PLJAČKA: NAFTA I OBNOVA NAKON KATRINE
Evo jedan od načina kako se danas ubire harač od raje. Da se raja ne bi dosjetila
razni stručnjaci i vlade proturaju čarolije tržišta i tržišne
ekonomije dajući svoja 'stručna objašnjenja' i opravdavanja
harača. Izvor ovih članaka je EIR News
Agency
UVOD
U cijeni sirove nafte od $70 po barilu $40 je jednostavno čista naftna
pljačka. Nema globalne nestašice rafinerijskih kapaciteta niti bilo kakve nestašice sirove
nafte, niti naftnih proizvoda. Kapaciteti i raspoložive količine koje daje Saudijska Arabija
i druge zemlje Perzijskog zaljeva pokazuju da plivamo u nafti. A činjenica da Iran djeluje
uglavnom neovisno o anglo-američkim naftnim kartelima dodatni je razlog zašto je Iran meta Cheneyjeve prijetnje stalnim, nuklearnim
ratom.
Govoreći o Cheneyju, njegovi bliski poslovni drugovi, čije prijevare u
slučaju poslova u Iraku su već bile razotkrivene sad se pokušavaju
ubaciti u akcije pružanja pomoći od posljedica hurikana Katrine na
isti prijevarni način. Halliburton, Bechtel i drugi čupaju se za ugovore koje FEMA i
Pentagon serviraju. Sasvim sigurno to nije bila nakana Senata kad je donio propis
o financiranju pomoći. Glavni uredi Kongresa to pomno prate i dat će svoj odgovor na
to uskoro.
Cheney (i Bijela Kuća) ne samo da organiziraju zametanje svojih tragova i
krivične nebrige glede katastrofe u slučaju Katrine, već sad
pokušava osigurati svojim prijateljima ostvarenje dobiti od svojih
zločina. To nije nikakva tajna, zašto bi inače cijena dionica Halliburtona porasla
više od 10% nakon udara Katrine?!
Izvor: Energy Information Administration, International Energy Agency, ranija dokumentacija
NEMA NESTAŠICE NAFTE. Prije naleta hurikana Katrine na obale Meksičkog zaljeva većina naftnih tvrtki poduzele su
mjere opreza i evakuirale svojih 30,000 zaposlenika na naftnim postrojenjima i
učvrstile svoje platforme i naftne tornjeve. Prema tome nije bilo nikakvo
naglo iznenađenje da se 30. kolovoza oko 95% proizvodnje iz Zaljeva
(1.5 milijuna barila nafte na dan) zatvorilo. Već 6. rujna ta brojka pala
je na 58% a više od pola kapaciteta proizvodnje nafte bilo je
stavljeno u funkciju.
2. rujna International Energy Agency koja ima 26 država članica pristala je
staviti na raspolaganje SADu 2 milijuna barila na dan, polovinu u
sirovoj nafti polovinu u benzinu. Drugim riječima kad brodske
isporuke počnu stizati iz Europe sljedeći tjedan zajedno s 1
milijunom barila dnevno iz Strateške naftne pričuve SADa, koja se
pušta na tržište prema naputcima IEA, SAD će plivati u
nafti.
Kad je Senator Byron Dorgan (Demokrat – North Dakota)
predstavio 7. rujna svoj zakonski prijedlog o Neočekivanoj [i time
sumnjivoj] dobiti procijenio je da glavne naftne tvrtke kradu $7
milijardi mjesečno u dobiti više nego pred 18 mjeseci. Nestašice nafte
nema!>
Izvor: EIR News Agency
12. rujna IZVOR IZ MINISTARSTVA ENERGETIKE POTVRDIO
IZVJEŠTAJ JEFFREYA STEINBERGA [IZ EIR-A] DA SAUDIJSKA ARABIJA IMA
ZNAČAJNE RAFINERIJSKE KAPACITETE i u stanju je isporučiti
rafinirane naftne proizvode SADu. Počevši od nule u
tisućudevetstodevedesetim Saudijci su izgradili vlastite kapacitete
svojih rafinerija od 1.75 milijuna barila dnevno plus drugih 720,000
barila dnevno u suučesništvu s drugim naftnim tvrtkama, ukupno 2.47
milijuna barila dnevno u Saudijskoj Arabiji. Ona izvozi 1.15 milijuna
barila dnevno, dok Kuvajt izvozi 622.000 barila dnevno. Sve u svemu zemlje Bliskog
Istoka izvoze više od 3 milijuna barila rafiniranih proizvoda svaki
dan, uključujući i velike količine benzina.
