Analiza EIR-a/Schillerovog Instituta glede 'neprilika' s Iranom

Veoma je va žna činjenica da je London težište orkestracije (ne)prilika i da se odande vuku konci. Izjava Lynodona laRouchea je: Pazite, ključ je u [pravilnom] shvaćanju povijesti. Morate znati da je, u razdoblju nakon uspostave modernog Britanskog carstva kroz Sedmogodi šnji rat sredinom 18. stoljeća, Britanija sistematski i dosljedno vodila politiku koristeći mletački modus operandi, orkestrirajući sukobe uglavnom unutar Euroazije, kojiput u Zapadnoj hemisferi kao sredstvo uništenja potencijalnih suparnika a pogotovo i sa stopostotnom nakanom uništenja svake izrazite republikanske alternative britanskoj imperijalnoj moći.

Glavno značenje analize događaja oko Irana nalazi se u tvrdnji da ta konfrontacija predstavlja fitilj bombe kojeg su Britanci namjestili i koji je dio većeg pothvata britanske sinarhističke skupine kojem je cilj povući konce Sjedinjenih Država preko sloja voljnih budala kao što je Podpredsjednik Cheney i slične gomile budala u Teheranu, koji orkestriraju prilike gurajući Iran u potencijalno veoma opasan no sasvim izbježiv sukob.

LaRouche je rekao: Pogledajte čitav pregled toga - tu je sam Sedmogodišnji rat sa ciljem uništenja Francuske i on je bio djelomično uspješan. Zatim je došla Francuska revolucija koju je britanska Istočno-indijska tvrtka orkestrirala a iz revolucije se odmah prešlo u Napoleonske ratove. Poslije toga bio je Krimski rat, pa američki Građanski rat, a njegovu povijest dobro znamo sa stajališta britanske orkestracije. Tu je i britansko-francuski pothvat u vidu francuske invazije Meksika. Zatim tu su preteče Prvog i Drugog svjetskog rata, pa nakon toga dobro poznata Churchillova uloga u uspostavi Hladnog rata, te zatim Koreja pa indokineski rat, i tako smo došli do ove čitave politike Sraza civilizacija. U svemu ovome je apsolutna dosljednost načina rada Britanaca na polju geopolitičkog plana orkestriranih ratova, „ovaj protiv onog“ samo da bi britanski interesi uvijek ostali na vrhu. To su, dakle prilike koje danas gledamo.

Obračun s Iranom je fitilj globalne monetarne bombe

U svom upozorenju upravljenom onima koji silno nastoje izazvati skoru vojnu konfrontaciju s Iranom Lyndon LaRouche je izjavio 3. veljače: „Konfrontacija s Iranom ili čak blaži vojni udar na Siriju bio bi tek paljenje fitilja.   Bomba koju bi takav čin detonirao bilo bi rasprsnuće čitavog svjetskog financijskog i monetarnog sustava. “

LaRouche je dalje upozorio da vodeći provokatori takve konfrontacije unutar Busheve vlade, predvođeni Podpredsjednikom Cheneyjem, nemaju pojma o „monetarnoj bombi“ koju su umalo detonirali i dovode do opasnosti njene detonacije svakog časa, dok se „takva naivnost ne može naći među sinarhističkim krugovima sa središtem u Londonu koji orkestriraju ovaj obračun.“ „Isti sinarhisti sa središtem u Londonu, koji promiču jedinstvenu svjetsku fašističku 'poslije-westfalijsku bankarsku' diktaturu“, dodao je LaRouche, „vuku konce stanovitih radikalnih islamista još od vremena Ugovora Sykesa i Picota i pokroviteljstva Muslimanskog bratstva iz razdoblja 1920.-1930. od strane britanskih obavještajnih službi

„Zurimo u konfrontaciju“, upozorio je LaRouche, „grozniju od Prvog svjetskog rata jer je globalni financijski i monetarni sustav već na rubu isparenja i svaka nova vojna konfrontacija u svjetskom naftnom dvorištu, naročito ona koja uključuje mogućnost preduhitrenja 'neprijatelj(stv)a' uporabom atomskog oružja, prouzrokovat će globalni rat, kaos i otpočinjanje novog mračnog vijeka golemih razmjera. Lude u Washingtonu, a najbolji primjer je Potpredsjednik Cheney, nemaju pojma kakvu detonaciju započinju. Slijepo sljede naredbe sinarhista kao što je George Shultz

„Unatoč tome“, zaključuje LaRouche, „pothvati Cheneya i društva, koji forsiraju vojni obračun s Iranom u sljedećih tjedan dva, prijete propašću Sjedinjenih Država kao suvrene republike, baš kao što su njihove nedavne lakrdije s postavljanjem Samuela Alita u Vrhovni sud Sjedinjenih Država predstavljale velik korak prema paranju Ustava kao živućeg dokumenta. Takvi pothvati graniče s izdajom.“

