Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



PLJAČKA: NAFTA I OBNOVA NAKON KATRINE

Evo jedan od načina kako se danas ubire harač od raje. Da se raja ne bi dosjetila razni stručnjaci i vlade proturaju čarolije tržišta i tržišne ekonomije dajući svoja 'stručna objašnjenja' i opravdavanja harača. Izvor ovih članaka je EIR News Agency

UVOD

U cijeni sirove nafte od $70 po barilu $40 je jednostavno čista naftna pljačka. Nema globalne nestašice rafinerijskih kapaciteta niti bilo kakve nestašice sirove nafte, niti naftnih proizvoda. Kapaciteti i raspoložive količine koje daje Saudijska Arabija i druge zemlje Perzijskog zaljeva pokazuju da plivamo u nafti. A činjenica da Iran djeluje uglavnom neovisno o anglo-američkim naftnim kartelima dodatni je razlog zašto je Iran meta Cheneyjeve prijetnje stalnim, nuklearnim ratom.

Govoreći o Cheneyju, njegovi bliski poslovni drugovi, čije prijevare u slučaju poslova u Iraku su već bile razotkrivene sad se pokušavaju ubaciti u akcije pružanja pomoći od posljedica hurikana Katrine na isti prijevarni način. Halliburton, Bechtel i drugi čupaju se za ugovore koje FEMA i Pentagon serviraju. Sasvim sigurno to nije bila nakana Senata kad je donio propis o financiranju pomoći. Glavni uredi Kongresa to pomno prate i dat će svoj odgovor na to uskoro.

Cheney (i Bijela Kuća) ne samo da organiziraju zametanje svojih tragova i krivične nebrige glede katastrofe u slučaju Katrine, već sad pokušava osigurati svojim prijateljima ostvarenje dobiti od svojih zločina. To nije nikakva tajna, zašto bi inače cijena dionica Halliburtona porasla više od 10% nakon udara Katrine?!

Izvor: Energy Information Administration, International Energy Agency, ranija dokumentacija

NEMA NESTAŠICE NAFTE. Prije naleta hurikana Katrine na obale Meksičkog zaljeva većina naftnih tvrtki poduzele su mjere opreza i evakuirale svojih 30,000 zaposlenika na naftnim postrojenjima i učvrstile svoje platforme i naftne tornjeve. Prema tome nije bilo nikakvo naglo iznenađenje da se 30. kolovoza oko 95% proizvodnje iz Zaljeva (1.5 milijuna barila nafte na dan) zatvorilo. Već 6. rujna ta brojka pala je na 58% a više od pola kapaciteta proizvodnje nafte bilo je stavljeno u funkciju.

2. rujna International Energy Agency koja ima 26 država članica pristala je staviti na raspolaganje SADu 2 milijuna barila na dan, polovinu u sirovoj nafti polovinu u benzinu. Drugim riječima kad brodske isporuke počnu stizati iz Europe sljedeći tjedan zajedno s 1 milijunom barila dnevno iz Strateške naftne pričuve SADa, koja se pušta na tržište prema naputcima IEA, SAD će plivati u nafti.

Kad je Senator Byron Dorgan (Demokrat – North Dakota) predstavio 7. rujna svoj zakonski prijedlog o Neočekivanoj [i time sumnjivoj] dobiti procijenio je da glavne naftne tvrtke kradu $7 milijardi mjesečno u dobiti više nego pred 18 mjeseci. Nestašice nafte nema!>

Izvor: EIR News Agency

12. rujna IZVOR IZ MINISTARSTVA ENERGETIKE POTVRDIO IZVJEŠTAJ JEFFREYA STEINBERGA [IZ EIR-A] DA SAUDIJSKA ARABIJA IMA ZNAČAJNE RAFINERIJSKE KAPACITETE i u stanju je isporučiti rafinirane naftne proizvode SADu. Počevši od nule u tisućudevetstodevedesetim Saudijci su izgradili vlastite kapacitete svojih rafinerija od 1.75 milijuna barila dnevno plus drugih 720,000 barila dnevno u suučesništvu s drugim naftnim tvrtkama, ukupno 2.47 milijuna barila dnevno u Saudijskoj Arabiji. Ona izvozi 1.15 milijuna barila dnevno, dok Kuvajt izvozi 622.000 barila dnevno. Sve u svemu zemlje Bliskog Istoka izvoze više od 3 milijuna barila rafiniranih proizvoda svaki dan, uključujući i velike količine benzina.

