Svjetska kriza uoči općih izbora u SAD

Lyndon LaRouche: Znate, najgori i najbolji trenutci u povijesti dolaze već ini ljudi kao iznenađenje. To ć e biti slučaj s ovim što se zbiva u svijetu sada. Nalazimo se na koncu čitavog razdoblja povijesti. Sredinom rujna u SADu i drugim krajevima svijeta na koje utječu događaji u SADu, došlo je do početka srozavanja svjetskog gospodarstva. Prilike su donekle zamršene zbog činjenice izborne kampanje ... unutar SADa. Stranka na vlasti gubi vlast, to jest gubi vlast glede podrške naroda. Priprema se izvršiti ogromnu izbornu prijevaru u SADu da bi zadržala dio te vlasti. Spremna je ić i u rat da bi preduhitrila prilike, političku situaciju, da bi zadržala vlast. A ima i dugoročne nakane uspostaviti svjetsku diktaturu zvanu globalizacija, što bi značilo propast za cijelo čovječanstvo.

...

Tamo gdje su nekad postojala produktivna zaposlenja, više nema proizvodnje. Ljudi više ne žive od svoje visoke stručnosti u proizvodnji. Žive kao konobarice ili konobari ili slične vrste rada—tako zavane „uslužne djelatnosti“, uglavnom izmišljeni rad da se smanji nezaposlenost, rad koji nije potreban. Mjesto da ispečete pljeskavicu kod kuć e, izađete van na hamburger. To nije potreba.

Prema tome, gospodarstvo se raspadalo. No gornjih 20% [po primanjima], naročito onih 20% koji su sad na položajima moć i—uglavnom ljudi između 50 i 65 godina starosti—to pokoljenje živi uglavnom u iluziji. Misle, sad je njima kucnuo čas. Misle to je poslije-industrijsko društvo—misle da je to dobro. Misle da je globalizacija dobra, a ona je pošast koja ć e uništiti čitav planet i pobiti već inu razine pučanstva danas. To je carstvo! To je imperijalizam! To je povratak na karikaturu Europe Srednjeg vijeka.

... U Americi [ljudi na vlasti] pokušavaju odgoditi pojavu stvarnosti još nekoliko tjedana ... nadajuć i se da ć e obmanuti ljude iako gube na popularnosti. Nadaju se da ć e se održati na vlasti još jedan termin.

Mnogi ljudi naprimjer vjeruju da zlo dolazi iz SADa. ... SAD nisu uzrok problema. Izvor problema je upravo ovdje u Europi. To je anglo-holandski liberalni establišment Europe. A u Sjedinjenim Državama imamo njegov produžetak. ... Pa to što rade SAD nije pokušaj osvajanja svijeta. One ustvari uništavaju sebe.... Vodeć e vojne ličnosti, obavještajni stručnjaci, vodeć e političke ličnosti, koje se razumiju u te stvari, vide da SAD pod Bushem i Cheneyjem uništavaju same sebe!

Pa tko onda ima koristi od propasti SADa? ... Ime toga je otrov, no vi ne mislite o njemu kao o otrovu. Mislite na njega da je neizbježan. Ime mu je „globalizacija je neizbježiva! Ne možete skrenuti s puta globalizacije natrag na suverenu državu naciju! Ona je neizbježiva!“.

Ali, globalizacija je imperij. Globalizacija je pad životnog standarda širom svijeta. ... Pogledajte naprimjer Berlin nakon 1992. Je li Berlin imao koristi od raspada DDRa? U stanovitom smislu. Više slobode, ali slobode da postigne što? Slobodu da nema rada, nema posla. Slobodu da ne može uzdržavati grad, jer su mu oduzeli industriju. Gdje je industrija otišla? Nekiput samo je nestala. Nekiput poslovi su otpravljeni u krajeve svijeta gdje je narod siromašan, gdje nemaju infrastrukture, gdje nemaju zdravstvene skrbi. Tamo oni rade jeftinije, jer im je životni standard mnogo siromašniji.

