Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



DRŽAVA-NACIJA

NAPOMENA PREVODITELJA:

U ovom se poglavlju pojavljuje pojam 'nation state republic'. U engleskom jeziku konstrukcija s više apozicija je prirodna i ima relativno jasan smisao. U hrvatskom u ovom slučaju—'republika država nacija'—ovakva konstrukcija je nezgrapna, nije prirodna i ustvari gubi smisao. Opisni pokušaj zadržavanja smisla, koji se nalazi u prevodu, ima nakanu stvoriti u glavi relativno veoma složenu (kompleksnu!) ideju. Ovako opisana republika želi istaknuti:

  • (a) načelo (ustavne) republike, sustav sa svrhom njegovanja i poticanja kvaliteta suverenog čovjeka pojedinca, sustav koji (s)ustavno omogućuje čovjeku pojedincu dokazati da je (u borbi za istinom) u pravu kad i većina ima drugačije (krivo!) mišljenje, čak i kad jedini ima takvo (pravo, istinito) mišljenje. Ovdje se želi istaknuti različitost prema 'tiraniji' demokracije, što se lijepo vidi na slučaju novije Hrvatske, gdje se vlast i političari služe pridjevom 'demokratski' kao toljagom. 'Demokratski' izbori služe ne istini, nego da bi 'pobjednicima' na izborima dao legitimni mandat uporabe 'demokratske' toljage čak i kad je izborna 'većina' tobožnja, t.j. matematička (gdje je na pr. 19% ukupnog broja glasova većina ako 35% glasačkog tijela iziđe na izbore). Političaru je strana ideja boriti se za demokratsku većinu istinom, već radije uporabom mehaničkog sustava (koji mora izbaciti pobjednika, često i 'potpomognut' od 'moćnika'), demagogijom i jeftinim (psihološkim) trikovima. U tom 'demokratskom' sustavu pobjeda je sve a istina i istinitost ništa.
  • (b) načelo države nacije, sustava općeg dobra svakog pojedinca i zajednice pojedinaca zasnovane na zajedničkom jeziku i zajedničkom životnom prostoru, glavnom osloncu širenja kulture i znanosti, odnosno razvoja pučanstva u kulturnom i znanstvenom smislu, razvoja njegovih spoznajnih sposobnosti.

No najbolje je dati riječ autoru Lyndonu H. LaRoucheu jr.-u koji ovdje daje pregled povijesti razvoja republike vođene načelima države nacije s europskog povijesnog gledišta. Na kraju uključujemo i autorove savjete kako gledati na i razmišljati o Fizičkoj ekonomiji, gospodarskoj osnovici države nacije. Ovo su ustvari predavanja koja je LaRouche održao u 'školi mladih', članova LaRouchevog pokreta mladih – LYM [LaRouche Youth Movement].


[preuzimanje/download - 0,3 mb]

Europa je vodila i vodi sve do današnjeg dana dugu borbu s pronalaženjem rješenja najvećeg problema cjelokupnog čovječanstva.

Tijekom čitave znane povijesti sve do danas obilježje vlade (ili nazovi-vlade) jest vladavina malog broja ukupnog stanovništva nad ostatkom stanovništva vladajući nad njim kao stočari nad krdom stoke ili kao lovci-goniči ljudskog krda (slučaj hrvatskih generala, Gotovine, slučaj 'ustaša' nakon pobjedničkog završetka rata). Taj mali sloj, oligarhija, vlada ne samo kroz dominaciju fizičkim sredstvima, raspiri-vanjem sukoba jedne društvene snage protiv druge (antifašisti – Hrvati domoljubi) nego, uglavnom, potičući i nastojeći držati narod u bezumlju. Vladati nad glupanima. Da bi ljudi prihvatili takvo stanje ljudske stoke treba ih podvrgnuti zaglupljivanju sve do razine prihvaćanja tog stanja ljudske stoke. A to se vrši putem školskih, bolje rečeno lažnih školskih sustava i kroz sustave propagande i sustave koji spadaju pod rubriku kulture, koji su prevladali Europom i Amerikom negdje od sredine prošlog stoljeća a glavni utjecaj je kroz 'Kongres kulturne slobode'. Taj Kongres je u velikoj mjeri fašistička organizacija čija je nakana uništiti spoznajne sposobnosti stanov-ništva misliti svojom glavom. Umjesto toga pružili su mu seks i slične vrste izopačenih i ponizujućih masovnih razonoda da bi time zaokupili jedni druge i svoje spolne organe kao nadomjestak stvarnom razmišljanju i znanju. Dobili smo tako zaglupljeno stanovništvo. Stanje i razina obrazovanja na sveučilištima i školama u Europi i Americi mnogo su gori nego pred 40 godina. Stanovništvo je gluplje sad u odnosu na stanovništvo pred 40 godina, što nije slučajno, to je bila nakana. Pretvorili su ljude Europe od dijela svijeta koji je stvorio čuda moderne civilizacije, modernog znanstvenog i tehnološkog napretka te povećanja sloboda, u neku ruku sukladnog poboljšanju općeg životnog standarda.