Ovaj je izvor pojasnio EIR-u kako bi se dio rafiniranih proizvoda mogao slati u SAD rekavši da ih se može isporučiti takozvanim 'Veoma velikim brodovima duge plovidbe', supertankerima, a svaki od njih može prevoziti 500,000 do 750,000 barila.

Izvor: EIR News Agency

12. rujna NAFTNI KARTEL S OSNOVICOM OKO KUĆE WINDSOR SPREMAN JE PROVESTI SVOJ GLOBALNI PLJČKAŠKI POTHVAT TJERAJUĆI CIJENU NAFTE PREKO $70 PO BARILU. Ključ toga je u tome što naftni kartel kontrolira sve kritične aspekte naftne industrije kao jedinstveni integrirani sustav,

  1. naftnu proizvodnju u SADu (odvojeno od uvoza),
  2. mrežu naftnih rafinerija,
  3. naftnu distribucionu mrežu, i
  4. međunarodno, tržište naftnih (financijskih) derivata.

On izvuče maržu od $40 po barilu nafte u čistoj pljački kao pokušaj spašavanja bankrotiranog svjetskog monetarnog sustava.

TABLICA 5 VODEĆIH TVRTKI (u 2003.)

                        Proizvodni kapacitet    Kapacitet rafinerija    Maloprodaja

                        domaće nafte             domaće nafte             benzina

                        /Tržišni udio/            /Tržišni udio/             /Tržišni udio/

 

BP                             12.7%                     9%                   12.7%

Chevron Texaco             9.8%                      6.4%                  8.3%

ConocoPhilips               7.4%                      13%                  13%

ExxonMobil                 10.6%                     10.8%               13.7%

Royal Dutch Shell           7.2%                     8.3%                14%

 

Najvećih 5 ukupno        47.7%                         47.5%                 61.8%

(Izvor:  Public Citizen, Ministarstve energetike SADa, EIR)

Ove tvrtke kontroliraju domaću proizvodnju, kontroliraju kapacitete rafiniranja i kontroliraju snabdjevanje benzinskih crpki i cijenu benzina na crpkama. Prema riječima (6. rujna) vodećeg dužnosnika Društva neovisnih preprodavača benzina Amerike, naftne tvrtke ‘zapovijede’ cijenu upraviteljima benzinskih crpki. Od 1976. taj kartel je zatvorio dio rafinerijskog kapaciteta SADa. K tome, od 2001. tih 5 tvrtki su izmuzli više od $175 milijardi dobiti.

12. rujna NAFTNI KARTEL, U SURADNJI S BANKAMA, KONTROLIRA TRŽIŠTE BUDUĆIH CIJENA, KOJE JE NATJERALO NA VIŠE NAFTNU 'OZNAČENU CIJENU' ZADNJE DVIJE GODINE. Isti naftni kartel ima prevladavajuću ulogu u dvjema institucijama gdje se određuje svjetska cijena nafte: londonska International Petroleum Exchange (IPE) i New York Mercantile Exchange (NYMEX). Način rada tih institucija je da trgovinske tvrtke koje trguju naftnim derivatima podižu svjetsku cijenu nafte, pomoću tzv. dugoročnih stavova (postavki) i drugih manipulacija što se naziva "provjetravanje tržišta uvis". Tržište budućih cijenai određuje stvarne svjetske cijene. To jest, većina europskih naftnih ugovora počiva na cijeni sirove [sjevernomorske] nafte Brent kao označene cijene, kako ju IPE određuje. Špekulanti kupuju 'buduće' ugovore na IPE i NYMEX burzama. Svaki pojedini ugovor je oklada na 1,000 barila nafte. Više od 100 milijuna ovih financijskih derivata na osnovu ugovora (oklada) na cijenu nafte prodano je i kupljeno na tim burzama u 2004., što predstavlja 100 milijardi barila nafte. Na IPEu se godišnje razmjeni 570 tih derivatnih ugovora na sirovu naftu Brent –"papirnatih barila nafte"—za svaki fizički baril nafte proizveden u Sjevernom moru.

