EIR-ov strateški pregled

Skandal stoljeća uzdrmao britansku krunu i City [of London]

6. lipnja BBC je pustila u eter senzacionalnu reportažu, otkrivši da je britanski proizvođač oružja BAE Systems platio više od $2 milijarde mita šefu nacionalne sigurnosti Saudijske Arabije i dugogodišnjem veleposlaniku u Washingtonu, princu Bandaru bin-Sultanu u vrmenskom rasponu od 22 godine. BBC-jeva otkrića potanje su iznesena i 11. lipnja u jednosatnoj TV dokumentarnoj emisiji Panorama s izazovnim naslovom „Prinčevi, (zrako)plovila i potplaćivanja“ potanko iznoseći istraživanja Guardiana [novine], BBC-ja i Britanskog Serious Fraud Office (SFO) [Ureda protiv ozbiljnih prijevara] u 'al-Jamama'-ski ugovor kupoprodaje oružja, težak gotovo $80 milijardi između BAE Systems i saudijske vlade kojim su ugovorene isporuke britanskih mlaznih borbenih zrakoplova i usluga održavanja Saudijskom Kraljevstvu, počevši 1985.

Svaka britanska vlada od Margaret Thatcher, preko Johna Majora do Tony Blaira duboko je upletena u taj skandal 'BAE-Saudijaca'. U prosincu 2006. britanski Glavni državni odvjetnik, lord Goldsmith naredio je zatvaranje istrage SFO-a izjavivši da bi svaka daljnja istraga dovela britansku nacionalnu sigurnost u tešku opasnost. Predsjednik vlade Blair u cijelosti je podržao svog Državnog odvjetnika, pa se sad prigrabio dovršavanja četvrte faze 'al-Jamama'-skog ugovora prije nego što sljedećeg mjeseca napusti položaj.

Bijes koji se podigao nakon Goldsmithove obavijesti pokrenuo je nekoliko međunarodnih istraga u skandal BAE Sytems-a, uključivši švicarsku vladu i OECD (Organizaciju ekonomske suradnje i razvoja Europske Unije, takozvani klub 'bogatih država'). Nedavno je Američko Ministarstvo pravosuđa navodno otvorilo istragu u pranje novca i moguće prekršaje Zakona o korupcijskim stranim postupcima koje su Britanci i Saudijci počinili. Procijenjenih $2 milijarde u nakupljenim isplatama mita princu Bandaru za njegovu ulogu u posredovanju kod dogovora 'al-Jamama' isplaćene su saudijskoj vladi preko računa Riggs banke u Washingtonu, D.C., stavivši time taj postupak pod američku jurisdikciju.

Dok su razne britanske istrage u 'al-Jamama' („golubica“, na arapskom) ugovor za naoružanje iskopale golemu mrežu paravan-tvrtki, prekomorskih 'praznih' tvrtki i korumpiranih političara, koji su se uvelike obogatili na račun tog ugovora, EIR-ova početna istraživanja skandala razotkrila su nadaleko značajniju priču, koja će podići udarne valove preko financijskih krugova grada Londona kao i preko najviših ličnosti Britanske monarhije upletenih u daleko veću intrigu koja udara u samu jezgru Anglo-holandskog liberalnog sustava—po uzoru na mletački—globalnih financija, koji je sad na izdisaju.

Al-Jamama

1985. kraljevstvo Saudijske Arabije, djelom u strahu zbog tekućeg rata između svojih susjeda Irana i Iraka, koji je dosegao strahovito razornu fazu znanu kao „rat gradova“, nastojali su nabaviti veliki broj veoma modernih mlaznih borbenih zrakoplva da bi izgradili svoje Kraljevsko zrakoplovstvo. U početku Saudijci su tražili odobrenje Reaganove vlade za kupovinu američkih borbenih zrakoplova F-15. Saudijski dogovor za zrakoplove F-15 zahtijevao je odobrenje Kongresa, pa se Američko-izraelski odbor javnih poslova (AIPAC) upustio u masivne napore potapljanja te prodaje. Prema dobro upućenim washingtonskim izvorima, Howard Teicher, viši dužnosnik u Reaganovom Vijeću nacionalne sigurnosti (direktor za Bliski Istok i Južnu Aziju od 1982. – 1985., viši direktor Političko-vojnih poslova 1986. – 1987.), igrao je ključnu ulogu u AIPACovim naporima, koji su na koncu urodili uspjehom i potopili taj dogovor. Teicher je, prema tim izvorima, uskratio informacije pred Reaganom, zavlačio glasovanje u Kongresu sve dok AIPAC nije ušao u fazu pune mobilizacije i zatim uvjerio Predsjednika da povuče zahtjev radije nego da se suoči s neugodnim porazom u Kongresu.