Pred četrdesetak godina, kao posljedica ubojstva Kennedyja, pa raketne krize oko Kube i početka Američko-indokineskog rata svijet je doživio ono što zovemo 'pomak kulturne paradigme'. Naročiti primjer toga daju nam Sjedinjene Države kao najuspiješniji uzor prevladavanja Velike depresije trećeg i četvrtog desetljeća prošlog stoljeća. One su izašle iz Velike depresije kao najmoćnija nacija na planeti u gospodarskom smislu i općenito. Sama činjenica postojanja takvih Sjedinjenih Država, pod Rooseveltovim utjecajem spasila je svijet od zla koje je tad prevladalo Europom, od fašizma.

On je prevladao Europom od 1922. do 1945. rukovođen skupinom bankara koje zovemo sinarhisti, a to je sindikat bankara koji je držao pod kontrolom takozvani neovisni sustav središnjih banaka europskih država. Kao u slučaju Njemačke, gdje je jedini način spasiti Njemačku od Hitlera bio u prevratu vladavine banke Bank of England i njene kontrole nad njemačkim bankarskim ustanovama. Naime, bez tih mjera njemački se narod nije mogao spasiti od upliva izvana, a to je bio Hitler. Tako je bilo i drugdje u kontinentalnoj Europi osim Rusije. Sve su se zemlje strovalile u fašizam. Strovalile su se u fašizam jer su bile nespremne prihvatiti izazov i uništiti postojanje parazita, koji se krije pod velom takozvanog sustava neovisnih središnjih banaka. Taj sustav stvara od čovjeka i naroda robove novca! A novac je pod kontrolom tih bankarskih sustava i financijskih interesa.

Snaga Sjedinjenih Država, njena strateška prednost proizlazi iz činjenice da prema Američkom ustavu nikakvi bankarski sustav ne može imati kontrolu nad ljudima. U slučaju općeg stečaja funkcija vlade Sjedinjenih Država je staviti bankare pod stečajnu reorga-nizaciju i zaštititi ljude od grabežlji-vosti lakomih bankara. Roosevelt je tako postupio. Stavio je bankovni sustav pod stečajnu reorganizaciju i započeo programima proširenja radova u zemlji gdje su se prosječne plaće srozale za polovicu za vrijeme četverogodišnje vlade Herberta Hoovera. Time je od države stvorio najmoćniju zemlju na svijetu.

Slomu fašizma pridonijela je uloga Sjedinjenih Država, ona je i omogućila otpor u Sovjetskom Savezu, a i činjenica da im se priklonila Engleska, koja je bila vrlo fašistički naklonjena u to vrijeme no nije željela prepustiti svoju vlast nad svjetskim carstvom kontinen-talnom njemačkom tiraninu. Jedini razlog Churchillovog suprotstavljanja Hitleru bilo je što Hitler nije bio Englez. Zbog toga su Englezi okljevajući pristupili Sjedinjenim Državama i borbi protiv Hitlera. Da nije bilo razlike koju je Franklin Roosevelt predstavljao kao vođa ovaj svijet bi otišao u pakao. Sad se suočavamo s ponavljanjem iste vrste borbe no sad smo u mnogo gorem stanju nego tada. Naime tad je dio pučanstva, naročito američkog još uvijek vjerovao u proizvodnju. Vjerovao je u poljoprivredu, vjerovao je u industriju, u potrebu i izgradnju osnovne gospodarske infrastrukture.