Ovaj je izvor pojasnio EIR-u kako bi se dio rafiniranih
proizvoda mogao slati u SAD rekavši da ih se može isporučiti
takozvanim 'Veoma velikim brodovima duge plovidbe', supertankerima,
a svaki od njih može prevoziti 500,000 do 750,000
barila.
Izvor: EIR News Agency
12. rujna NAFTNI KARTEL S OSNOVICOM OKO KUĆE WINDSOR
SPREMAN JE PROVESTI SVOJ GLOBALNI PLJČKAŠKI POTHVAT TJERAJUĆI CIJENU
NAFTE PREKO $70 PO BARILU. Ključ toga je u tome što
naftni kartel kontrolira sve kritične aspekte naftne industrije kao
jedinstveni integrirani sustav,
- naftnu proizvodnju u SADu (odvojeno od uvoza),
- mrežu naftnih rafinerija,
- naftnu distribucionu mrežu, i
- međunarodno, tržište naftnih (financijskih) derivata.
On izvuče maržu od $40 po barilu nafte u čistoj pljački kao pokušaj
spašavanja bankrotiranog svjetskog monetarnog
sustava.
TABLICA 5 VODEĆIH TVRTKI (u 2003.)
Proizvodni kapacitet Kapacitet
rafinerija
Maloprodaja
domaće nafte
domaće nafte
benzina
/Tržišni
udio/
/Tržišni udio/
/Tržišni udio/
BP
12.7%
9%
12.7%
Chevron
Texaco
9.8%
6.4%
8.3%
ConocoPhilips
7.4%
13%
13%
ExxonMobil
10.6%
10.8%
13.7%
Royal
Dutch Shell
7.2%
8.3%
14%
Najvećih
5 ukupno 47.7%
47.5%
61.8%
(Izvor: Public Citizen, Ministarstve
energetike SADa, EIR)
Ove tvrtke kontroliraju domaću proizvodnju, kontroliraju kapacitete
rafiniranja i kontroliraju snabdjevanje benzinskih crpki i cijenu
benzina na crpkama. Prema riječima (6. rujna) vodećeg dužnosnika Društva
neovisnih preprodavača benzina Amerike, naftne tvrtke ‘zapovijede’
cijenu upraviteljima benzinskih crpki. Od 1976. taj kartel je
zatvorio dio rafinerijskog kapaciteta SADa. K tome, od 2001. tih 5
tvrtki su izmuzli više od $175 milijardi dobiti.
12. rujna NAFTNI KARTEL, U SURADNJI S BANKAMA, KONTROLIRA TRŽIŠTE BUDUĆIH CIJENA, KOJE JE
NATJERALO NA VIŠE NAFTNU 'OZNAČENU CIJENU' ZADNJE DVIJE GODINE. Isti naftni kartel ima
prevladavajuću ulogu u dvjema institucijama gdje se određuje
svjetska cijena nafte: londonska International Petroleum Exchange
(IPE) i New York Mercantile Exchange (NYMEX). Način rada tih institucija
je da trgovinske tvrtke koje trguju naftnim derivatima podižu
svjetsku cijenu nafte, pomoću tzv. dugoročnih stavova (postavki) i
drugih manipulacija što se naziva "provjetravanje tržišta
uvis". Tržište budućih
cijenai određuje stvarne svjetske cijene. To jest, većina europskih
naftnih ugovora počiva na cijeni sirove [sjevernomorske] nafte Brent
kao označene cijene, kako ju IPE određuje. Špekulanti kupuju 'buduće'
ugovore na IPE i NYMEX burzama. Svaki pojedini ugovor je
oklada na 1,000 barila nafte. Više od 100 milijuna ovih financijskih derivata na osnovu
ugovora (oklada) na cijenu nafte prodano je i kupljeno na tim
burzama u 2004., što predstavlja 100 milijardi barila nafte. Na IPEu se godišnje razmjeni
570 tih derivatnih ugovora na sirovu naftu Brent –"papirnatih barila
nafte"—za svaki fizički baril nafte proizveden u Sjevernom moru.