LaRouche je istaknuo da londonski financijski krugovi djeluju na osnovi dugotrajnog „mletačkog modus-a operandi“ orkestriranih sukoba. „U povijesti Britanskog carstva, koje je i samo započelo orkestracijom Sedmogodišnjeg rata (1756. – 1763.)“, pojasnio je, „London je uporno koristio mletački način orkestriranja ratova širom Euroazije, kao sredstvom održavanja Britanskog carstva protiv izazova njegovih kontinentalnih rivala.

„Proučite povijest “, rekao je LaRouche, „ i vidjet ćete šablonu koja se ponavlja: Sedmogodišnji rat, Francuska revolucija koju je orkestrirala Britanska istočno-indijska tvrtka, Krimski rat, Američki građanski rat pod manipulacijom Britanaca, francuska invazija Meksika koju su Britanci podupirali, pa zatim Prvi i Drugi svjetski rat, Hladni rat kojeg je Winston Churchill orkestrirao, Indokineski rat. Britanci započnu ratove i navedu dvije strane koje onda ratuju do završetka.“

Nekiput, kao u Prvom i Drugom svjetskom ratu, Britanci sudjeluju i tako pretrpe teške gubitke, no to je ceh koji plaćaju manipulirajući rivale i druge njima slične utjeravši ih u valove razornog sukoba u kojem imperijalistička financijska frakcija sa središtem u Londonu izbije na vrh, prije ili kasnije. Baš sada glede Irana, Jack Straw i drugi Britanci uvlače sadašnju vladu Irana, ustanove SADa pa čak i mnoge iz Demokratske stranke i druge, u svoje igre i prave opet budale od njih.“

„U sadašnjem trenutku“, nastavlja LaRouche, „financijski krugovi sa središtem u Gradu Londonu znaju da ako sadašnji globalni financijski i monetarni sustav propadne kao posljedica nove konfrontacije sa središtem u Perzijskom zaljevu, financijska će skupina, kroz svoje prekomorske operacije na osnovi 'hedge' fondova koji drže nominalno vlasništvo nad sirovinama većine planeta, ugrabiti kontrolu nad svijetom. Pod sadašnjim pravnim sustavima ti londonski krugovi će prisvojiti pravo vlasništva nad sirovinama i proizvodnim kapacitetima planeta, pa ćemo tako imati potpunu globalizaciju, globalnu sinarhističku diktaturu.“

Britanska orkestracija

U subotu 4. veljače, tridesetipetero-člana udruga International Atomic Energy Agency (IAEA) glasovala je 27-3 uz pet suzdržanih, za prijavu iranskog atomskog programa Vjeću sigurnosti UNa. Taj čin je došao nakon što je kompromis, kojeg je Britanska vladea orkestrirala, osujetio očajnički zadnji pokušaj Pokreta Nesvrstanih da zaustave glasovanje. Odmah nakon toga Iranska vlada je objavila da su svi diplomatski pregovori prekinuti i da će Iran nastaviti sve vidove svog programa prerade nuklearnog materijala, koji je bio zaustavljen pregovorima zadnjih dviju godina i djelomično nastavljen 10. siječnja 2006., pruživši time dobar izgovor sadašnjem obračunu.

Iranska vlada je još dodala ulje na vatru obračuna orkestriranog od Britanaca odrekavši se svoje podrške kompromisnom rješenju kojeg je Ruska vlada predložila, gdje bi Rusija i Iran zajednički proizveli obogaćeni materijal za iranske nuklearke na ruskom tlu, time dajući jamstva da Iran ne će imati mogućnosti razviti atomsku bombu. Nakon što je Ali Larijani, Glavni tajnik Vrhovnog nacionalnog vijeća sigurnosti, posjetio Moskvu krajem siječnja 2006. i dao znak svoje podrške ruskoj ponudi, ta se podrška naglo raskinula kad se Larijani vratio u Teheran. A da stvar bude još gora, Iran je intervenirao u razmirici između Rusije i Gruzije glede snabdjevanja naftom i zemnim plinom izjavivši pred sam početak sastanka petorice stalnih članova Vijeća sigurnosti da će Gruziji zajamčiti snabdjevanje energentima.   Ruski Predsjednik Vladimir Putin shvatio je taj iranski čin kao pljusku Moskvi i jasan znak da Iran nije bio spreman zaključiti nagodbu glede protokola nuklearnog obogaćivanja i prerade materijala.