Razmotrite IPE, koji je ustanovljen 1980. Danas IPE vodi sir Robert Reid, Vitez Britanskog carstva i bivši dužnosnik Royal Dutch/Shell tvrtke. ON ima upravni odbor u kojem sjede lord Fraser od Carmyllie-a, predstavnici Goldman Sachs-a, Morgan Stanley-ja, BNP Paribas-a, Crdit Lyonnais-a, i francuskog naftnog diva Total. Njena 'očinska holding' tvrtka obuhvaća Richarda Sandora od Chicago Board of Trade (on sam je bivši bankar Banque Indosuez i Drexel Burnham Lambert) i Jean Marc Forneri, bankar koji je bio partner u Demachy Worms & Cie., zloglasna sinarhistička Banque Worms. Najveći preprodavači naftnih (financijskih) derivata koji vode preprodaju na IPE uključuju Barclays Capital, Bear Stearns International, J.P. Morgan Securities, Deutsche Futures London, BP Oil International, Shell International Trading i tako dalje ... ključne komponente svjetskog naftnog kartela britanske oligarhije.

Isti ljudi vode i NYMEX.

Terminska ugovorna (buduća) cijena nafte na NYMEXu

                           Benzin                    Sirova nafta

                        ($ / galonu)                ($ / barilu)

28. kol. 2003.        $1.05                       $31.50

27. kol. 2004.        $1.18                       $43.18

26. kol. 2005.        $1.93                       $66.13

6. rujna 2005.        $2.06                    

Kroz dvije godine prije 29. kolovoza i naleta Katrine špekulanti su natjerali cijenu benzina naviše za 83% a sirovu naftu više od dvostruko. Kad je, onda, došao nalet Katrine natjerali su je još više. Naftni kartel koristio je cijenu na NYMEXu KAO PODNU i natjerao veleprodajnu cijenu iznad toga a maloprodajnu cijenu čak i više, gdje se benzin na crpki prodavao za $3.25 po galonu. Tijekom zadnje dvije godine pretakali su svoju naftnu krađu u održavanje bankrotiranog financijskog sustava.

IZ ARHIVE

Izvor: IPE, Platts, 4. lipnja 2004.

ŠPEKULACIJE BRENTSKOM SIROVOM NAFTOM DOSEGLE REKORDNU VISINU SVIH VREMENA DOK PROIZVODNJA DRAMATIČNO PADA. Londonska Međunarodna naftna burza [International Petroleum Exchange—IPE] upravo je objavila da je njeno trgovanje ugovorima Brentske sirove nafte ove godine probilo sve povijesne rekorde. 14. svibnja otvorena (nezaključena) potražnja za buduće ugovore ['futures'] Brentske sirove nafte—to jest nepodmirena svota takvih naftnih financijskih derivata—dosegla je 375 milijuna barila, najviša količina dosada. To je petput više od ukupne dnevne proizvodnje svih vrsta nafte diljem svijeta. Ranije ove godine, točnije 12. veljače, dnevni promet od trgovanja 'budućim' ugovorima Brentske sirove nafte na IPE-u dosegla je i povijesni rekord: 179 milijuna barila, više od dvostruke globalne dnevne proizvodnje.

A u toj 'papirnatoj' količini Brentske nafte' koja se sve više 'vije nebu pod oblake' smješno je to što istovremeno fizička isporuka Brentske sirove nafte ponire. Brentska sirova nafta odnosi se na mješavinu nafte koja se vadi iz 19 naftnih polja u Sjevernom moru koja pripadaju Britaniji. U razdoblju od 1990. do po prilici 1993. dnevna proizvodnja Brentske sirove nafte iznosila je oko 700 000 barila dnevno (bpd). No od po prilici 1998. naglo je padala svake godine: 570000 bpd 1999., 385 000 bpd 2002., 327 000 bpd u 2003. Prema istraživanjima tvrtke Platts, koja proučava kretanja energetskih resursa, ta proizvodnja će dalje tonuti do 277 000 bpd ove godine pa 235 000 2005. godine i nastaviti smanjivanjem za 15% svake od sljedećih godina. Ako se uzme sadašnja cifra od oko 300 000 bpd fizičke proizvodnje Brentske nafte, promet trgovanja 'papirnatom' Brentskom naftom u jednom danu, recimo 12. veljače, nadmašio je tu količinu 600 puta! Nepodmirena svota za buduće ugovore Brentske sirove nafte na dan 14. svibnja nadmašila je dnevnu fizičku proizvodnju 1 250 puta!!!

