopneni sustav, od Francuske kroz veći dio Europe, do centralene Europe. Na čemu se on temeljio? Uspostavio je mjesne glavne gradove, koji su bili sustav poljoprivrednog poduzetništva, teritorijalnu poljoprivredu. Uskladio je nacionalni konsenzus, prvi nacionalni konsenzus, koji je pobrojao svaku svinju u zemlji. I cijena i sve drugo se zapisalo. Bio je to protekcionistički sustav. A razvio se na osnovi čega? Na osnovi razvoja sustava koji je kanalima spajao rijeke. Tako je diljem cijelog područja teritorije Karla Velikog, i onog što je nastalo nakon toga, nastao sustav kanala i rijeka, koji je povezivao čitavo područje Europe u svrhu unutarnjeg razvoja. No, kanali i rijeke nisu tako učinkoviti kao vrlo brze željeznice. No načelo je vrlo slično. To je značilo da je Karlo Veliki stvorio svoj oblik francuskog gospodarstva u to vrijeme, stvorio oporbu čemu? Rimskom carstvu! Tog vremena.

Prema tome, usprotivili su mu se s ciljem da ga unište! Tko ga je htio uništiti? Bizant! To je bilo razaranje. Prema tome, pod „geopolitikom“ se misli upravo to: Taj sukob.

Stoga, pitanje države nacije kao sile jest:

Da li nacija ima kontrolu nad čitavim svojim teritorijem? Da li kontrolira svojim nutarnjim, nacionalnim kreditom? Da li je podvrgnuta stranim silama, nekoj stranoj nadnacionalnoj sili? A imperijalizam je strana, nadnacionalna sila, koja može imati svoj stožer u nekoj državi, no ustvari nije nacionalni imperij. On je međunarodni imperij sa stožerom u nekoj državi. Kao [što je bila] Britanska Istočno indijska tvrtka sve do vremena Viktorije. Sve dok nije pala pod stečaj, i Viktorija ju je preuzela, bila je u biti privatna tvrtka, a bila je carstvo. Predstavljala je financijski interes koji je upravljao međunarodnom trgovinom putem imperijalne moći. I tu je onda razlika!

Pa sad: Kod nacionalnog kreditnog sustava, s kontroliranom valutom, općenita naklonost je prema čvrstom valutnom tečaju među valutama, glede međusobnih sporazuma s drugim sudionicima, koji pokrivaju međunarodnu trgovinu, kao što je Karlo Veliki imao s Irakom, Bagdadskih kalifatom, u to vrijeme. I slične vrste sporazuma koji su se razvili u Sredozemlju. Prema tome, kredit je kredit u kojem je on nominalni kredit, u obliku duga, gdje podržavate nečije zaduženje, dug, i odobrite im rok plaćanja, rok rata. To je kredit.

Druga stvar je ovo: netko dođe s novcem i kupi vas! Učini vas svojim dužnikom. Pa se strana sila, ili neka međunarodna monetarna sila, ili bankovni sustav doseli, kao fenomen, i proguta vas.

Pa onda, vidite, značenje onog što se dogodilo pod Nixonom 1971.g. Sve do tog vremena, Sjedinjene Države su bile kreditni sustav, čak i uz luđački čin Trumana. Jer još smo uvijek imali sustav čvrstog valutnog tečaja, na osnovi kojeg smo bili neovisni o međunarodnoj vanjskoj kontroli. Kad smo jednom to odbacili, kao što je bilo u kolovozu 1971., mi smo se tad podvrgli međunarodnim financijskim silama! To su učinili 1973.g.; a polije toga je došlo, što? Britansko-saudijsko-holandska prijevara—velika naftna prijevara. I oni uspostaviše „spot“ tržište ['tržište trenutačnih isporuka'], koje je bilo sitna, neznatna stvar prije toga—bilo je to uzgredno tržište: a sad je postalo prevladavajuća snaga, koja je nadomjestila dugoročne sporazume glede cijena nafte. Pa sada, s krizom 1973.g., to je upropastilo gospodarstvo SADa a posao je dovršio Carter s Trilateralnom Komisijom. To je bila Trilateralna Komisija. Bila je izdajnička.

Eto, o tome se ovdje radi. A vi, pak, ustvrdite: Svi ti sustavi su pali u stečaj! Kažete, „Međunarodni financijski sustaj je u stečaju! Što ćemo s njim? Pa, kako postupate s onim koji padne pod stečaj i ne može platiti svoje dugove? Sustav ne može platiti svoje dugove! Bankovni sustavi ne mogu platiti svoje dugove! Tko je vjerovnik? Bog? Pretpostavimo da je Bog, jedina moć koja ima mogućnost nametnuti, postupati s problemom, jedino postojeće tijelo s ovlastima—nije nacija! Jer to [zaduženje] je svugdje, nema nacije! Mora da je onda Bog“.