Drugi su izvori ponudili malo drugačiju verziju neuspjeha dogovora za F-15, tvrdeći da su procjene obavještajne zajednice nakon razdoblja od 1971. – 1979. opominjale o nestabilnosti u Perzijskom zaljevu i da su stoga postojali drugi razlozi zašto bi prodaja moderne američke vojne tehnologije Saudijskoj Arabiji trebala biti upitna, naročito nakon Khomeinijeve revolucije u Iranu.

Koji god bio razlog dogovori za F-15 su propali. Odmah sljedeći dan nakon što je Reaganova vlada odustala princ Bandar, de facto šef diplomacije Kraljevstva u Britaniji, Sovjetskom savezu i Kini, kao i SADu, odletio je u London da bi se sastao s Predsjednicom vlade Margaret Thatcher. Britanska prodaja oružja nije zahtijevala parlamentarno odobrenje i Britanska vlada je 1966. osnovala posredstvo Defenence Export Services Organization (DESO) [Organizacija za izvoz obrambenih usluga], organizaciju jastrebova britanskog naoružanja diljem svijeta. BAE Systems osnovani su 1981., kad je Thatcherica privatizirala britansku vojnu industriju, koju je pred nepune četiri godine Laburistička vlada nacionalizirala. A BAE Systems, najveći proizvođač oružja Europe dominira sektorom Britanske obrane.

Bandarovo putovanje u London na razgovor s Predsjednicom vlade Thatcher bilo je dogovarano mjesecima. 'Dokument obrazloženja' ministarstva Obrane, pripravljen za sastanke Thatcherice i Bandara navodi, „Početkom 1984. poduzeti su snažni napori glede prodaje Tornado i Hawk [zrakoplova] Saudijcima. Kad su u jesen 1984. oni pokazivali sklonosti prema francuskim Mirage borbenim zrakoplovima, Mr. Haseltine hitno je posjetio Saudijsku Arabiju noseći pismo predsjednika vlade kralju Fuadu. U prosincu 1984. Predsjednica vlade otpočela je niz važnih pregovora sastajući se s princom Bandarom, sinom princa Sultana.... Predsjednica vlade sastala se s kraljem Rijadom u travnju te godine a u kolovozu kralj joj je poslao pismo navodeći svoju odluku o kupovini 48 Tornado IDS zrakoplova i 30 Hawk-ova.

Thatcherica je s pravom bila uvjerena da će Bandar biti savršeni sugovornik u razgovorima između Saudijske Arabije i Velike Britanije u tom dogovoru stoljeća. U dobi od 16 godina, nekoliko godina nakon što je njegov otac princ Sultan bio imenovan Ministrom obrane Kraljevstva, princa su poslali u Englesku na studije u Royal Air Force College [Učilište Kraljevskog zrakoplovstva] Cranwell, elitistička škola nastave za buduće pilote RAF-a. Barem jedan viši američki obavještajac izvjestio je o raširenim glasinama da je MI6, Britanska Tajna Obavještajna Služba regrutirala Bandara, prije završetka njegove RAF-ovske obuke. Drugi izvori, prisno upućeni u rad BAE Systems-a izvješćuju da „privatni“ zrakoplovni div ima svoje prodavače koji se gotovo isključivo sastoje od „frajera ['lads']“ regrutiranih od MI6 prije svojih zaposlenja.

Da li su ti izvještaji točni ili ne, Bandar je sasvim sigurno anglofil. Najbolji opisi njegovih avantura u Engleskoj nalaze se u knjizi izdanoj 2006., Prince—tajna pripovijest o najintrigantnijem svjetskom članu kraljevskog dvora (HarperCollins, New York), koju je napisao William Simpson, Cranwellski razredni vršnjak i još uvijek prisni prinčev prijatelj. Simpson, koji je napisao knjigu s punim Bandarovim pristankom i suradnjom, pisao je o bliskim vezama svog prijatelja sa svakim stanarom 10 Downing Street [rezidencija britanskih Predsjednika vlade].

