Financijski sustav u likvidacijskoj panici

Došlo je vrijeme je da razgovaramo o fizičkoj ekonomiji
John Hoefle

5. prosinca 2008. – Pokušaj spašavanja, do sad predstavljen, usmjerava se na krivi problem, krivim metodama te pogoršava a ne poboljšava prilike.

Uhvaćen u stisak ubrzane panike, financijski svijet zahtjeva da svjetske središnje banke i vlade pokrenu tiskarske strojeve i preplave sustav novcem, daleko iznad onog što su već napravile. To ne funkcionira, viču oni, pa mi trebamo više, više, više!

Istovremeno takozvano stvarno gospodarstvo opasno posrće, sa sve većom stopom smanjenja broja zaposlenih, industrije propadaju, državne i lokalne vlade se suočuju sa sve većim deficitima, ovrhe nad vlasništvom kuća se dižu u nebesa dok cijene padaju, a praznička kupovina ukazuje na katastrofu za trgovce. Loše vijesti su posvuda, i to tako loše da službena izjava o tome da smo ušli u recesiju pred godinu dana čini se kao komični izljev olakšanja. Skoro tako, kad okolnosti ne bi bile smrtno ozbiljne.

Zašto gospodarstvo nastavlja propadati nakon bilijuna dolara bačenih u financijski sustav? Može li to biti zato što je pristup [rješenju problema] koji smo zauzeli pogrešan u svom temelju? Ministar financija Paulson i druge prosvijetljene glave tvrde da politika spašavanja funkcionira kako treba, trebamo joj samo dati još malo vremena, no rezultati se ne podudaraju s njihovim tvrdnjama.

Kao što smo više puta pokazali, takozvanu „korekciju hipotekarskih zaduženja“, za koju Paulson tvrdi da je korijen krize, prouzrokovale su banke koristeći se hipotekarskim dugom kao gorivom za napuhani mjehur [financijskih] derivata. Upravo se taj napuhani mjehur derivata rasprsnuo povukavši hipotekarsko tržište za sobom.

Važnije od toga, pokušaj rješavanja krize novcem u temelju je nekompetentan. Nikakvo čisto financijsko rješenje nije moguće, bez obzira koliko novca natiskamo, jer rješenje leži na području fizičke ekonomije. Da bismo preživjeli, moramo prebaciti diskusiju na fizičku ekonomiju, i obnovu naše infrastrukture i proizvodne osnovice služeći se novim fizičkim zakonitostima/načelima

Likvidacija

Propadanje financijskog sustava koje se nastavlja a „stručnjake“ izgleda stalno iznenađuje, sasvim se podudara s Lyndon LaRouche-evom izjavom od 27. srpnja 2007. da je financijski sustav izdahnuo. Ovaj anglo-holandski liberalni monetarni sustav bio je uzrokom raspada produktivnosti globalnog gospodarstva, nacionalna gospodarstva zamijenjena su imperijalnim sustavom zvanim globalizacija. SAD, vodeća svjetska industrijska sila bile su posebna meta, njihove znanstvene i tehničke sposobnosti, njihova proizvodna osnovica i infrastruktura, brižljivo izgrađene kroz više pokoljenja, napuštene u korist lažnih obećanja financijskog i informacijskog doba.

Nekoć najproduktivnija nacija na zemlji, postali smo nacija dužnika, tonući sve dublje u dug iz godine u godinu. Kako je dug rastao bankari su ga ubacili u prividni vanproračunski svijet, kojim je kraljevala špekulacija. Posljedica toga, kroz godine, bio je rast te više-bilijardske grozote zvane tržište derivata, tržište koje se rasprsnulo sredinom 2007.g. i povuklo za sobom globalni financijski sustav. Svjedoci smo sada konca tog cjelokupnog sustava, dok se banke, 'hedge' fondovi i drugi mahnito pokušavaju spasiti od razgranjivanja tog događaja iz 2007.g. Kraljevi Wall Street-a, divovske investicione banke, svi su nestali ili zbog neuspjeha, udruživanja ili pretvorbe u bankarske 'holding' tvrtke, a propadanje se širi ostatkom sustava, na 'hedge' fondove, privatne dioničke fondove, fondove tržišta novca , i drugo.

Sam sustav prolazi kroz likvidaciju, ogromni piramida-sistem klađenja koji je propao. Financijski instrumenti koje su nekad smatrali velikom vrijednosti, pokazali su se bezvrijednim.

Tiskarski strojevi

No posjednici tih bezvrijednih instrumenata ne će se mirno suočiti sa svojom sudbinom. Umjesto toga oni su zahtijevali, i dobili ogromne 'spasilačke' novce od vlada, i ljudi. Bio je to najveći prijenos bogatstva u povijesti, najveća prijevara ikad – no oni hoće još više.

