Tko planira svjetski nogometni terorizam?

Claudio Celani, Executive Intelligence Review (EIR), 2. lipnja 2006

Potencijalni veliki teroristički napad u kontekstu Svjetskoga nogometnoga prvenstva u Njemačkoj već je mjesecima primarna briga njemačkih i europskih policijskih vlasti. Kako se bliži 9. lipnja kao dan otvaranja Prvenstva, novi je čimbenik dodan konvencionalnim scenarijima: najavljena mobilizacija neonacističkih huligana radi potpore Iranu budući da je iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad izjavio da bi želio biti prisutan na utakmicama iranske reprezentacije.

Pojavom iranskoga čimbenika postalo je jasno svakom političkom strategu da ono s čim se ovdje suočavamo ima veze sa strategijama uspostave svjetske dominacije, koje se ne pripremaju u nekakvim mračnim podrumima suludih nogometnih huligana, nego u uredima u Washingtonu i Londonu. Ustvari, dok policijske snage u Njemačkoj istražuju potencijalne terorističke prijetnje na najnižoj razini, trebali bi se okrenuti prema onima koji bi u ovom trenutku željeli veći teroristički incident u svrhu uvođenja svjetske diktature.

Podudarnost dvaju događaja, Svjetskoga nogometnoga prvenstva i planirane prisutnosti jedne francuske i tri američke skupine nosača zrakoplova u vodama Indijskoga Oceana i Perzijskoga zaljeva u blizini Irana sredinom lipnja, pruža osnovu za pokušaj globalnoga udara Cheneyeve klike.

Neonacistička mobilizacija

Svjetsko nogometno prvenstvo održavat će se od 9. lipnja do 9. srpnja te će uključivati 62 utakmice u 14 njemačkih gradova, a sve će kulminirati u velikom finalu u Berlinu. To je možda najveći sportski događaj na svijetu i koji se održava svake četiri godine.  Procjenjuje se da će milijuni navijača doputovati u Njemačku, dok će ga dvije milijarde pratiti na televiziji.

Premda je huligansko nasilje već postalo uobičajeno prilikom susreta britanskih, nizozemskih, njemačkih, talijanskih, poljskih i drugih radikalnih navijačkih skupina u kontekstu natjecanja nacionalnih reprezentacija, ovoga puta dodana je nova dimenzija: iranski predsjednik najavio je da će doputovati u Njemačku kako bi gledao nastupe iranske reprezentacije. To je poslužilo kao povod neonacističkim skupinama da najave demonstracije i protestne povorke radi potpore «našega prijatelja»,  «antisemitskoga» Ahmadinejada. Demonstracije su najavljene 17. lipnja u Frankfurtu kada će Iran igrati protiv Portugala. U Leipzigu, desničarska stranka NPD će se aktivirati tijekom utakmice Iran-Angola, kao i Nuernbergu tijekom susreta Iran-Meksiko.

Mobilizacija NPD ne uključuje samo Iran: protestna povorka najavljena je u Gelsenkirchenu tijekom nastupa reprezentacije Poljske. Poljski huligani su zloglasni kao jedni od najnasilnijih na nogometnoj sceni. Policija je zabranila demonstracije.

Talijani su najavili nastup nove organizacije,  nazvane Ultras Italia, koja se prvi put pojavila 2002. i okuplja huligane iz najaktivnijih skupina talijanskih navijača pod neonacističkom dominacijom. Talijanski huligani su najavili specijalne efekte tijekom susreta Italije i SAD  17. lipnja u Kaiserslauternu.

Slika nije potpuna bez ostalih aktera: 20.000 britanskih huligana doputovat će u Frankfurt 10. lipnja radi utakmice Engleska-Paragvaj, za koju tek njih 10.000 ima ulaznice. Također se očekuju nizozemski huligani s narančastim šljemovima u nacističkom stilu.

