Ovaj članak na engleskom može se naći na stranici www.larouchepac.com

Čas poricanja

Svijet je dosegao točku krize, koju mnogi do sada nisu imali hrabrosti vidjeti. Propast sadašnjeg svjetskog sustava, koju se već moglo nazrijeti kad su joj usta glavnog krivca, američkog Predsjednika Richarda Nixona namijenila tu budućnost 15. kolovoza 1971., sad je nastupila. Točan dan, ili sat kad bi se najzapaženija prijelomnica američke politike mogla dogoditi ostaje neizvjestan u kratkom roku, no sigurno je da je sadašnji svjetski sustav osuđen na propast i to u veoma kratkom roku, ako hitne mjere koje sam osmislio ne dođu na vidik.

Relevantni financijski i politički dužnosnici lažu preko ušiju. Neizvjesnost je još gora, jer iako oni lažu, nitko od njih nije sasvim siguran što je istina.

Normalna je procjena sada da barem 1400 – 3000 američkih banaka (ne računajući na primjer europske banke) već leže praktički mrtve u mrtvačnici pokojnih banaka. Samo neke od njih su prošle kroz postupak javnog pokopa a druge leže kao mrtvi ostatci u hladnjači. Broj bi mogao biti mnogo veći, možda 5,000 ili više banaka.

Dva su razloga zašto je teško procijeniti točan broj. Prvo, relevantni dužnosnici i drugi lažu preko glave, ako je još uvijek imaju. Drugo, postoji određena neizvjesnost u definiciji „mrtva“. Sadašnji sustav je sasvim sigurno mrtav i ne može ga se oživjeti u sadašnjem obliku nikakvim umjetnim disanjem. Koliko od ovih slučajeva bi se moglo uskrisiti u novom sustavu, ovisi o tome kako brzo, i u kojim okvirima se nužni pomak prema zamjeni bankovnog sustava može dogoditi.

Čimbenik masovnog idiotizma

Izumiranjem mog vlastitog i prijašnjih pokoljenja više nema gotovo nikakvih ostataka kompetencije glede predmeta ekonomije kod mlađih pokoljenja, ni kod pokoljenja bebi bumera („68aša“), koji su pokazali na djelu većinu najgore nekompetentnosti koja vlada u američkom Kongresu i na WallStreet-u danas, a niti mlađa pokoljenja odraslih nemaju nikakve kompetencije glede ekonomije. Oni su opsjednuti fantazijama i dijele dio ludila koje je prešlo na njih kad su se očešali o Alana Greenspana, bivšeg Predsjednika Savezne Pričuve želeći vjerovati da je novac jednostavno ono što su u svojim snovima željeli da bi novac mogao biti, ili postati. Uz rijetke pojedine iznimke, relevantni vladajući akademici, stručnjaci marketinga i političari su ludi kao gljive što se toga tiče.

Primjerena činjenica je da je novac naprosto fiktivan, a ne odraz nekakve „stvarne“ vrijednosti. Samo vjerovanje u „monetarni sustav“ siguran je simptom vrste osobnog kliničkog ludila u bliskom srodstvu s najmorbidnijim vrstama seksualnih fantazija. Sve veće prevladavanje u pitanjima vlasti i financija uglavnom takozvanih „68aša“ Sjeverne Amerike, zapadne i srednje Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza danas, odzvanja „68aškom“ mržnjom protiv „radnih košulja“ industrijskih, poljoprivrednih i znanstvenih slojeva društva, stanje u kojem su njihove brige stvarne i kokainske fantazije preuzele mjesto stvarnosti. Tim tipovima izopačenih „68aša“ veterana iz „Alice u zemlji čudesa“ novac masovnog ludila je „sve što odaberemo ili se nadamo odabrati, mi u to vjerujemo“.

Prva faza tekućeg sloma je financijsko-gospodarska. Druga faza je slom prevladavajućeg ludog vjerovanja „bumera“ u „naš odabrani, globalizirani način života“. Kolikogod ti luđaci prkosili svojom željom odabrati vjerovanje, sustav sada propada tako da bi samo reforme koje sam prije naveo mogle možda spriječiti globalno strmoglavljenje u „Novi mračni vijek“ mnogo gori i dugotrajniji od onog iz 14. stoljeća u Europi.

Jedino „predviđanje“ koje ima smisla sada je predviđanje da biste mogli naglo, čudesno, odustati od svojih glupih načina vjerovanja. Zabava gdje ste mislili da plešete je gotova.

Sadašnji sustav je praktički mrtav. Ljudi zdravog razuma su oni koji prihvate tu stvarnost za činjenicu.