To što gledamo je uništenje Njemačke, uništenje njemačkog gospodar-stva, posebno berlinskog gospodarstva—po zapovijedima iz Londona i Francuske, zapo-vijedima Margaret Thatcher i Mitteranda da Njemačka mora sebe upropastiti kao cijenu ujedinjenja. Tako svijet postade siromašniji. Kao što i SAD upropaštavaju sebe, svoje gospodarstvo, pa svijet osiromašuje.

Poslovi se otpremaju u siromašnije i siromašnije krajeve svijeta. ... Zaposlenja u proizvodnji otpremaju se iz područja visoke kvalificiranosti i visokih uvjeta života stanovništva u sve siromašnija i siromašnija područja svijeta. Eto, to se zove „globalizacija“.

Ona znači eliminaciju države nacije, eliminaciju zaštita, životnog standarda, zdravstvene skrbi, sustava školstva. Sve se to upropaštava [pred našim očima]. Danas imate—što?—10% radne snage u Njemačkoj nema nikakve nade, nikakve buduć nosti. Njemačka se uništava. Italija se uništava. Poslovi odlaze u Kinu.

...

Problem je, dakle, sad smo samo glede toga stigli do točke gdje moramo misliti na svijet—imamo rastuć e pučanstvo Azije. ... Moramo razmišljati kako ponovno zavitlati europsku civilizaciju i dati joj poslanje, razvitak cjelokupne Azije kroz dva pokoljenja. To znači, Europa se mora pokrenuti i opet pojačati brzinu kao izvor znanstvenih i industrijskih plodova u obliku dugoročnih kredita, dugoročnih ulaganja u razmjeni s Azijom i izgraditi zemlje, izdignuti po prilici 70% siromašnih u Indiji, siromašne u Kini, siromašne drugih zemalja, gdje ti siromašni takoreć i nemaju buduć nosti.

Moramo imati poslanje izgraditi pravedan svijet, na osnovi suradnje država nacija imajuć i na umu vestfalsko načelo, to jest moramo u svim mjerama [političkim i gospodarskim] misliti kao i začetnici Westphalije—moramo prvo misliti na druge ljude umjesto samo na vlastite prohtjeve. Što činimo za drugoga? Što mi, kao država, kao narod činimo za druge ljude, drugi narod? I tako izgraditi spone suradnje, dugoročne suradnje naroda i država na tom načelu.

Moramo se dovesti u red izlazeć i iz ove depresije koja nas udara, moramo uvesti reda na osnovi dugoročnog, po prilici pedesetgodišnjeg izgleda za razvitak euroazijskog kontinenta.

Imamo i drugi vid toga, o kojem sam govorio zadnjiput kad smo se sastali ovdje u Berlinu. A to je–došli smo do točke temeljne promjene odnosa čovjeka prema prirodi. Rast stanovništva i poveć anje tehnike, poboljšanja tehnike potrebnog tom rastu stvorili su prilike gdje se crpe sirovine najviše kvalitete brže nego što ih planet može obnoviti.

Isto tako, ušli smo u razdoblje procesa fisije i fuzije, kojima možemo ne samo obnoviti visokokvalitetne sirovine, to jest pomoć i biosferi u njenoj obnovi od štete koju je nanijela naša potrošnja, nego i razdoblje kad ć emo početi stvarati nove uvjete, nove vrste tvari na ovom planetu koje nikad ranije nisu postojale. Uć i ć emo naime u transuranijsko razdoblje razvoja planeta, kad ć emo mi razvijati nove vrste tvari i njihove nove namjene, nove smjese, nove stvari koje nikad prije nismo radili. Moramo to učiniti da bismo udovoljili zahtjevima stanovništva, recimo Kine s preko 1,3 milijarde, stanovništva Indije, preko milijarde ljudi, a 70% su siromašni! Kako ć emo proizvesti dostatne količine iz ovog planeta i udovoljiti zahtjevima za energiju, sirovine, razvoj i proizvodnju hrane, kako ć emo to učiniti tako da snabdijemo ljude, njihovu djecu koji sada žive u Aziji, pružiti im prilike standarda života koji im omoguć uje da prežive i napreduju?