Unatoč činjenici da je Brentska sirova nafta sitnica u razmjerima naftnih sirovina i ustvari predstavlja manje od 0,4% svjetske proizvodnje, cijena Brentske sirove nafte određuje cijenu od 60% cjelokupne nafte proizvedene širom svijeta. Ako mislite da je to suludo, onda pokušajte shvatiti smisao toga iz ugla financijske oligarhije. Bjelosvjetska financijska klatež treba samo manipulirati jednim sitnim tržištem (0,4% i manje) da bi utvrdila cijenu većine svjetske nafte. Utvrđivanje cijene Brentske sirove nafte veoma je zamršen proces—slikovito prikazan u grafikonu niže. On sadrži bilateralne 'kratkoročne' ugovore između proizvođača, brokera i rafinerija, kao i izravne gotovinske transakcije tzv.'spot' transakcije [vidi priloženu englesku 'definiciju'] a jak je utjecaj i 'oklada' na financijske derivate 'papirnate' Brentske nafte na IPE burzi. U ljeto 2000. cijene nafte širom svijeta dramatično su rasle a uzrok je bio tzv. 'Arcadia squeeze' ['cijeđenje Arkadije]. Tvrtka koja se bavila trgovanjem nafte u vlasništvu japanske korporacije Mitsui, kupila je unaprijed čitav teret Brentske sirove nafte za mjesec rujan. Morala je platiti visoku cijenu za kupnju tih fizičkih isporuka nafte i u stvarnosti je izgubila novce kad je kasnije stvarnu naftu prodavala. No u isto vrijeme Arcadia je ostvarila mnogo veće profite na svojim budućim ugovorima na IPE burzi jer je fizičko 'iscjeđenje' nafte gurnulo buduće cijene nafte nebu pod oblake. Jasno, 'Arcadia squeeze' nije bila jedina takva manipulacija. To je samo jedna u novijoj povijesti koja se našla u javnosti, jer je druga naftna tvrtka podigla sudsku tužbu protiv Arkadije. 1990. godine stanoviti Leon Hess, vlasnik druge naftne tvrtke izjavio je na saslušanju Odbora američkog Senata o Vladinom poslovanju: «Ja sam već star čovjek, no okladio bih se u sav svoj život da kad 'Merc' [New York Mercantile Exchange] ne bi radila (postojala) imali bismo obilne količine nafte i pristojne cijene svugdje na svijetu bez ovakve eksplozivne nepostojanosti». Sasvim isto se odnosi i na londonsku IPE.

Iz: International Energy Agency; Svibanj 23-25, brzojavne vijesti:]

OSKUDICA NAFTE NE POSTOJI; NOVCI OD NAFTE SLIJEVAJU SE NA TRŽIŠTA NAFTE U LONDONU I NEW YORKU. Sve novine i ‘stručnjaci’—plaćenici financijskih moćnika—tobože se slažu glede svjetske oskudice nafte.  Svaki od njih daje različite razloge kao glavni uzrok te navodne oskudice – glavne napredne zemlje troše previše nafte, povećana potražnja Kine, itd.  Sve je to besmislica.  International Energy Agency sa sjedištem u Parizu prima podatke od svih svjetskih vlada i ta agencija izvještava da su njene projekcije za prvu četvrt 2004. predvidjele da će svjetska proizvodnja nafte biti 82.1 milijuna barila na dan (mbd).  U isto vrijeme potražnja će iznositi 80.3 mbd.  Odtada, izvještaji IEA i drugih ustanova izgleda potvrđuju da je svjetska proizvodnja ostala na razini od 82.1 mbd, dok je potražnja možda porasla u rasponu od 81 do 81.5 mbd (ovisno o izvoru izvještaja).  Znači da se u svijetu proizvodi više nafte nego se troši.  23. svibnja Ministri financija zemalja G-7 sastali su se u New Yorku i napadali OPEC.  Pri završetku sastanka Gordon Brown, britanski kancelar državne blagajne ['Exchequer'], napuhano je pročitao communiqué izjavljujući «danas pozivamo sve proizvođače nafte da osiguraju dostatne količine nafte i  time povratak cijena na razinu u skladu s trajnim globalnim gospodarskim prosperitetom i stabilnošću naročito za najsiromašnije zemlje u razvoju».

Sile koje nepoštenim špekulacijama namještaju rast cijena na tržištu su naftni tržišni kartel sa sjedištem u Londonu, u kojem su Royal Dutch Shell, British petroleum, Exxon-Mobil, Chevron-Texaco i TotalFinaElf (koji drži u smrtnom stisku proizvodnju nekih afričkih zemalja, kao Angolu), kao i sjedišta tržišta budućih cijena nafte, to jest londonski International Petroleum Exchange i New York Mercantile Exchange (NYMEX).

