Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



Hoće li Cheney biti nogiran navrijeme?

Jeffrey Steinberg, Executive Intelligence Review, 14. travnja 2006.

Specijalni istražitelj Patrick Fitzgerald, koji istražuje slučaj Valerie Plame, predao je 5. travnja sudu dokumentaciju o istrazi uloge Lewisa Libbya. U toj dokumentaciji Fitzgerald je predočio svima zainteresiranima da je Libby, bivši predstojnik ureda i glavni pomoćnik za nacionalnu sigurnost potpredsjednika Dicka Cheneya, tijekom svjedočenja pred velikom porotom izjavio kako mu je Cheney naredio dostavljanje sadržaja povjerljive Nacionalne obavještajne procjene (NIE) o iračkom programu oružja masovnoga uništavanja novinarki New York Timesa Judith Miller u srpnju 2003. Cheney je rekao Libbyu da je «curenje» povjerljivih podataka odobrio predsjednik George Bush, te da je to isto kao i da je Predsjednik službeno skinuo oznaku povjerljivosti. «Curenje» dokumenata trebalo je biti odgovor na optužbe bivšega veleposlanika Josepha Wilsona koji tvrdi da su tvrdnje da Irak traži uran u Africi lažne.

Fitzgeraldova otkrića odmah su posvuda dospjela na naslovnice, a politički komentatori počeli su poprijeko gledati predsjednika Busha. No, takve vijesti zanemaruju najvažniju činjenicu. Uzevši u obzir Bushev psihološki profil, koji je iznio psihijatar dr. Justin Frank u intervjuu našem časopisu 7. travnja, nema šanse da bi on priznao kako je odobrio «curenje» podataka, čak i ako je doista kriv (što nije baš sasvim jasno budući da je izvor podatka bio lažljivac Cheney). Dr. Frank ističe da je Bush toliko rastrojen zbog svih mentalnih poremećaja koje ima, da ne može više razlikovati između istine i fikcije, te da je nesposoban pouzdano reći je li baš on dao naređenje ili je pak to bio Cheney.

Potpredsjednik Cheney i dalje je središnja točka nezakonitoga «curenja» podataka i prikrivanja toga zločina u Bijeloj kući.

Pitanje je kada?

Među informiranim i utjecajnim članovima Republikanske stranke više se ne postavlja pitanje o tome hoće li se uklanjanje Cheneya dogoditi; sada se samo pitaju kada će to dogoditi. Republikancima se na svim razinama smiješi težak izborni poraz u studenom i vjerojatna uspostava demokratske većine u oba doma Kongresa te demokratsko preuzimanje većine skupština saveznih država.

Bez obzira na to hoće li demokratska većina u Kongresu odmah započeti postupak smjenjivanja Busha i Cheneya s dužnosti, nema sumnje da će Kongres pod vodstvom Demokratske stranke ponovo preuzeti svoju ustavnu odgovornost nadgledanja političara, koja je bila zatomljena posljednjih pet godina i sa zakašnjenjem usmjeriti pažnju javnosti na zločine Cheneygatea, počevši sa ratnim profiterstvom Halliburtona i krivotvorenjem obavještajnih podataka u Cheney-Rumsfelodovoj «kuhinji» kako bi se Kongres i američki narod naveli da progutaju irački rat.

Nedavna istraživanja javnoga mnijenja koje je provela Bijela kuća pokazuju da Bush može računati na manje od 50% potpore republikanskih glasača, a prema jednome stranačkom izvoru u nekim državama, uključujući New Hampshire, samo na 30-35% potpore republikanaca. Potpredsjednik Cheney pak može računati na dvostruko manju potporu u odnosu na ionako slabu Bushovu potprou.

Istodobno su politička pitanja kao što je irački škripac, katastrofalna reakcija na uragan Katrinu, zabrinjavajuće opadanje američkoga gospodarstva i nezakonito špijuniranje američkih državljana i dalje glavni politički problemi SAD, što je sve dovelo Bush-Cheneyevu administraciju do potpune propasti. Najkorištenija riječ za opisivanje trenutne Predsjednikove administracije je «nesposobna». A te se etikete teško može osloboditi.

Sve to imat će za posljedicu rekordno nizak izlazak republikanskih birača na izbore u studenom.

Nekoliko visoko pozicioniranih republikanskih stratega izvješćuje da Bushovi najbliži savjetnici već planiraju iskoristiti izborni fijasko u studenom kao povod za uklanjanje Cheneya s mjesta potpredsjednika. «Okriviti Cheneya, iznuditi njegovu ostavku i nastaviti s radom» plan je koji cirkulira u krugovima oko Karla Rovea. To će, dokazuje se, ponovo osnažiti utjecaj Bijele kuće jer će onaj tko uspije diskreditirati Dicka Cheneya kao potpredsjednika biti prirodno kandidat s najviše izgleda za republikansku predsjedničku nominaciju 2008.

