Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



SPASIMO PLANET SADA!

Globalni 'Glass Steagall'

Lyndon H. LaRouche mlađi
8. veljače 2010.

[Opaska – iz Bankamagazina od7.12.2009.: Glass Steagallov zakon koji su 1933. osmislili Carter Glass i Henry Steagall, a koji je bio prekretnica u američkom bankovnom zakonodavstvu. Godinama je ograničavao američke banke na tradicionalne bankarske poslove onemogućavajući im da se bave osiguranjem i ulaganjem dok su investicijske banke poslovale s vrijednosnicama. Povod su bili financijski skandali kada su brojne banke koristile novac deponenata da bi njime podržavale cijene vrijednosnica što je nekada završavalo s pogubnim posljedicama po štediše.


Svaki stvarno kompetentan ekonomist danas dobro zna da se globalna istoznačnica reforme „Glass Steagall“ podrazumijevala u Bretton Woodskom sustavu čvrstog valutnog tečaja Predsjenika Franklina Roosevelta iz 1944.g. Rad u suprotnom smjeru Predsjednika Harryja Trumana bio je ustupak Winstonu Churchillu, i Wall Street-u nakon Rooseveltove smrti, koji je odaslao svijet u klizanje i vrludanje nizbrdo, korak, po korak, po korak, u smjeru sadašnje konačne, neizlječive faze propasti koja stišće cijeli svijet.

Krajnja posljedica ustupaka Trumanove vlade Londonu i Wall Street-u je, danas, da su svi recepti za koje znam, takozvanog „novog Bretton Woods-a“ u suprotnosti s mojim nastojanjima, ustvari lažni, bilo da je to namjerno, ili ne. Takav je bio današnji ishod službenog potiskivanja protu-Keynes-ove, Bretton Woodske nakane Predsjednika Franklina Roosevelta za polijeratni svijet.

Danas, bez stanovite vrste Glass Steagall-ove reforme, koja bi praktički izbrisala monetarističke oblike sustava Wall Street-a i Grada Londona, šanse izbjegavanja naleta „novog mračnog vijeka“ diljem planeta praktički su nula!

Zapanjujuće loša predstava nominalno španjolske banke Banco Santander, s osnovicom u Brazilu, a ustvari banke Britanskog carstva, prošlog tjedna, suočila je euro sustav u cjelini s krizom za koji institucija [EU-a] nema nikakvog vidljivog lijeka na vidiku. Nakon što se svi ako, kad, te i ali, na raspolaganju londonskih kovača fraza potroše, i dalje ostaje činjenica da u sadašnjem euro sustavu nema lijeka njegovoj sadašnjoj egzistencijalističkoj krizi unutar očitih sadašnjih sredstava koja su pri ruci.

Ustvari ima samo jedan bitni lijek: raspustiti sadašnji euro sustav pod njegovim tek nedavno uspostavljenim pravilima. Vratiti se na Europu samostalnih suverenih država nacija, obuhvaćajući hitne korake ponovne uspostave njemačke marke, i raskinuti uvjetovanosti nametnutih Njemačkoj pod namjerno štetnim uvjetima koje su zajednički propisali Njemačkoj vodeći ljudi državnih vlada Margaret Thatcher, Predsjednik François Mitterand i priglupi, ali zlobni Predsjednik George H.W. Bush.

Te i slične, posebne mjere nužne za spas zapadne i središnje Europe od sadašnjih neuspjeha britanske dominacije ne mogu se uspješno uspostaviti bez stavljanja cijele zapadne i središnje Europe pod američku istoznačnicu reforme zvane „Glass Steagall“ iz Rooseveltove ere.

Prošlotjedno razotkrivanje problematičnih svojstava većine imovine unutar takozvane Inter-Alpha skupine kao što je Banco Santander, bjelodano pokazuje da je kvaliteta tih dijelova bankarskih i sličnih računa, o kojima ovisi 'službena' financijska moć euro sustava i na njima počiva njegov autoritet, bila slična ili, vjerojatno mnogo gora od američke iz razdoblja od 2007.-2010. pod lošim vodstvom američkih Predsjednika Georgea W. Busha i Baracka Obame. Upravljanje krizom Europe, krize koju je razotkrio prošlotjedni razvoj događaja u svezi s okružjem Inter-Alpha skupine, po svojoj naravi je mnogo teže izvedivo nego što je slučaj s SADom pod njihovim ustavnim sustavom.

Uzevši u obzir te činjenice glede sadašnjih međunarodnih financijskih prilika, ako se europski kontinent vrati na status quo ante prije uspostave sadašnjeg euro sustava, kao povratak na Deutschemark-u, reforma prema Glass-Steagall-u dozvolila bi hitne gospodarske i financijske reforme kreditnog sustava nužnog za pokretanje agro-industrijske ponovne kapitalizacije gospodarstava Njemačke i njenih kontinentalnih susjeda. Inače bez vrste reforme po uzoru na „Glass-Steagall“, vođene u duhu pristupa kojeg je imao Predsjednik Franklin D. Roosevelt, postoji malo nade da će Europa općenito moći nadvladati opći oblik krize opće gospodarske propasti koja sad postrojava svoje snage za konačnu propast postojećeg europskog sustava.

Krajnji je čas ostaviti smrdljivi skalp bivšeg britanskog Premijera Tonyja Blaira da se suši na povjetarcima koji okružuju stup na kojem visi.

Mogućnost koja daje nade

Za vrijeme moje internetske konferencije LPACa 30. siječnja istaknuo sam da monetarno-financijski vidovi sadašnjeg sloma gospodarstva Europske Unije su isprepleteni sa slomom fizičke ekonomije zapadne i središnje Europe zbog, uglavnom, utjecaja „politike zelenih“. Istaknuo sam činjenicu da je od sada gospodarski život Europe osuđen na propast sve bržim učinkom takozvane politike „zelenih“ koja je većinom počivala na pretpostavki prokazano propalog kulta „globalnog zatopljenja“, dok dijelovi svijeta koji su odbacili takozvanu „politiku zelenih“ sad imaju koristi od snažnih ulaganja u napredak na bazi visoke tehnologije osnovne gospodarske infrastrukture kao što je masovni prometni sustav i snažno ulaganje u nuklearnu energiju.

No ja sam uvjeren kad jednom građani europskih nacija shvate da povratak na modernu tehnologiju snažnih kapitalnih ulaganja u osnovnu gospodarsku infrastrukturu, industriju, i poljoprivredu predstavlja val povratka u budućnost, „otpor zelenih“ opstanku Europe će, kao 'stari borac' „lagano iščeznuti“.