Britanci predvode juriš, pozivajući središnje banke na „tiskanje“ još više novca, toliko koliko je potrebno za pokriće gubitaka. Oni dobro znaju da bi takav čin stvorio hiperinflacijsku eksploziju, no nije ih briga. Žele svoje novce, i žele ih sad. Dobričine u HSBCu, banki koja reče da trebamo novog Hjalmara Schachta [Hitlerovog ministra financija], otvoreno zahtjeva da se pokrenu tiskarski strojevi i Fed započne kupnjom i korporacijskih obveznica uz sigurnosne papire hipotekarskih i imovinskih dugova. Londonski Economist tražio je kraj navodnom „opreznom inkrementalizmu“ procesa spašavanja, kao da $8 bilijuna u jednoj godini nije već bilo strahovito luđačko.

U Sjedinjenim Državama Demokrati govore o novoj stimulaciji u visini od $500 milijardi a neki ekonomisti traže $1 bilijun i više. Ben Bernanke Predsjednik Savezne Pričuve, dugotrajni pobornik uporabe tiskarskih strojeva održao je govor 21. studenog 2002. u Klubu nacionalnih ekonomista u Washingtonu, u kojem je napomenuo da»vlada SADa posjeduje tehnologiju, zvanu tiskarski stroj (ili danas elektronsku istoznačnicu) koja joj dopušta tiskati toliko američkih dolara koliko želi bez da išta košta«, pa može uvijek pobijediti deflaciju stvaranjem novca. »Ubrizgavanje novca«, rekao je, »na koncu će uvijek deflaciju preokrenuti«.

Pod okriljem zakonskog čina Hitne ekonomske stabilizacije, Državna blagajna stvorila je »Sistematski značajni Program za institucije u propadanju« u nadi zaustavljanja pokretanja lančane reakcije sloma kad bilo koja pojedina institucija propadne.

U ovom trenutku Fed i Državna blagajna održavaju na životu funkcioniranje pojedinih dijelova sustava, no gube tlo pod nogama jer se havarija širi daleko van dometa njihove sposobnosti da je ograniče.

Krvoproliće

Tekuća propast domaćeg automobilskog sektora, predvođena tvrdnjama General Motors-a da ne će izdržati mjesec dana bez vladinog spašavanja, samo je najdramatičniji element nadaleko proširenog gospodarskog propadanja. Po prilici polovina američkih tvrtki smatraju se ispod investicionog praga po svojoj kreditnoj vrijednosti, što je pristojni izraz za takozvano investiciono 'smeće'.

Havarija gospodarstva odražava se također u brojkama zaposlenja koje je Savezna vlada danas objavila, koje pokazuju da nezaposlenost leti nebu pod oblake (vidi Prikaz 1), a široki spektar radnih mjesta drastično se smanjuje (vidi Prikaz 2). Brojke radnih mjesta rutinski se prekrajaju—prava stopa nezaposlenosti je skoro dvostruka od službenih brojki—a kategorije se rutinski prilagođavaju da bi se prikrio slom zaposlenja u proizvodnji, no čak i uz to službene brojke pokazuju zabrinjavajući pravac naniže. Gospodarstvo se nalazi u slobodnom padu.

Uz pad zaposlenosti ovrhe nad nekretninama će sve brže rasti, kao i neplatež zaduženja preko kreditnih kartica i drugih kućanskih zaduženja. To će prouzrokovati daljnje gubitke banaka, koje će još više ograničiti kredite, a to će prouzrokovati gubitak zaposlenja, i tako dalje i dalje, po opasno kobnoj spirali.

Pokušaj rješavanja toga tiskanjem novca ne će zaustaviti deflaciju financijske „imovine“, već će pokrenuti hiperinflaciju, te će luđački zazivi za ustvari neograničenim novcem uništiti dolar i ono što je još preostalo od našeg gospodarstva.

Ima načina zaustaviti ovu propast, no to obuhvaća napuštanje iluzije da se taj 'monopoli' novac može spasiti, i prebaciti rasprave iz područja financija u područje fizičke ekonomije. Ne možemo spasiti, i ne smijemo ni pokušati, fiktivne vrijednosti tržišta derivata, i svih sigurnosnih papira koje je ono omogućilo. Umjesto toga moramo obratiti i vratiti pozornost na spašavanje ljudi, štiteći bitne elemente o kojima ovisi ljudski život. Kakve koristi ima derivat kad nemate hrane ni struje?

Moramo zaustaviti ovo luđačko spašavanje dok još možemo, prije nego hiperinflacija uništi dolar. Još uvijek možemo to izbjeći, ako stavimo razum prije pohlepe, i ljude prije novca.