Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



HOW THE LAW SHOULD JUDGE BUSH'S MIND
MEMO ON 'THE PERICLES SYNDROME'
The Case of A Vice-President's Mass Insanity

KAKO BI ZAKON MORAO SUDITI BUSHEVOJ PAMETI
MONOGRAFIJA O PERIKLOVOM SINDROMU

Slučaj Podpredsjednikovog masovnog ludila

Lyndon LaRouche jr.
10-22 srpnja 2005.

Uporno i tvrdoglavo ponavljanje Predsjednika Georgea W. Busha mlađeg da su mjenice vlade SADa puki D.S.T. ["dužan sam ti", na engleskom I.O.U.] papirići samo po sebi jasan je, vrlo važan i tipičan primjer Predsjednikove nekompetentnosti za daljnje obavljanje dužnosti tog ureda. To je naročito slučaj pod sadašnjim nasrtom (ne)prilika svjetskog monetarno financijskog sustava. Nažalost rješenje tog aktualnog pitanja s kojim se Kongres suočuje nije tako jednostavan kao što bi ova pretpostavka uklanjanja Predsjednika podrazumijevala. Uzmite u obzir na primjer drhtaj koji bi prošao kroz redove Senata i drugdje na pomisao da bi udaljenje boležljivog Predsjednika moglo dovesti podpredsjednika Cheneyja do Predsjedništva.

Glede Predsjedništva Georgea W. Busha tu je psihijatar Jerrold M. Post poznat po svom radu o ustavnom izazovu koje bi sadašnje Predsjednikovo mentalno stanje moglo predstavljati1. Neki odsudni dokazi koje treba razmotriti pri procjeni umnog stanja samog Predsjednika Georgea W. Busha sad su nanovo obrađeni u ažuriranom, sadašnjem izdanju mekih korica koje donosi nadasve važno profesionalno mišljenje psihijatra Justina A. Franka na tu temu2. Ranija studija dr. Posta o široj pozadini problema očito slične vrste izrazito je obradila dublje značenje 25. amandmana (dopune) Ustava iz 1967. godine. Nažalost Postov rad, kojeg unutar profesije na dugo i široko smatraju mjerodavnim, ne može se mjeriti s posebnom vrstom izazova kojeg umno stanje sadašnjeg vladajućeg Predsjednika ustvari postavlja ustavnom zakonu pod uvjetima zbiljskih, posebnih, globalnih prilika s kojima se Kongres, i drugi, moraju danas suočiti3.

Krajnje korisna studija Justina Franka o slučaju vladajućeg Predsjednika ima odsudnu važnost sama po sebi ali isto tako ona ne hini da obrađuje najodsudniji, širi strateški problem s kojim se Američki kongres ustvari suočava u slučaju Busha i Cheneyja. Bitno pitanje se ne tiče samog Busha ili čak para Bush-Cheney. Odsudno pitanje i problem je način na koji je nastala kvalitativno povećana opasnost postojanju naše republike u razdoblju od oko 40 godina do danas. Kako smo se našli u pogubnom stanju prilika u kojima se sve veća disfunkcionalnost Predsjednika Busha, koji zasigurno nije Periklo, može nadomjestiti Podpredsjednikom Dickom Cheneyjem, koji bi htio biti moderni Trazimah? Kako je Atena samu sebe uništila u Peloponeskim ratovima? Kako smo mi, u suvislom smislu, ponovili takvu vrstu ludosti, kao na primjer u Iraku danas?

Problem umijeća upravljanja državom, kojeg par Bush-Cheney predstavlja danas, ne podudara se baš zgodno s mehanističkim pretpostavkama koje se podrazumijevaju u 25. amandmanu, niti s onim što bi neki mogli pogrešno zamijeniti s očitim presedanom ukinuća Predsjedništva Nixona i Agnewa. Dok sam Predsjednik Bush predstavlja pakosnu, čak i opasno zlobnu sadističku oštećenu ličnost, njegova krivica je koliko žaljenja vrijednog, budalastog stvorenja toliko i slučaja uobičajeno, intelektualno i moralno manjkavog ponašanja. Razvidno je danas da on jednostavno nije nikad trebao doći na taj položaj. No moramo se suočiti sa činjenicom da je slučaj ovog Predsjednika neodvojivo upleten u visoke zločine i prekršaje Lynne Cheneyjevog mezimca sociopata, Podpredsjednika Dicka Cheneyja. Kad se osvrnemo na povijest tijekom desetljeća kroz koja je taj par došao do položaja Predsjednika i Podpredsjednika i kad razmotrimo ukupno značenje [kontekst] zadnjih desetljeća besciljne plovidbe u sadašnji nasrt krize sloma svjetskog monetarno financijskog sustava, 25. amandman sam po sebi ne može se uzeti kao da će uredno rješiti važne probleme nasrtaja sadašnjih prilika.

Međutim, kao što ću pokazati u zaključnom dijelu ove monografije, naš Ustav uzet kao cjelina doista pruža barem u svom širem smislu mogući lijek za slučajeve kao što su Predsjednik Bush i Podpredsjednik Cheney, ustvari odabir lijekova koji bi očito mogli ostaviti nakanu Ustava naizgled netaknutu, kao na primjer: razriješiti prvo Cheneyja njegove dužnosti. No to je samo dio problema u njegovom slučaju. Dublji, zamršeniji izazov je odrediti veće i dublje značenje i posljedice problema kojeg Bush i Cheney predstavljaju kao neposrednu opasnost za civilizaciju u cjelini u okružju sadašnje, rastuće, egzistencijalističke odlike svjetske krize. Stoga definicije osobne nesposobnosti pojedinog Predsjednika, tipizirane u svojstveno protu-povijesnom stajalištu knjige dr. Posta, ne odgovara mračnijoj stvarnosti prilika s kojima se sada sučeljavamo. Pristup dr.-a Posta, kad bismo ga primijenili, naprosto bi još više zamrsio klupko naše nacionalne tragedije a ne bi bio lijek protiv bolesti našeg Predsjednika.

Ne smije se svrsishodnost, "tekstualnu" ili drugu, uzeti kao postavku uvođenja prokrustovske vrste pokušaja rješenja ove ustavne krize. Kao što ću pokazati na sljedećim stranicama da bismo izbjegli tu opasnost za našu državu i njeno potomstvo, opasnost koju par Bush i Cheney predstavljaju, ujedinjujuća, temeljna, znanstveno načelna nakana cjelokupnosti Američkog ustava mora se primijeniti na cjelokupnost sadašnje, egzistencijalističke prijetnje naciji, radije nego tek tražiti uklanjanje nekih od, mora se priznati, važnih, tekućih manjkavih sastojaka sadašnjeg Predsjedništva.

1. Sustavni neuspjeh moderne psihologije

.....

[preuzimanje/download whole document - 0,7 mb]