Više ne vjerujemo u to. Promijenili smo se. Sad vjerujemo u globalizaciju, u mitsku Europsku zajedni-cu. Razvijene zemlje ne vjeruju u rad, nego u robove iz trećeg svijeta koji će raditi za njih, vjeruju u jeftinu radnu snagu. I Hrvatska vjeruje i misli da nema napretka, koji se danas zove ulazak u Europsku zajednicu, bez jeftine radne snage. Treba smanjiti zaposlenost vlastitih ljudi! Uštediti novce netrošeći ih na vlastitu gospodarsku infrastrukturu. Treba srezati troškove zdravstvene skrbi. Treba smanjiti troškove društvene skrbi, smanjiti izdatke za školstvo. Ubrzati stopu umiranja bolesnih. Sve je to potrebno u svrhu sravnjenja proračuna a za dobrobit bankara, naših (robo)vlasnika. Prošećite se samo kroz raskoš i bogatstvo nekretnina u vlasništvu banaka, u najuglednijim lokacijama u Zagrebu, ili bilo kojem odgovarajućem gradu.

Trebamo to povezati na sljedeći način. Izišli smo iz srednjevjekovnog života, takozvanog ultramontanskog sustava pod kojim su mletački bankari vladali Europm preko 500 godina u savezu s Normanskim viteštvom. Oni su imali sustav zaduživanja i utjerivanja dugova po kojem su živjeli kao paraziti nad Europom i pomoću kojeg su uništili svaki pokušaj suverene vladavine u državama, i tako su Europu 'globalizirali'. Nova globalizacije se nimalo ne razlikuje od onog što su Mlećani radili uz pomoć ubilačkih normanskih vitezova, prethod-nika nacističkih SS jedinica, diljem čitave Europe.

Kad je taj velebni mletački sustav propao u 14. stoljeću nastao je Novi mračni vijek, kad je trećina stanovništva Europe pokošena, pola gradova i župa Europe pokošeni, kao posljedica krize usporedive s današnjim prilikama. Drugim riječima, dokle god budemo podržavali sustav vladavine bankara, sustav MMFa i njegovih mjera fiskalne strogoće, dokle god nastavimo ubijati ljude uskraćujući im potrebnu zdravstvenu skrb, dokle god ih pustimo živjeti u neznanju uskraćujući im istinsko obrazovanje, dokle god im nastavimo uništavati njihove zajednice u ime ulaska u naprednu Europu i slično, prouzrokovat ćemo Novi mračni vijek. Zato jer više ne proizvodimo dovoljno. Ne održavamo proizvodnju infrastrukture, proivodnju industrijske robe, proizvodnju hrane, sredstava zdravstvene skrbi i zaštite od epidemija, više ne održavamo takve sustave! Ako te sustave izbacimo, počinjemo odumirati. Stopa smrtnosti se ubrza. To se događa u mračnom vijeku, tako je bilo u prošlosti kao na primjer u Europi 14. stoljeća.

Sretna okolnost u 14. stoljeću bila je baština ljudi, velikih klasičnih učenjaka kao Dante Alighieri, Petrarca i kršćanske tradicije augustinijanaca i njihove intervencije u toj krizi, njihovog ostvarenja Renesanse. Renesansa je nadomjestila latinsku vladavinu i postala vladajuća sila u europskoj misli, nadomjestila je latinski koji je postao sredstvo ropstva europskog pučanstva, i uvela povratak na klasičnu grčku kulturu kao predmet proučavanja, oblikovanja društva utemeljenog na modernoj državi naciji. To je u Europi 15. stoljeća prouzrokovalo snažnu revoluciju iz koje je nastala prva moderna država—Francuska pod vladavinom Luja XI i kasnije Engleska pod Henrijem VII.