Prema tome, ušli smo u razdoblje gdje više ne razmišljamo o preuzimanju vlasništva nad i iskorištavanju sirovina. Moramo razmišljati o preuzimanju vlasništva i razvijanju količina sirovina ekvivalentnih zalihama planeta danas. To znači naglasak uglavnom na termonuklearnu fuziju i srodne tehnologije. Sljedeć ih 50 godina moraju biti takva vrsta tranzicije. To sad znači povratak na nuklearnu energiju.

...

Prema tome, kad izgrađujemo gospodarstvo, kad obnavljamo gospodarstvo od olupine koju smo 'gradili' od 1970. pa dalje, moramo razmišljati u tom smjeru. Moramo misliti na dva pokoljenja unaprijed. Moramo razmišljati u smislu Vestfalskog ugovora, a to je: Što radimo za drugoga? Što radimo u Europi za Aziju? Što radimo za druge države Europe? Što radimo za Afriku? Za cjelokupni svijet? Ptema tome, osjeć aj da naš život sada ima svrhu. Ne živimo kao lakomi bebi-bumeri, nastojeć i zadovoljiti vlastite užitke dok smo još na ovom planetu. Dajemo sad natrag svrhu životu, poslanje života.

Mi ć emo svi umrijeti. Koja je svrha u življenju ako ć emo svi umrijeti? Naše zadovoljstvo dok smo živi? Ili radije, da ono što činimo sa svojim životom dok smo živi mora imati stalnu vrijednost za ljudski rod kasnije te to čini naš život i njegovo življenje vrijedno čovječanstvu? Nešto čega možemo biti ponosni u očima naše djece i unuka, jer stvaramo nešto za njih za svijet nakon nas? To je strastvena želja koja nas mora obuzeti, ako želimo izić i iz ovog nereda. Prema tome moramo razmišljati globalno. Ne u smislu globalizacije. Moramo misliti u smislu usmjerenja našeg poslanstva, približiti države jedne drugima, urediti vlastitu kuć u da bismo sredili odnose između država. Da bismo stvorili svijet financijske i druge suradnje, koju ć emo ustrojiti da bismo udovoljili tim vrstama potreba, što bi nam dalo, ponovno, ne ponos bahatosti, nego ponos da smo neophodni, svaki od nas, i svaka država neophodna za dobrobit cjelokupnog svijeta.

...

[I]mamo društvo koje više ne razmišlja u smislu stvarnih vrednota. Ne razmišlja više u smislu besmrtnosti, već u smislu. „ti si samo životinja“? Ako si životinja, onda dođeš i odeš i umreš. Živiš ili sretno ili jadno, no umreš. Koje su posljedice tvoje smrti? Netko se sjeti kuć nog ljubimca, životinje na selu? No kakvo je značenje ta životinja imala kao pojedinka glede buduć nosti vrste? Nikakvo.

Ljudska bić a su drugačija. Mi imamo sposobnost razuma. Sposobni smo otkriti univerzalne zakonitosti, kao u fizičkoj znanosti i Klasičnoj umjetnosti. Prenosimo ih dalje, da bismo razvili te zakonitosti kod buduć ih pokoljenja. Time poveć avamo moć buduć ih pokoljenja. Ostvarujemo dobrobit za buduć a pokoljenja čovječanstva.

Tu je sposobnost pokoljenje bebi-bumera izgubilo. Nisu htjeli proizvoditi, htjeli su doživljavati užitke. Željeli su ushite. Željeli su moć i ne obazirati se na ono što se zbiva u svijetu oko njih. I tako smo uništili – Imali smo zelenu revoluciju, ne zelenu u smislu povrć a, nego zelenu u smislu stava „ne radim, ne proizvodim“. Živimo u svijetu u kojem već ina ljudi gladuje, i njihovo se gladovanje poveć ava, ali mi se ne brinemo o tome što proizvodimo ili ne proizvodimo. Ravnodušni smo prema ostatku čovječanstva.

...

Problem je što ljudi nemaju vrednote koje su bile osnova europskog gospodarstva, to jest ideje bolje proizvodnje, boljih uvjeta proizvodnje, stvaranje boljih uvjeta života, boljih fizičkih uvjeta života, boljih umnih uvjeta života za fizičku proizvodnju i slično. Kultura umjesto tek samovoljnih užitaka—to smo izgubili.