„U Londonu“, Simpson izvješćuje, „Bandar bi jednostavno ušetao u Broj 10 nesputanom bezbrižnošću. Od Margarete Thatcher do Johna Majora do Tonyja Blaira, Bandarova pristupačnost bila je iznimna.“ Po pričanju samog princa Bandara Simpsonu o al-Jamami, „Kad smo se prviput dogovorili, nismo imali ugovor. Bio je tu samo stisak ruke mene i Mrs. Thatcher u 10 Downing Street-u“. Bilo je to mjesecima prije nego što su konačne pojedinosti al-Jamam-skog ugovora utanačene i ugovori potpisani. Pa čak i prije nego što se tinta osušila, Britanija je isporučila prve Tornado mlaznjake—iz inventara RAFa.

Kad je došlo vrijeme formalnog potpisivanja Memoranduma o sporazumu između britanskog i saudijskog ministarstva obrane 25. rujna 1985., početna narudžba se proširila na 72 Tornado mlaznjaka i 30 Hawk školskih zraklopova uz druge opreme i usluge. Nakon toga bila su još dva naknadna ugovora, al-Jamama II i III, a al–Jamama IV u vrijednosti i do $40 milijardi u dodatnim dostavama oružja nalazi se u konačnoj fazi.

Nafta za zrakoplove

Al-Jamama ugovor bio je razrađen kao dogovor robne razmjene. Dok su Saudijci pristali platiti gotovinom za određene usluge i izgradnju infrastrukture pod posebnim pod-ugovorima—i te gotovinske rate išle su, jednim dijelom za „konzultantske usluge“ ili mito, uključujući i $2 milijarde na račun princa Bandara u Riggs banki i slične objavljene isplate čileanskom diktatoru generalu Augustu Pinočetu pa nizozemskom kraljičinom suprugu princu Bernhardu—bitni ugovori sadržavali su isporuku sadudijske nafte Britaniji za uzvrat za mlazne borbene zrakoplove.

Upravo tu priča postaje veoma zanimljiva.

Saudijska Arabija se složila snabdjevati Britaniju jednim tankerom nafte dnevno za čitavi rok trajanja al-Jamama ugovora. Jedan tanker nafte nosi po prilici 600,000 barila nafte. BAE Systems su službeno počeli isporučivati zrakoplove Tornado i Hawk 1989. BAE Systems imaju sad po prilici 5,000 zaposlenika u Saudijskoj Arabiji, koji pružaju usluge prema ugovoru.

Je li moguće postaviti gotovinsku vrijednost na isporuke nafte BAE Systems tvrtki? Prema izvorima upućenim u nutarnje funkcioniranje al-Jamame, većina saudijske nafte prodavala se na međunarodnom 'spot' tržištu po tržišnoj cijeni kroz tvrtke British Petroleum i Royal Dutch Shell.

EIR-ov ekonomist John Hoefle temeljito je razradio grafikon financijskih karakteristika naftnih transakcija na osnovu BP-jevih dnevnih praćenja svjetske cijene nafte na otvorenom tržištu. Koristeći BP-jevu srednju vrijednost godišnjih cijena za barilo saudijske sirove nafte Hoefle je zaključio da ukupna vrijednost prodaje nafte, koja se temelji na vrijednosti dolara na dan isporuke, iznosi $125 milijardi. U današnjoj vrijednosti dolara taj ukupni iznos penje se do $160 milijardi (vidi grafikone).

Na osnovi najboljih dostupnih javnih podataka ukupna svota računa na vojnoj opremi i uslugama koje je BAE Systems snabdjevao Saudijce kroz razdoblje od 22 godine do danas bila je približno $80 milijardi. Sve te cifre napuhane su milijardama dolara tajnih fondova podmićivanja. Doista, najnoviji skandal čija je procijena štete ograničena [ne priznaje se istinska šteta] oko al-Jamame izbila je u studenom 2006., kad je procurio dokument Ministarstva Obrane koji je odredio cijene računa za borbene mlaznjake. Svota je potvrdila sumnje, koje su se već duže vremena povlačile da su cijene mlaznjaka bile nategnute za barem 40%.