No Mlećani su nakon toga uzvratili udarac nastojeći uništiti tu instituciju. U razdoblju između 1511. i 1648. Mlećani su izazvali vjerski rat, to jest oni su organizirali i manipulirali vjerskim ratom i srodnim ratovanjima širom Europe, sve do 1648., kad je došlo do Westfalijskog mirovnog ugovora. Nakana tog ugovora bila je, kao što se to može dobro raspoznati u ulogi Colberta, baštinika kardinala Mazarina, razviti modernu državu naciju na temeljima načela znanstvenog napretka i oživljenja dostignuća Renesanse.

No nakon toga na pozornicu stupa idiot, Luj XIV koji se pod uplivom mletačkih spletkara upustio u ratove. Ti su ratovi u velikoj mjeri upropastili sve što je Francuska postigla kao organizator oživljenja civilizacije u Europi. {U tom oživljenju sudjelovali su ne samo Colbert nego i njegovi štićenici kao Gottfried Leibniz.} Iz toga je proizašlo i oživljenje njemačke kulture sa središtem u Leipzigu (tu je djelovao i Bach, odraz tog oživljenja).

No ni njemačka kulturna revolucija nije doživjelo uspijeh zbog anglo-holandskog liberalizma koji se uzdigao kao nadomjestak i nastavak mletačkog sustava. Engleska je isplivala kao vodeća sila. Engleska je financirala i vukla poteze kojima je uspjela zaratiti jedan dio kontinentalne Europe protiv drugog i time je izazvala Sedmogodišnji rat.

Iz tog sveukupnog nereda europske sile su sklopile Pariški ugovor (1763.) koji je uspostavio Britansko carstvo. Nije to bilo carstvo britanske monarhije već carstvo Britanske istočno indijske kompanije. Drugo ime za tu kompaniju u tom razdoblju bilo je 'Mletačka stranka', jer je ona bila tvorevina Venecije.

 Za sve one koji su imali na srcu dobrobit čovječanstva postojala je velika kriza—kako će Europa nakon što je uništila veličajne prilike koje joj je Renasansa pružila, prilike koje je nudio Westfalijski ugovor, povoljne prilike koje je hranilo vodstvo Colberta, ostvarenja Leibniza, stvaralaštvo Bacha—kako će takva Europa ponovno uložiti napore i izgraditi ono što je nakanila izgraditi? Izgraditi društvo na temeljima osnovnog kršćanskog načela, da su čovjek, svi ljudi, stvoreni na sliku i priliku Stvoritelja svijeta i stoga posjeduju stvaralčku moć po kojoj se razlikuju od životinje, od stoke. To načelo nas upozorava da nesmijemo postupati s ljudima kao s ljudskom stokom! Ne možemo ih podvrgnuti uvjetima ljudske stoke. Ne smijemo ih goniti i progoniti, kao što su Rimljani lovili ljude koji im nisu bili po volji u ime zabave kao ljudsku stoku.

Kako se Europa može oduprijeti krivim porivima a nije uspjela iskoristiti dvije velike pobjede? Kako je Hrvatska podlegla istom zlu nakon svoje velike moralne i ratne pobjede? Dvije velike europske pobjede utjelovljene su u ekumenskom Koncilu u Firenci i pobjedi, čudu rukovođenja kardinala Mazarina u ostvarenju Westfalijskog ugovora, na kojem počiva svo međunarodno pravo Europe danas. Europska tradicija međunarodnog prava ne bi postojala bez Westfalijskog ugovora.

<>Što je moglo Europi probuditi nadu u borbi protiv ugnjetavača za slobodu svojih naroda? Vodeći umovi Europe okrenuli su se američkim kolonijama. Na primjer, znanstvenici kao (Abraham) Kästner i drugi počeli su širiti svoj utjecaj, stvarati veze sa Sjevernom Amerikom, povezivati se s uglednim znanstvenikom Benjaminom Franklinom. Krugovi odani tradiciji Leibniza, tradiciji Bacha tražili su suradnju s krugovima oko Franklina, a on je bio iznimno velik znanstvenik i vođa američkog pokreta za slobodom. Nada je bila izgraditi veliku i jaku republiku u Sjevernoj Americi, a kao vodilja služila im je vizija Solona iz Atene i vizija Renesanse, kojoj je vizija Solona bila nadahnuće. A ta je vizija bila kako izgraditi republiku, uzor koji će Europa slijediti i sama uspostaviti takve republike.