Razmotrite IPE, koji je ustanovljen 1980. Danas IPE vodi sir Robert
Reid, Vitez Britanskog carstva i bivši dužnosnik Royal Dutch/Shell
tvrtke. ON ima upravni odbor u kojem sjede lord Fraser od Carmyllie-a, predstavnici Goldman
Sachs-a, Morgan Stanley-ja, BNP Paribas-a, Crdit Lyonnais-a, i
francuskog naftnog diva Total. Njena 'očinska holding' tvrtka obuhvaća Richarda Sandora od
Chicago Board of Trade (on sam je bivši bankar Banque Indosuez i
Drexel Burnham Lambert) i Jean Marc Forneri, bankar koji je bio
partner u Demachy Worms & Cie., zloglasna sinarhistička Banque
Worms. Najveći preprodavači naftnih (financijskih) derivata koji vode preprodaju na
IPE uključuju Barclays Capital, Bear Stearns International, J.P.
Morgan Securities, Deutsche Futures London, BP Oil International,
Shell International Trading i tako dalje ... ključne komponente
svjetskog naftnog kartela britanske oligarhije.
Isti ljudi vode i NYMEX.
Terminska ugovorna (buduća) cijena nafte na
NYMEXu
Benzin
Sirova nafta
($ / galonu)
($ / barilu)
28. kol.
2003.
$1.05
$31.50
27. kol.
2004.
$1.18
$43.18
26. kol.
2005.
$1.93
$66.13
6. rujna
2005.
$2.06
Kroz dvije godine prije 29. kolovoza i naleta Katrine špekulanti su
natjerali cijenu benzina naviše za 83% a sirovu naftu više od
dvostruko. Kad je, onda, došao nalet Katrine natjerali su je još više. Naftni kartel koristio je
cijenu na NYMEXu KAO PODNU i natjerao veleprodajnu cijenu iznad toga
a maloprodajnu cijenu čak i više, gdje se benzin na crpki prodavao
za $3.25 po galonu. Tijekom zadnje dvije godine pretakali su svoju naftnu krađu u
održavanje bankrotiranog financijskog sustava.
IZ ARHIVE
Izvor: IPE, Platts, 4. lipnja 2004.
ŠPEKULACIJE BRENTSKOM SIROVOM NAFTOM DOSEGLE REKORDNU VISINU SVIH VREMENA DOK
PROIZVODNJA DRAMATIČNO PADA. Londonska Međunarodna naftna burza [International Petroleum Exchange—IPE] upravo je objavila da je njeno trgovanje ugovorima
Brentske sirove nafte ove godine probilo sve povijesne rekorde. 14. svibnja otvorena
(nezaključena) potražnja za buduće ugovore ['futures'] Brentske
sirove nafte—to jest nepodmirena svota takvih naftnih financijskih
derivata—dosegla je 375 milijuna barila, najviša količina
dosada. To je petput više od ukupne dnevne proizvodnje svih vrsta nafte diljem
svijeta. Ranije ove godine, točnije 12. veljače, dnevni promet od trgovanja 'budućim'
ugovorima Brentske sirove nafte na IPE-u dosegla je i povijesni
rekord: 179 milijuna barila, više od dvostruke globalne dnevne
proizvodnje.
A u toj 'papirnatoj' količini Brentske nafte' koja se sve više 'vije nebu
pod oblake' smješno je to što istovremeno fizička isporuka Brentske
sirove nafte ponire. Brentska sirova nafta odnosi se na mješavinu nafte koja se
vadi iz 19 naftnih polja u Sjevernom moru koja pripadaju
Britaniji. U razdoblju od 1990. do po prilici 1993. dnevna proizvodnja Brentske sirove
nafte iznosila je oko 700 000 barila dnevno (bpd). No od po prilici 1998. naglo
je padala svake godine: 570000 bpd 1999., 385 000 bpd 2002., 327 000
bpd u 2003. Prema istraživanjima tvrtke Platts, koja proučava kretanja energetskih
resursa, ta proizvodnja će dalje tonuti do 277 000 bpd ove godine pa
235 000 2005. godine i nastaviti smanjivanjem za 15% svake od
sljedećih godina. Ako se uzme sadašnja cifra od oko 300 000 bpd fizičke proizvodnje
Brentske nafte, promet trgovanja 'papirnatom' Brentskom naftom u
jednom danu, recimo 12. veljače, nadmašio je tu količinu 600
puta! Nepodmirena svota za buduće ugovore Brentske sirove nafte na dan 14. svibnja nadmašila
je dnevnu fizičku proizvodnju 1 250 puta!!!