Prema tome, «OPEC nije odgovoran za rast cijena, nego londonski tržišni kartel, koji se koristi maržom zarade na temelju povećanja cijene ugovora po barilu nafte a to dalje koristi kao glavni potporanj svjetskog financijskog sustava—sustava kojim dominiraju američke i britanske financijske sile.»

[Iz istog izvora]

JAPANCI VEOMA ZABRINUTI POVEĆANJEM CIJENA NAFTE. 20. svibnja Tošiko Fukuji, guverner Japanske banke izjavio je da će “veoma pomno pratiti cijene nafte i njihov utjecaj.»  Fukuji je dodao da je Japan u velikoj mjeri ovisan o uvozu nafte, naročito nafte s Bliskog Istoka, te veoma ranjiv ako dođe do naglog porasta cijena nafte.  23. svibnja na samitu zemalja G-7 Sadakazu, japanski Ministar financija ponovio je «zabrinutost Japana da će više cijene nafte možda imati neželjeni učinak na gospodarstvo.»

U međuvremenu američki ugovori budućih cijena lake nafte za isporuke u lipnju danas (25. svibnja) zaključene su na visini od $41.14 po barilu na NYMEXu, što znači da se trgovanje nafte prošli tjedan kretalo između $41 do $42 po barilu i sad stoji u pripremi za još višom cijenom.

Izvor: HedgeCo.net, Hong Kong Standard, 7. lipnja; London Times online, 6. lipnja]

ŠPEKULANTI PUNE DŽEPOVE KAD CIJENE NAFTE U 'BUDUĆIM' UGOVORIMA PROVALJUJU U VISINE. Kao potvrdu analizatorima koji su okrivljavali špekulatore za rast cijena nafte a ne takozvanu ponudu i potražnju, zbog njihovih pokušaja podržavanja i održavanja financijskog sustava koji se de facto nalazi u stečaju. Špekulanti, predvođeni takozvanim 'hedge' fondovima zgrću novce usred provale cijena sirove nafte, prema riječima stanovitog brokera: «otkrivši pravo zlato u 'budućim' ugovorima [financijske mjenice zvane 'futures'] za naftu.  Stanoviti broj menadžera 'hedge' fondova položili su svoje oklade na buduću cijenu nafte, i ostvarili ogromnu zaradu kad je cijena nafte počela skakati.  Neki riskantniji 'hedge' fondovi, koji su stavili t.zv. dugoročnu 'poziciju' na naftne financijske derivate—kladeći se na povećanje cijene nafti—zgrnuli su novce.  «Nafta je bila naš spasitelj», izjavio je za Financial Times Duncan Brown koji radi za investicione fondove mjenica 'budućnosti', Winton Capital iz Londona.  «Zgrnuli smo mnogo novca jer smo se dugoročno kladili na visoku cijenu nafte», rekao je dodavši da su 'hedge' fondovi i povećali svoje oklade na naftu.

Prema objavljenim izvješćima prošli mjesec došlo je do velikg skoka oklada na naftne financijske derivate na New York Metal Exchange (NYMEX) [Njujorška burza metala].  Špekulanti [a ne proizvođači i potrošači] bili su odgovorni za promet na naftnom tržištu 'budućnosti' u visini čak i do ošamučujućih 20% zadnjih tjedana—najviša razina do sad, porast sa 3,5% u 2003.  Kupovina jednog ugovora buduće cijene nafte daje vlasniku pravo kupovanja nafte po ugovorenoj cijeni i u ugovoreno vrijeme u nadolazećim mjesecima.

Brokeri priznaju da stopa priliva novca u tržišta budućih ugovora za naftu tjera cijene nafte u visinu—i uzrokuje povećanje čak i do 33%.  David Kitson, globalni direktor trgovanja energentima za investicionu banku J.P. Morgan izjavio je u London Times-u da na špekulante «otpada po prilici $10 po barilu».

Veliki omjer trgovanja naftom sada otpada na 'Hedge' fondove specijalizirane za njene buduće ugovore, koji su nahrupili na tržište naftnih budućih ugovora nakon što su statistike financijskih računala počele ukazivati na naftu.  Mnoge transakcije proizlaze od savjetnika za robno trgovanje.  Oni kupuju dionice čim cijena neke robe počinje rasti.  Takav mehanizam onda stvara samozatvarajući krug koji diže cijene sve više i više.