Pa što Bog hoće da učinimo? S ovom bezbožnom prljavštinom! Jednostavno: stavimo ga pod stečajnu reorganizaciju.

Što bi to trebalo značiti? To znači, uzeti sustav i pregledavši ga reći, „To je drek! To je izmet! To je balega! Počistimo to“! „Ovo tu ćemo sačuvati“. Pa se onda vratimo reaorganizaciji međunarodnih financija, stupimo u međunarodni financijski sporazum, koji eliminira svjetsko monetarni sustav i svede zamijenjivi dio međunarodnih financija na sustav čvrste valutne razmjene između suverenih država nacija.

E pa onda! Možemo stvarati dugove ponovno—na naš način! Dug s niskom kamatnom stopom, zasniva se na čemu? Sigurnost duga počiva na određenim vrstama projekata: Pogonski motor su projekti osnovne gospodarske infrastrukture. Jer osnovna gospodarska infrastruktura predstavlja sredstvo kojim ustvari razvijate industrije.

Vidite, više gotovo ne posjedujemo u Sjedinjenim Državama vještine koje su odlika visokokvalificirane radne snage. Izgubili smo ih. ......

Jer onda, poduzimajući projekte osnovne gospodarske infrastrukture, koji su bezuvjetno neophodni počinjete ostvarivati podupirajuća ulaganja, koja podupiru projekte infrastrukture: I to je način kako dođe do obnove industrije, i obnove poljoprivrede. I to uradite na globalnoj razini.

Pa odakle ulaganja? Nema ulaganja u smislu Wall Street-a, ili kako Obama misli. Postoji samo obveza moći suverene države nacije stvoriti zaduženje u vidu kredita, i uporabiti taj kredit kao sredstvo potpore (u razumnom roku) ulaganjima u stvaranje osnovne gospodarske infrastrukture, i iz tog procesa, stvoriti tok industrija koje se sad hrane kao mali praščići na krmači. Hrane se sisajući vime tih ulaganja u tu osnovnu gospodarsku infrastrukturu.

Znate: nacionalni željeznički sustav vrlo brzih željeznica na osnovu magnetske levitacije; nacionalni vodoupravni sustav; razvoj nacionalne poljoprivrede: izgradnja cjelokupnog vodosustava od Zapadnih Ravnica, od Kanade dole do Meksika. Ovo su glavni projekti.

Pa sada: Ti projekti privlače sad nužnu potporu industrija koje tom potpomažu i sudjeluju kao glavni preuzimatelji građevinskih poslova u tim projektima. Njima se izdaje kredit do one mjere do koje rade na tom projektu. Oni su stoga u mogućnosti podmiriti potrebne isplatne liste, na toj osnovi, i podmiriti svoje račune na toj osnovi.

Stvorite time bogatstvo: ne samo bogatstvo nastalo iz čistog zraka; stvarate bogatstvo stvarajući buduće bogatstvo; te koristite stvaranje budućeg bogatstva za financiranje života ljudi koji to bogatstvo proizvode.

To je kreditni sustav.; i to moramo razumijeti, i prenijeti to [znanje] drugim ljudima.

U tome je naše glavno obrazovno nastojanje, u sljedećim tjednima, moramo imati obrazloženja što je kreditni sustav: na tome ja upravo sad radim, a zauzet sam drugim stvarima pa se ne mogu koncentrirati kako treba na taj problem. Zato sad ovo razlažem ovdje, da biste dobili jasnu sliku o čemu govorimo: Govorimo o kreditnom sustavu. Ne monetarnom sustavu. Pa kad govorite o imperijalizmu, govorite o britanskom imperijalizmu, mislite na anglo-holandski liberalni imperijalizam, mislite također na gomilu na Wall Street-u; to su paraziti. Ovi paraziti moraju otići! Skinite nam te krvopije s leđa, izbacite ih iz naših kreveta.

No moramo ovo razjasniti američkom stanovništvu, koja je povijest toga. Ono će to općenito razumijeti. Morate izgraditi uvjerenje, da je to funkcioniralo; i da će funkcionirati! Te zašto su Britanci naši neprijatelji. Pa započinjete izlaganjem: “Zašto su Britanci naši neprijatelji”. Nekolicina vas se lati toga, da vidite što možete uraditi s tim? “Zašto su Britanci naši neprijatelji, danas”? “Zašto je Britansko carstvo naš neprijatelj, danas”? To je školovanje za nevine!