Unatoč činjenici da je Brentska sirova nafta sitnica u razmjerima naftnih
sirovina i ustvari predstavlja manje od 0,4% svjetske proizvodnje,
cijena Brentske sirove nafte određuje cijenu od 60% cjelokupne nafte
proizvedene širom svijeta. Ako mislite da je to suludo, onda pokušajte shvatiti smisao
toga iz ugla financijske oligarhije. Bjelosvjetska financijska
klatež treba samo manipulirati jednim sitnim tržištem (0,4% i manje)
da bi utvrdila cijenu većine svjetske nafte. Utvrđivanje cijene Brentske
sirove nafte veoma je zamršen proces—slikovito prikazan u grafikonu
niže. On sadrži bilateralne 'kratkoročne' ugovore između proizvođača, brokera i
rafinerija, kao i izravne gotovinske transakcije tzv.'spot'
transakcije [vidi priloženu englesku 'definiciju'] a jak je utjecaj
i 'oklada' na financijske derivate 'papirnate' Brentske nafte na IPE
burzi. U ljeto 2000. cijene nafte širom svijeta dramatično su rasle a uzrok je bio tzv. 'Arcadia squeeze' ['cijeđenje Arkadije]. Tvrtka koja se bavila trgovanjem nafte u vlasništvu japanske
korporacije Mitsui, kupila je unaprijed čitav teret Brentske sirove
nafte za mjesec rujan. Morala je platiti visoku cijenu za kupnju tih fizičkih
isporuka nafte i u stvarnosti je izgubila novce kad je kasnije
stvarnu naftu prodavala. No u isto vrijeme Arcadia je ostvarila mnogo veće profite na
svojim budućim ugovorima na IPE burzi jer je fizičko 'iscjeđenje'
nafte gurnulo buduće cijene nafte nebu pod oblake. Jasno, 'Arcadia squeeze'
nije bila jedina takva manipulacija. To je samo jedna u novijoj
povijesti koja se našla u javnosti, jer je druga naftna tvrtka
podigla sudsku tužbu protiv Arkadije. 1990. godine stanoviti Leon
Hess, vlasnik druge naftne tvrtke izjavio je na saslušanju Odbora
američkog Senata o Vladinom poslovanju: «Ja sam već star čovjek, no
okladio bih se u sav svoj život da kad 'Merc' [New York Mercantile
Exchange] ne bi radila (postojala) imali bismo obilne količine nafte
i pristojne cijene svugdje na svijetu bez ovakve eksplozivne
nepostojanosti». Sasvim isto se odnosi i na londonsku IPE.
Iz: International Energy Agency; Svibanj 23-25, brzojavne vijesti:]
OSKUDICA NAFTE NE POSTOJI; NOVCI OD NAFTE SLIJEVAJU SE NA TRŽIŠTA NAFTE U LONDONU I NEW YORKU. Sve novine i ‘stručnjaci’—plaćenici financijskih moćnika—tobože se slažu glede svjetske oskudice
nafte. Svaki od njih daje različite razloge kao glavni uzrok te
navodne oskudice – glavne napredne zemlje troše previše nafte, povećana
potražnja Kine, itd. Sve je to besmislica. International Energy
Agency sa sjedištem u Parizu prima podatke od svih svjetskih vlada i ta
agencija izvještava da su njene projekcije za prvu četvrt 2004.
predvidjele da će svjetska proizvodnja nafte biti 82.1 milijuna barila
na dan (mbd). U isto vrijeme potražnja će iznositi 80.3 mbd.
Odtada, izvještaji IEA i drugih ustanova izgleda potvrđuju da je
svjetska proizvodnja ostala na razini od 82.1 mbd, dok je potražnja možda
porasla u rasponu od 81 do 81.5 mbd (ovisno o izvoru izvještaja). Znači
da se u svijetu proizvodi više nafte nego se troši. 23. svibnja
Ministri financija zemalja G-7 sastali su se u New Yorku i napadali
OPEC. Pri završetku sastanka Gordon Brown, britanski kancelar državne
blagajne ['Exchequer'], napuhano je pročitao communiqué izjavljujući
«danas pozivamo sve proizvođače nafte da osiguraju dostatne
količine nafte i time povratak cijena na razinu u skladu s trajnim
globalnim gospodarskim prosperitetom i stabilnošću naročito za
najsiromašnije zemlje u razvoju».
Sile koje nepoštenim špekulacijama namještaju rast cijena na tržištu su naftni tržišni kartel sa sjedištem u
Londonu, u kojem su Royal Dutch Shell, British petroleum, Exxon-Mobil,
Chevron-Texaco i TotalFinaElf (koji drži u smrtnom stisku proizvodnju nekih
afričkih zemalja, kao Angolu), kao i sjedišta tržišta budućih
cijena nafte, to jest londonski International Petroleum Exchange i New York
Mercantile Exchange (NYMEX).