Izgubili smo tako osjeć aj što su prave vrednote. Vrednote leže u čemu? Vrednota leži u vrstama ideja, otkrivenih i razvijenih ideja koje nam omoguć uju poboljšanje prilika čovječanstva, po glavi i po četvornom kilometru ovog planeta. Ono što daje bolji svijet za dolazeć a pokoljenja nego što smo ga mi imali. To se postiže radom. Proizvodnjom stvari. Uporabom naprednijih umijeć a. Poveć anjem moć i po glavi, poveć a-nje moć i u prirodi i nad njom. Razvitkom umnih sposobnosti! Tako da ljudi jasno misle. Ljudi nemaju vremena misliti, prezauzeti su potragom za užitcima ili izbjegavanjem boli. Pa stoga ne mislimo o svrhi u životu. Prema tome ne shvać amo što je ekonomska vrijednost. Očito, fizička eko-nomska vrijednost je u onom što možemo učiniti danas da bismo poboljšali život ljudi u smislu izgradnje stvari korisnih za buduć -nost, što znači fizičku proizvodnju stvari korisnih buduć nosti, i razvoju ideja koje ć e, kad ih prenesemo na buduć a pokoljenja, oni koristiti za poboljšanje stvari. Sve je to povezano sa znanstvenim i tehničkim napret-kom. A isto tako i kulturnim napretkom.

...

A što imamo danas? Najveć e cijene, najveć e plać e daju se najbeskorisnijim ljudima, grabežljivcima. Dok ljudi, kojima se niječu prava na rad, čak i najprostiji rad, pošteni rad koji odgovara njihovim kvalifikacijama, nemaju posla! Prilike za poljoprivrednim radom u tradicionalnom smislu ne postoje tamo gdje su nekad postojale! Prilike za konstrukcione inžinjere u izradi alatnih strojeva, za visokokvalifici-rane radnike u izradi alatnih strojeva, visokokvalificirane radnike u poboljšanju proizvodnje boljih proizvoda—već ini ljudi se niječu prilike za takav rad! Ma da, možete dobiti posao, niskokvalificirani euro-posao. No ne možete dobiti posao koji ima vrijednost za društvo! Posao koji vam daje priliku za samopoštovanje za ono što radite za društvo, vrstu posla koji kaže: „Korisni ste u našojoj zajednici. Mora vas se poštivati kao korisnu osobu.“ Za njih takve vrste posla nema.

...

Moramo zato imati poslanje, usmjerenje na rad za ustroj ovog svijeta oko tog poslanja, gledajuć i dva pokoljenja unaprijed, oko 50 godina, i trebamo reć i: „kako da se spasimo iz ovog pakla u koji smo pretvorili ovaj planet, sada“? I recimo za 50 godina kad ć e pokoljenje koje danas postaju odrasli ljudi, doseć i vrijeme svog umirovljenja, pa kad završe svoj radni staž u trajanju od dva pokoljenja—za 50 godina—moć i ć e reć i:“Pridonijeli smo dobrobiti uvjeta života ljudi u Aziji, izgradili smo si ugled zbog ovog što radimo u Europi ili u Sjedinjenim Državama. Prekinuli smo sa zanimanjima za koja znamo da su nemoralna i mrska. Prekinuli smo zloporabu čitavih segmenata ljudskog roda“. Neka vam to bude cilj. Jer to nam je nasušna potreba.

Ulazimo u krizu. Ulazimo u krizu vrednota. Ljudi danas prihvać aju kao normalno ono što je trulo i zlo. Moramo se promijeniti. Morat ć emo se promijeniti jer ć emo biti prisiljeni na to Ne možemo nastaviti funkcionirati na ovaj način, na način kako smo funkcionirali od oko 1970. Ne možemo više tako nastaviti raditi, unutar europske civilizacije, moramo se promijeniti, a bit ć emo i prisiljeni na to. Ako se ne promijenimo već ina jezika svijeta ć e nestati jer ć e nacije nestati, državne granice nestati, u globalizaciji. Na toj točki stojimo danas.