Sramotni nastup republikanskoga senatora Johna McCaina iz Arizone u emisiji «Meet the Press» 2. travnja, kada je hvalio Georgea Busha preko svake mjere, može se isključivo objasniti time što se upravo on nada da će biti Chaneyeva zamjena, te da će mu kao spasitelju «nasljeđa Busheva mandata» time biti otvoren put za predsjedničku nominaciju 2008.

Sve više i više izbijaju na površinu informacije o dubokom procjepu između Karla Rovea i Cheneya, a koji datira još od proljeća 2004. kada je Potpredsjednik dočuo da Rove ispituje zamisao o tome da ga ukloni iz izbornoga tima. Nedavno su se pojavile informacije po kojima je Rove tajni izvor specijalnom istražitelju Fitzgeraldu za postojanje dotad prikrivanih 250 elektronskih pisama poslanih iz Ureda potpredsjednika, koji se odnose na slučaj Valerie Plame. Fitzgerald početkom ove godine je od Bijele kuće dobio pisma koja su nedostajala.

Nije tajna da Fitzgerald ima dokaze o Cheneyu i da će ga pozvati na daljnja ispitivanja – nakon izbora u studenom. Internet-kolumna Jason Leopolda nedavno je oživjela priču, prvi put objavljenu u našem časopisu 2004., prema kojoj je Cheneyev pomoćnik John Hannah još jedan Fitzgeraldov izvor o izravnoj Potpredsjednikovoj umiješanosti u slučaj Plame.

Sve to upućuje da Chenya očekuje neugodno iznenađenje u studenom.

Prekasno

Usprkos scenarijima o «iznenađenju u studenom», trenutno stanje stvari je da je uklanjanje Cheneya u studenom prekasno. Pitanja koja će odlučiti sudbinu SAD i svijeta odigravat će se u sljedećih dva-tri mjeseca, a ako Cheney ostane na položaju tijekom toga razdoblja, šanse za izbjegavanje katastrofe su male.

S druge strane, kao što je Lyndon LaRouche naglasio u nizu nedavnih intervjua i rasprava, ako se Cheneya smijeni sada, te, inače nerješive, krizne situacije moguće je razriješiti.

Koje su najvažnije krizne situacije? Prvo, Irak: Prema svim procjenama Irak će, bez uspostave održive koalicijske vlade u narednih šezdeset dana, potonuti, bez nade i bez mogućnosti zaustavljanja, u građanski rat etničkoga i vjerskoga čišćenja, koji će se ubrzo prenijeti u susjedne zemlje Perzijskoga zaljeva.

Očajno stanje u Iraku došlo je do izražaja tijekom vikenda kada su državna tajnica Condoleezza Rice i britanski ministar Jack Straw doputovali u Bagdad na dva dana razgovora s visoka s najvišim iračkim dužnosnicima. Prema američkim obavještajnim izvorima put je bio fijasko.

Kao što je EIR objavio 7. travnja u članku «Rat Halliburtona», Cheney je bio glavni saboter američke izlazne strategije u Iraku u svibnju 2003. Istovremeno je spriječio bilateralne pregovore s Iranom, koji su nudili zadnju stvarnu šansu za suradnju na širokom polju pitanja. Sada, Cheney zagovara zračni napad na iranska nuklearna postrojenja, ako je moguće već ovoga mjeseca, prema većem broju izvora u Washingtonu.

Druga kriza od velike važnosti je nadolazeći bankrot General Motorsa koji bi mogao biti potaknut štrajkom United Auto Workers protiv tvrtke Delphi, najvećega opskrbljivača dijelovima General Motorsa. Izvori u financijskim krugovima upozoravaju da bi bankrot GM-a mogao izazvati kolaps tržišta kreditnim derivatima i mogući raspad međunarodnoga financijskoga sustava.

Smjenjivanjem Cheneya i njegovoga dugogodišnjega partenera u zločinu, Donalda Rumsfelda, predsjednik Bush bi barem imao šansu započeti s novim timom koji bi bio voljan pozabaviti se tim velikim problemima.

Washingtonski komentator Financial Timesa, Edward Luce, je 30. ožujka otvoreno pozvao na otpuštanje Cheneya i Rumsfelda. Referirajući se na ostavku predstojnika Ureda predsjednika, Andya Carda, i njegovu zamjenu šefom Ureda za upravu i proračun, Joshom Boltonom, Luce je napisao da čišćenje kuće treba ići mnogo dublje kako bi imalo nekoga uspjeha. «Otpuštanje Dicka Cheneya ili Donalda Rumsfelda, dvije ličnosti koje se najviše vezuju uz nevoljkost Administracije da posluša savjet drugih, prekinulo bi dosadašnju ničim narušenu Bushovu lojalnost prema prijateljima. No to bi glasno i jasno signaliziralo da je bio iskren u želji da se promijeni smjer.»