Premda će biti puno prilika za «spontano» nasilje, skupine su kako se čini isplanirale akcije tijekom tajnoga sastanka sredinom ožujka u Hitlerovom rodnom gradu Braunau u Austriji. .

Tajni sastanak

Prema reportaži koju je objavio talijanski novinar Paolo Berizzi u listu La Repubblica 20. ožujka u Braunau se bilo okupilo oko 70 članova huliganskih organizacija pod neonacističkom dominacijom radi planiranja nasilnih akcija tijekom Svjetskoga prvenstva u Njemačkoj. "Tako ćemo zapaliti čitavo Svjetsko nogometno prvenstvo" bio je naslov reportaže, citat iz dokumenta, koji su navodno potpisali sudionici i koji kao cilj određuje remećenje javnoga reda putem akcija protiv muslimana i drugih predstavnika «Juga svijeta».

Kako se dogodilo da je novinar pozvan na tajni sastanak planiranja terorističkih akcija? Novinar tvrdi da se infiltrirao na sastanak kao pripadnik talijanske huliganske scene. Bez obzira na to govori li istinu ili ne, pozornost javnih medija koristi onima koji sve to nadziru, u slučaju da im je cilj izvesti nešto senzacionalno i potom za to okriviti Iran u sklopu provođenja strateških ciljeva o kojima smo maloprije govorili. U svakom slučaju, stvarnost sastanka potvrdila je njemačka obavještajna služba prema pisanju dnevnikaTageszeitung 30. ožujka.

Sada, sagledajmo cijeli slučaj iz drugoga kuta: huliganske organizacije nadziru neonacističke skupine koje pripadaju krovnoj organizaciji, «Europskom nacionalnom frontu» koja je s radom započela u Španjolskoj u  studenom 2002. zajedničkom inicijativom ministra iz Francova razdoblja Blasa Piñara i talijanskoga neofašističkoga vođe Roberta Fiorea. Formiranje ENF dovršeno je 2004. i uključuje između ostalih i ove organizacije:  Piñar'ovu Frente Español, Fioreovu Forza Nuova, francusku Renouveau Français, njemački NPD i poljsku Narodowe Odrodzenie Polski (NOP).

Njihov nadzor nad skupinama radikalnih huligana dobro je dokumentiran. U slučaju organizacije Forza Nuova situacija je ovakva: navijački klubovi  nogometnih klubova Roma i Lazio organizirani su kao mreža radikalnih desničarskih skupina koje nadzire «Crna stvar» (La Cosa Nera), novi neofašistički savez Roberta Fiorea, Alessandre Mussolini, Adriana Tilghera i Luce Romagnolija.

Kao što je  EIR već pisao Roberto Fiore je veteran razdoblja strategije tenzije jer je bio vođa organizacije pod nazivom Terza Posizione, za koju se drži da je bila političko krilo terorističke skupine NAR (Nuclei Armati Rivoluzionari) koja je odgovorna za nekoliko terorističkih napada, uključujući i pokolj na kolodvoru u Bologni 1980. re.

Forza Nuova nadzire klubove nogometnih navijača, poznate pod skupnim nazivom Curva, i preko svoje ekspoziture pod nazivom Base Autonoma čiji su vođe ispekli zanat u Forza Nuova. Vođa Base Autonoma je Fioreov zet Giuliano Castellino. Base Autonoma je prisutna u udrugama nogometnih navijača kao što su Tradizione e Distinzione (Roma) i Banda de Noantri (Lazio). U takvim navijačkim organizacijama pojavile su se posebno nasilne skupine koje su se koncentrirale na sukobe s policijom. To navijačko krilo ima potporu svojevrsne organizacije za pravnu pomoć, koju vodi prof. Paolo Signorelli, još jedna poznata ličnost iz razdoblja desničarskoga terorizma. Signorelli, sada već u šezdesetima, optužen je zbog svoje uloge glavnoga ideologa terorističke organizacije Ordine Nuovo.

