Jedinstvena prijelomnica bez presedana u ljudskoj povijesti

Stojimo na jedinstvenoj prijelomnici bez presedana u ljudskoj povijesti; ne zadnjih desetljeća ili nekoliko zadnjih godina, već povijest je u stvari zakoračila u novu fazu u zadnjih nekoliko dana. Nitko još ne zna što će ona donijeti, da li mnogo bolje ili mnogo gore; moramo se potruditi da bude mnogo bolje.

Čak i ljudi koji vode igru ne znaju što će ona donijeti. Lyndon LaRouche je danas rekao, govoreći o odluci donesenoj da se krene u rat protiv Rusije i Kine.

Kao što je LaRouche rekao ranije, 1. veljače:

„Ulazimo u područje promjene koja je do sad bez presedana za nas. Stoga problem koji moramo razmotriti leži u ispitivanju naših vlastitih mišljenja, ispitivanju stvari koje moramo u ovo vrijeme istražiti. Jer neće biti iste stare stvari, iste stare; bit će veoma različite. Bit će, neizbježno, različite.“

Jedino na što se možemo osloniti pri našem djelovanju u ovim jedinstvenim i sudbonosnim danima su najdublje znanje o najtemeljnijim istinama. One nisu ono što bi mnogi lažno-školovani rekli za njih—ono što svaki od nas najprisnije zna a to je temeljna priroda čovjeka. Ne „praktičan čovjek“, već čovjek kojeg srećemo samo kad se odvaži otići put svemira. Ili kad stvarno funkcionira kompetentno kao čovjek.

Kao što je Lyndon LaRouche rekao 1. veljače:

„Posegli smo u vis pokušavajući shvatiti što to ima u čovječanstvu, što je čovječanstvo; zašto čovječanstvo postoji? Koje je značenje postojanja čovječanstva? I pronalazimo da se moramo uspeti do galaktičkih voda i sličnih položaja da bismo otkrili i iskusili to značenje. Čovjek je, davno prije, razumio da je čovječanstvo jedinstveno stvorenje, jedinstvena tvorevina; proces je ležao u u pokušaju proširenja našeg pronicanja u značenje toga. Upravo tu moramo početi gledati na probleme u sadašnjim prilikama. Ako to ne učinimo, odabrali smo pogrešan put; pravimo greške u našim obrazloženjima i slično, jer ona su pogrešna. Bit je da je čovječanstvo stvaralačka sila u svemiru; no čovječanstvo mora naučiti kako se vladati da bi odigralo ulogu sile u svemiru.“

To nisu čovjekom dana univerzalna načela—načela do kojih dolazimo preko svemirskog programa.

„Razvoj svemirskog programa bio je razvoj čovjekove sposobnosti oblikovanja sudbine planetarnog sustava. Pomoću čovjekove pameti, njegove inteligentne uloge u savladavanju prilika i inače izazova koje daleki prostor predstavlja; sve zakonitosti galaktičkog vodenog sliva i takvih stvari. Sve te stvari su nešto što čovjek nije stvorio; nisu čovjekova tvorevina. One obuhvaćaju potencijal čovjekova stvaranja; no one u stvari imaju značenje zakonitosti koje svemir stvara i poboljšava. Stoga, dakle, upravo razvoj umnih moći stvaralaštva takve vrste daje stvarno značenje čovječanstva kao takvog. Bez toga, nema ničega; to nije nešto nama dano automatski; kao kruške koje padaju sa stabla pred nas. Stvari koje su stvaralačke, stvorili su umovi ljudi, pojedinaca; a ti pojedinci su bili oni koji su o(s)tvorili pristup poimanju kako svemir radi. Genije leži u svemiru, ne u ljudima pojedincima. Leži u ulozi čovjeka pojedinca koji treba djelovati na višoj razini izgradnje svemira“.

