Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



Austrijski „Proglas za demokratsku Europu” traži neodvlačnu obustavu Ratifikacije i demokratski pristup europskoj budućnosti

EIRNS 18. srpnja

15 srpnja austrijski dnevnik Die Presse objavio je „Proglas za demokratsku Europu“ kao gostujući komentar. Ova izjava, važan institucijski iskorak, dolazeći usred političkog meteža u Austriji, potpisao je širok niz austrijskih sveučilišnih profesora i drugih predstavnika.

Proglas poziva na „neodvlačnu obustavu ratifikacije“. Irski „ne“ mora se poštivati. „Plan A“ vlada već je propao zbog „francuskog i nizozemskog suverena“—naroda. „Plan B“ sad je također propao irskim „ne“, a „Plan C“ čini se da je grubo ići dalje kao da se ništa nije dogodilo, što ne samo da nije „daljnje prkošenje demokraciji, već također očigledni prekršaj zakona“. Ugovor, u skladu s njego-vim vlastitim pravilima, pravovaljan je samo ako sve države podnesu svoj dokument ratifikacije. Budući da to nije moguće, svako nastojanje ozakonjenja Lisabonskog ugovora je neprihvatljivo.

Što više, ratifikacija Lisabonskog Ugovora bez javnog referenduma, krši Član 44/3 Austrijskog ustava, koji zahtjeva referendum u slučaju „sveukupne promjene Ustava“. U demokraciji suveren, a to je narod, ima zadnju riječ. „One nelegitimne EU institucije proširuju EU mjerodavnosti sve više, a istovremeno niječu svojim građanima njihovo pravo demokratskog sudjelovanja“. „Vlade predstavljaju svoje građane sve manje i manje, a sve više predstavljaju interese utjecajnih skupina.“. Potrebna je opsežna rasprava o budućnosti EUa. Svaki sljednik ugovora za Ugovor iz Nice može samo ozakoniti stanovništvo, koje se „s njim složilo na demokratski način nakon opsežne javne rasprave svih za i protiv, gdje će svatko imati iste šanse“.

Potpisnici odbacuju sve-europski referendum na osnovu većinskih glasova jer 1.) nijedan narod Europe se ne može nadglasati u slučaju takve temeljne odluke kao što je smanjenje suverenosti, i 2.) jer ne postoji „sve-europska država niti sve-europsko pučanstvo.“ Kad bi postojao postupak izravne demokracije gdje bi se demokratski odabrani predstavnici svih zemalja sastali, novi ugovor bi se mogao razraditi „istinskim procesom oblikovanja [donošenja] odluka“. Društvena, ekološka i demokratska prava trebala bi imati prednost pred ekonomskim interesima.

Kao zadnju točku, oni traže mogućnost preispitivanja i ponovne promjene svakog prijenosa suverenosti na EU putem nacionalnih referenduma, na koje se može odlučiti u bilo koje vrijeme.