Koristeći recentni zakon o policiji, koji dozvoljava u slučaju nogometnih nemira produživanje in flagrante pritvora na 36 sati, policija je uhitila tri vođe Curve, koji su bili odgovorni za prekid derbija: Stefano Carriero, neofašistički pripadnik udruge Tradizione e Distinzione, Stefano Sordini, neofašistički vođa skupine Giovinezza, i Roberto Morelli iz AS Roma Ultras.

Sljedećega dana u zatvoru ih je posjetila Alessandra Alessandra Mussolini, Duceova unuka, koja ih je proglasila «nedužnima».  Čim su se pojavili pred sudcem bili su pušteni na slobodu. (Za više informacija o toj temi vidi članak u EIR-u, «The Synarchist Resurgence Behind the Madrid Train Bombing of March 11, 2004»).

Slično talijanskoj sceni, poljskim huliganima dominira NOP. A kada je u reportažo o susretu u  Braunau novinar Berizzi opisao španjolskog predstavnika—pripadnika SUR (Frankistički navijači Real Madrida)—prisjećamo se da je jedan od osumnjičenih «islamskih terorista» koji je u uhićen u vezi s terorističkim napadima u Madridu, Mohammed Bekkali, bio fanatični navijač nogometnog kluba Real Madrid.

Tko vuče konce?

U međuvremenu saznali smo da istražitelji u Rimu provode istragu koristeći se materijalom koji je objavio EIR prije i poslije napada u Madridu 11. ožujka 2004. Njega čini upozorenje Lyndona LaRouchea iz 2003. o mogućnosti novog incidenta u sličnoga 11. rujnu 2001., jedan od izvora kojeg bi bio «u okviru mreže koju je nedavno okupio vodeći španjolski fašistički lider Blas Piñar. Procijenite potencijal za napad u stilu napada na SAD 11. rujna s tragovima koji vode do Blasa Piñara, kao što su tragovi 11.  rujna vodili do Arapa».

«Najvažniji aspekt», nastavio je LaRouche, «nove međunarodne mreže pod vodstvom bivšega Francova dužnosnika Blasa Piñara je njena snaga iako je njen politički utjecaj malen. U nju su uključene, što je i najvažnije, malene no snažne skupine koje predstavljaju nastavak istih onih koje su predstavljale paravan za međunarodne terorističke operacije u Europi u 1970-im. Malene, no snažne, organizacije međunarodnoga sinarhističkoga tipa su najvjerojatniji izvor međunarodnih terorističkih akcija, inače vrlo brzo odumiru».

Pod «sinarhizmom» LaRouche podrazumijeva poseban povijesni fenomen, u koemu se ogleda spona između financijskih i političkih interesa koji su promicali fašističke i nacističke režime u Europi,  uključujući Francov režim u Španjolskoj i Codreanuovu vladu u Rumunjskoj. Povijesno, ti su interesi povezani s krugom oko Banque Worms u Francuskoj i financijskim imperijem Lazard.  Moguće je uspostaviti liniju kontinuiteta u političkom smjeru, katkada i u kadrovima, od sinarhističkih mreža u 1930.-im do danas. Danas sinarhistički eksponenti su ljudi poput Dicka Cheneya i, na višoj razini,  Georgea Shultza i Felixa Rohatyna u SAD.

Kako se nositi s terorističkom prijetnjom?, upitao se LaRouche u svom eseju iz 2003. «Upotrijebimo inteligentne političke metode: razotkrijmo sinarhističku internacionalu. Neka ljudi nauče iz europskih ratova 1920-1945. i nacističke subverzije u Južnoj i Srednjoj Americi kako se predsjednik Franklin Roosevelt politički obračunao s takvim prijetnjama. Razotkrijmo istinski sinarhizam . Neka ih više ne toleriraju ni vlade ni crkve, te im polako postavimo protuobavještajne zasjede da ih uhvatimo ako pokušaju djelovati u rečenim smjerovima».

Te su smjernice danas još vrednije ako želimo omesti Cheneyeve planove za svjetsku diktaturu. .