Ovakvo ponašanje vodstva Khameneija i Ahmadinejada u Teheranu samo je poslužilo da pokaže da su oni samo potpuno budalasti pijuni u velikoj britanskoj partiji šaha -isto kao i gomila u Washingtonu oko Cheneya kojoj Shultz drži uzde.

Sat sad otkucava prema sastanku IAEA 6. ožujka kad će dr. Mohammed ElBaradei iznijeti svoje izvješće o iranskom nuklearnom programu. Iran će se uputiti na izvršenje odluke Vijeća Sigurnosti, uključujući sankcije a možda čak i vojne akcije.

Da bismo sasvim shvatili događaje koji se sad odvijaju i da bismo dali punu vrijednost mletačkim spletkama koje se orkestriraju iz Londona kroz Blairovu vladu moramo imati izoštren povijesni pregled. Iako je u prošlosti zloglasni Arapski ured Britanskog Ministarstva vanjskih poslova ['Foreign Office'-a] povlačio konce islamskih moćnika i radikala svojim izravnim prisustvom u vidu britanskih 'savjetnika' i prokonzula, većinom današnje orkestrirane 'krize' upravlja se kroz dubinska psihološka profiliranja ključnih učesnika u igri i institucija obiju strana konfrontacije.

Prema brojnim izvještajima medija konfrontacija oko iranskog nuklearnog programa zaključena je 31. siječnja na privatnoj večeri ministara u Londonu u domu Britanskog Ministra vanjskih poslova Jacka Strawa.   Straw je predlagao svojim kolegama iz Sjedinjenih Država, Francuske, Rusije i Kine - petorici stalnih članova Vijeća Sigurnosti UN-a - da se Irance odmah uputi Vijeću zbog „podrške IAEA-u“.

Javna izvješća o tajnoj večeri su rijetka no jasno je da je Straw uvrstio pitanje sankcija u dnevni red i zatim posredovao između „krajnosti“ koje je predstavio Washington s jedne strane a Rusija i Kina s druge. Prema novinskim izvješćima američka Tajnica Condoleeza Rice vršila je pritisak da se odmah proslijedi uputa na Vijeće Sigurnosti i sankcije, dok su Rusija i Kina uporno tražile da se dozvoli okončanje IAEA procesa tijekom ožujka i da kroz to vrijeme nastavkom pregovora između Rusije i Irana uz podršku Bejinga, nastoji otkloniti potrebu za Vijećem Sigurnosti.

Rice je dobila svoj mig od Georgea Shultza, svog dugogodišnjeg mentora i vodeću osobu sinarhista. Shultz i R. James Woolsey, bivši direktor CIA i vodeći neokonzervativac sad su su-predsjednici Odbora postojeće opasnosti [Committee on the Present Danger], zloglasno anglo-američko imperijalističko 'pročelje' iz Hladnog rata, koje je 23. siječnja 2006. objavilo bijeli spis tražeći promjenu režima u Teheranu i hitne mjere ukidanja iranskog nuklearnog programa. Osim zahtjeva za hitne sankcije Amerike i UNa spis također zahtijeva: embargo na naftne proizvode iz Irana, sazivanje međunarodnog tribunala da sudi Velikom ajatoli Kameneiju i Predsjedniku Ahmadinejadu, i agresivnu kampanju tajne i otvorene pomoći protu-režimskim „disidentima“ unutar Irana.

Ne skrećite pogled s Londona

Nedavni iranski izbori u kojima je Ahmadinejad dobio većinu procjenjenih 25% iranskih raspoloživih birača koji se pristupili glasovanju, stavio je Irance na stazu konfrontacije savršeno u skladu s britanskom globalnom igrom. Izvori upoznati s tekućom unutarnjom borbom za prevlast u Teheranu izvještavaju da Revolucionarna garda i vojni krugovi iza Ahmadinejada nastupaju sa ciljem da bi izazvali, po svojim pretpostavkama, „ograničeni“ vojni udar na Islamsku Republiku, a taj bi im udar onda omogućio konsolidaciju vlasti.

Bitne sastojke obračuna Washingtona i Teherana već su bili zacrtani u kolovozu 2005.Tada je LaRouche razotkrio planove Dicka Cheneya u svom izvješću „Topovi kolovoza“, koji su već tada bili u pripremi kao udar preduhitrenja protiv navodnog iranskog programa nuklearnog naoružanja. No američke vojne institucije su se umiješale i procurile pojedinosti o vladinim planovima zračnog napada Strateške komande [Strategic Command] na Iran uz mogućnost uporabe atomskog oružja da bi razorili „učvršćene“ ciljeve. LaRoucheva intervencija je u to vrijeme spriječila takav napad dok je Američki Kongres bio na odmoru.