Prema tome, «OPEC nije odgovoran za rast
cijena, nego londonski tržišni kartel, koji se koristi maržom zarade na
temelju povećanja cijene ugovora po barilu nafte a to dalje koristi kao
glavni potporanj svjetskog financijskog sustava—sustava kojim dominiraju
američke i britanske financijske sile.»
[Iz istog izvora]
JAPANCI VEOMA ZABRINUTI POVEĆANJEM
CIJENA NAFTE.
20. svibnja Tošiko Fukuji, guverner Japanske banke izjavio je da će “veoma
pomno pratiti cijene nafte i njihov utjecaj.» Fukuji je dodao da je
Japan u velikoj mjeri ovisan o uvozu nafte, naročito nafte s Bliskog
Istoka, te veoma ranjiv ako dođe do naglog porasta cijena nafte. 23.
svibnja na samitu zemalja G-7 Sadakazu, japanski Ministar financija ponovio
je «zabrinutost Japana da će više cijene nafte možda imati neželjeni
učinak na gospodarstvo.»
U međuvremenu američki ugovori
budućih cijena lake nafte za isporuke u lipnju danas (25. svibnja)
zaključene su na visini od $41.14 po barilu na NYMEXu, što znači da
se trgovanje nafte prošli tjedan kretalo između $41 do $42 po barilu i
sad stoji u pripremi za još višom cijenom.
Izvor: HedgeCo.net, Hong Kong Standard, 7. lipnja; London
Times online, 6. lipnja]
ŠPEKULANTI PUNE DŽEPOVE KAD CIJENE NAFTE U 'BUDUĆIM'
UGOVORIMA PROVALJUJU U VISINE. Kao potvrdu analizatorima koji su okrivljavali
špekulatore za rast cijena nafte a ne takozvanu ponudu i potražnju, zbog
njihovih pokušaja podržavanja i održavanja financijskog sustava koji se de
facto nalazi u stečaju. Špekulanti, predvođeni takozvanim 'hedge'
fondovima zgrću novce usred provale cijena sirove nafte, prema
riječima stanovitog brokera: «otkrivši pravo zlato u 'budućim'
ugovorima [financijske mjenice zvane 'futures'] za naftu. Stanoviti
broj menadžera 'hedge' fondova položili su svoje oklade na buduću cijenu
nafte, i ostvarili ogromnu zaradu kad je cijena nafte počela
skakati. Neki riskantniji 'hedge' fondovi, koji su stavili t.zv.
dugoročnu 'poziciju' na naftne financijske derivate—kladeći se na
povećanje cijene nafti—zgrnuli su novce. «Nafta je bila naš
spasitelj», izjavio je za Financial Times Duncan Brown koji radi za
investicione fondove mjenica 'budućnosti', Winton Capital iz
Londona. «Zgrnuli smo mnogo novca jer smo se dugoročno kladili na
visoku cijenu nafte», rekao je dodavši da su 'hedge' fondovi i povećali
svoje oklade na naftu.
Prema objavljenim izvješćima prošli mjesec došlo je do
velikg skoka oklada na naftne financijske derivate na New York Metal Exchange
(NYMEX) [Njujorška burza metala]. Špekulanti [a ne
proizvođači i potrošači] bili su odgovorni za promet na
naftnom tržištu 'budućnosti' u visini čak i do ošamučujućih
20% zadnjih tjedana—najviša razina do sad, porast sa 3,5% u 2003.
Kupovina jednog ugovora buduće cijene nafte daje vlasniku pravo
kupovanja nafte po ugovorenoj cijeni i u ugovoreno vrijeme u nadolazećim
mjesecima.
Brokeri priznaju da stopa priliva novca u tržišta budućih
ugovora za naftu tjera cijene nafte u visinu—i uzrokuje povećanje
čak i do 33%. David Kitson, globalni direktor trgovanja
energentima za investicionu banku J.P. Morgan izjavio je u London Times-u da
na špekulante «otpada po prilici $10 po barilu».
Veliki omjer trgovanja naftom sada otpada na 'Hedge' fondove
specijalizirane za njene buduće ugovore, koji su nahrupili na tržište
naftnih budućih ugovora nakon što su statistike financijskih
računala počele ukazivati na naftu. Mnoge transakcije
proizlaze od savjetnika za robno trgovanje. Oni kupuju dionice čim
cijena neke robe počinje rasti. Takav mehanizam onda stvara
samozatvarajući krug koji diže cijene sve više i više.
|