BAE Systems, krunski dragulj financijsko industrijskog sazdanja grada (City of) London-a, osigurali su si negdje u visini do $80 milijardi čiste dobiti u toj raspodjeli [dobara]—u savezništvu s BP-om i Royal Dutch Shell-om! Kud je odlazio taj novac i kakve su se sve djelatnosti njime financirale? Odgovor na ta pitanja, ističu izvori, drži ključ moći anglo holandskih [Dutch!] financija u svijetu danas.

Životopisac i prijatelj princa Bandara, William Simpson zasigurno je pružio uvid u unutarnje funkcioniranje projekta al-Jamame: „Iako al-Jamama sačinjava vrlo nekonvencionalni način poslovanja, njeni probitačni nus-probitci nusproizvod su sasvim političkih ciljeva: saudijskih političkih ciljeva i britanskih političkih ciljeva. Al-Jamama je prvo i najviše politički ugovor. Zaključen pri vrhuncu Hladnog rata, njegova jedinstvena konstrukcija omogućila je Saudijcima kupovanje naoružanja po cijelom svijetu i subvencioniranje borbe protiv komunizma. Novce od al-Jamame može se naći u skrovitim kupovinama ruske artiljerije koja se koristila u protjerivanju Ghadafijevih trupa iz Čada. Trag im se može naći i kod oružja kupljenog od Egipta i drugih zemalja i raspodjeljenog mudžahedinima u Afganistanu koji su se borili protiv sovjetskih okupacionih snaga.

U biti životopisac princa Bandara potvrđuje da je al-Jamama najveća kasa skrovitog novca u povijesti—koju štiti Zakonski čin o službenim tajnama Njenog Veličanstva' a još više neprobojne financije grada Londona i prekomorska, neregulirana financijska utočišta Britanske zajednice naroda.

Saudijska strana sokaka

Sa svoje strane Saudijsku kraljevsku porodicu nije baš al-Jamamski ugovor opljačkao. Kad je ugovor potpisan 1985., prema izvorima upućenim u njegovu konstrukciju Saudijska Arabija je dobila izuzeće od OPECa Nagodba na osnovi robne razmjene s BAE Systems nije ušla u OPECovu kvotu proizvodnje nafte. Drugim riječima Saudijaska Arabija dobila je odobrenje za proizvodnju 600,000 barila dnevno iznad OPECovog krova da bi mogla kupiti oružje.

Prema grani Američkog Ministarstva energije zvanoj Energy Information Administration [Rukovanje podatcima (s područja) energije], srednja vrijednost troška saudijskog barila sirove nafte kroz trajanje roka al-Jamamskog ugovora, isporučenog tankerima bila je ispod $5. Uz tu cijenu godišnji troškovi Saudijaca za 600,000 barila dnevno bili su $1.1 milijardu. U razdoblju od početka ugovora do danas saudijski troškovi za dnevnu isporuku nafte bili su približno $24.6 milijarde. Komercijalna vrijednost, u sadašnjim dolarima kao što smo ranije napomenuli bila je $160 milijardi.

Saudijci su skovali odsudno partnerstvo s anglo-holandskom financijskom oligarhijom, sa središtem u (City of) London-u i zaštićeno Britanskom krunom. Oni imaju u savezništvu s BAE Systems, Royal Dutch Shell, British Petroleum i druge divove 'City'-ja, a sve uspostavljeno kao privatna, prekomorska, skrivena koncentracija koja bi iz zavisti izazvala sline na ustima menadžera Britanske Istočno-indijske tvrtke iz ranijeg doba procvata Britanskog Carstva.

U ovom času ne može se izračunati koliko je tog novca za podmićivanje bilo posvećeno skrovitim ratovima i tajnim anglo-američkim operacijama u zadnjih dvadeset godina. Nije moguće ni procijeniti faktor multiplikacije dijelova ovih neobjavljenih i nereguliranih svota koje su prošle kroz 'hedge' fondove Kajmanskih Otoka, Otoka Man [Isle of Man], Gibraltara, Paname, Švicarske.

Razvidno je, međutim, da skandal glede BAE Systems ide daleko više od $2 milijarde koje su navodno našle put do džepova princa Bandara. To je skandal koji ide u srce moći anglo-holandskih financija.

Ima još mnogo, veoma mnogo toga što treba razotkriti sad kad su su se vrata odškrinula na što već sad izgleda kao prijevara stoljeća.

preuzimanje/download whole document - 0,4 mb

see: EIR, June 22, 2007