John F. Kennedy jednom je rekao:

„Čovjek je odlučan u svom traganju za znanjem i napretkom i ne može ga se zadržati. Istraživanje svemira će ići naprijed, pridružili mu se mi ili ne, i to je među najvećim pustolovinama svih vremena, te nijedna nacija koja očekuje biti primjer vođe drugim nacijama ne smije očekivati da zaostane u trci za svemirom.“

Uistinu, činjenicu da je transatlantsko područje, kojim prevladava Britansko carstvo, sada samo impotentna zahrđala kanta, može se sažeti primjedbom da je upravo Barack Obama poništio svemirski program SADa odmah nakon stupanja na položaj. U međuvremenu Kina je odskočila naprijed u svemirskom programu, i baš sada nadahnjuje svojih 1.4 milijarde stanovnika izglednom budućnošću, prvo spuštanjem robota na stražnju stranu Mjeseca—na koju je čovjek do sada samo krišom kao iza ugla mogao nabaciti pogled u cijeloj svojoj povijesti. Amerikanci pak, neće uspjeti u ničemu ako ih ne nadahnu primjeri Rusije i Kine—bez obzira što bi netko mogao reći o tome.

„Prije svega ovdje se radi s jedne strane o takmičenju Putina, koji je vodeća osoba u cijelom svijetu, i svega što se događa s Kinom. Ako pogledate kartu društva, reći ćete da se većina društva o kojem govorimo, transatlantska zajednica, nalazi u procesu sloma. Ona je neuspjeh. Bila je slika neuspjeha. A sada je i dalje ostala neuspjeh. Pokušavamo je pogurnuti u nekakav red učinkovitosti. No činjenica je da nam vodeća uloga Rusije i Kine moramo biti oslonac. Rusija i Kina su, dakako, dio cijelog planeta različit od ostalog, u općem smislu. Indija isto spada u skup ove interesne sfere.“

„No transatlantska zajednica je stvarno u slomu. Nema vještina preživljavanja. Jedino može zadobiti, odnosno ponovno zadobiti, sposobnost preživljavanja slijedeći vodstvo Putina i Kine. I onog što ide uz to, naprimjer Indija, koja ubrzano postaje sve učinkovitija, i druge djelatnosti koje se odvijaju u Aziji.“

„Prema tome, transatlantsko područje planeta je prijevara. Ono je slika neuspjeha. Morat će ga se u cijelosti obnoviti. Jedino mjesto gdje se takva obnova može naći je s Kinom i Rusijom. Bez tih država nemamo budućnosti. Imamo ustvari nešto što je već crknuto. A zove se Britansko carstvo. Ono je mrtvo. Nažalost nije još pokopano. Još uvijek hoda okolo i postavlja svoje zahtjeve.“

„To je, čini mi se tema naših prilika sada, upravo to. Imamo dva vodeća elementa, koja su usko povezana, Rusija i Kina. Europa je katastrofa inače; i velik dio Sjedinjenih Država je potpuna katastrofa.“

„Naša je onda zadaća zajedno spojiti ponovažnost onog što Kina i Rusija i njihovi saveznici sada predstavljaju. I moramo u neku ruku otarasiti se smeća, na kojeg se u izobilju može naći u hodnicima našeg Kongresa. A Wall Street je, mislim, bolest, a ta bolest preuzela je vladu Sjedinjenih Država.“

Problem leži u onom što rade—transatlantska zajednica—oni vrše samoubojstvo. Govore, „Mi, počinjajući masovno samoubojstvo, i pokušavajući ubiti što veći mogući broj ljudi inače—postići ćemo veliku pobjedu!“ To je potpuno ludilo. Mora ga se zvati ludilom. Ljudi kažu, „Ali to nije ludilo—mi to kanimo! Pa prema tome to nije ludilo!“

A mračna strana Mjeseca izlazi na vidjelo.

Nemamo drugu mogućnost: moramo prihvatiti sredstva koja bi mogla značiti mogućnost—i to je jedina nada za čovječanstvo.