Zamalo je taj pothvat uspio. Amerikanci su uspostavili republiku, jedinu republiku na ovoj planeti kojoj je temelj bilo istinsko načelo, Leibnizov izraz zapisan u Proglasu nezavisnosti, pravo naći sreću. Neobično je važno shvatiti to načelo, u čemu je njegova snaga. Što je Leibniz mislio načelom 'naći sreću'. Je li mislio na zadovoljstvo? Nije. Sreća je odlika svojstvena ne životinjama nego ljudskim bićima. Što nas čini sretnima? Činjenica je da ćemo svi umrijeti, pa znajući to kako možemo onda biti sretni? Osim ako u životu ne postoji nešto važnije od vlastitog smrtnog života. Ono što napravimo od našeg života, a što mu daje posebni smisao. Ono nam omogućuje dočekati smrt sa smiješkom na licu. Kao kršćanin vjerujemo u 'pobjedu nad smrti'. Umiremo s pobjedom nad smrti jer je naš život imao smisao. Tu iskače pitanje, što je čovjek da bi imao takvu odliku sreće. Čovjek je kreativan. Svaka životinjska vrsta ima kao živo smrtno biće ograničen potencijal svog postojanja u svojim nasljeđenim genetskim odlikama. Nijedna vrsta nije u stanju svojevoljno povećati gustoću svoje napučenosti. Stoga, kad bi čovjek bio vrsta majmuna, kako to neki političari izgleda zorno prikazuju, čovjek ne bi nikad na ovoj planeti imao veći potencijal od nekoliko milijuna živih pojedinaca u isto vrijeme i to većina bi živjela u prilično jadnim prilikama. A danas na ovoj planeti procijenjuje se više od 6 milijardi ljudi.

Najveći porast tog povećanja i najveća stopa asta započela je u Europi nakon novog mračnog vijeka u 14. stoljeću. Bila je posljedica revolucije, koja je počela cijeniti odliku čovjeka pojedinca po kojoj je on slika i prilika Stvoritelja svijeta, cijeniti sposobnost otkrivanja zakonitosti koje vladaju svemirom i koristiti se tim otkrivenim zakonitostima u svrhu mijenjanja svijeta oko sebe na dobrobit čovječanstva. To je razlog postojanja više od 6 milijardi živih ljudi danas na ovoj planeti.

Ako čovjek onda postavi svoj identitet ne u svoje fizičko ja—ne gleda se u zrcalu kao da je babun i usklikne, 'ajme lijepog li babuna', ne gleda u svoju spolnu vještinu ili slično tome—nego ako se prepozna kao biće na sliku Stvoritelja, izraz stvaralačke moći i sposobnosti otkrivanja zakonitih načela svemira i njihovog korištenja u rješavanju i nadvladavanju poteškoća koje pritišću čovječanstvo i time poboljša uvjete života planete za sva živa bića, onda mu to znači sreću. To je Leibnizov pojam sreće, koju zločudni Voltaire nikad nije mogao shvatiti, i koju je prezirao. Na tom načelu onda počiva Američki ustav u prvom redu. To je načelo uvedeno u Ustav izravno kao suprotnost Lockeu, odnosno britanskom liberalizmu, suprotnost temeljima britanskog i holandskog liberalizma. Ono je bilo temelj Sjedinjenih Država. No to nije bilo dovoljno. Amerika se borila za svoj Ustav, za svoj predsjednički sustav i ta je borba bila teška.

Glavne odlike Ustava nalaze se u Predgovoru ustava i svi drugi zakoni su podređeni tom Predgovoru. Nijedan zakon nema pravo postojanja ako krši ili je u suprotnosti s načelima u Predgovoru ustava. Svi zakoni moraju odražavati nakanu načela navedenih u Predgovoru.

A Predgovor sadrži:

  • - nacionalnu suverenost, sposob-nost vođenja i upravljanja vlasti-tim poslovima, a ta je sposobnost moguća samo u suverenoj državi;
  • - podređenost svega općem dobrostanju svih ljudi. Ne može postojati posebna skupina privile-giranih ljudi i ljudi s manjim privilegijama. Svi ljudi imaju pravo na život dostojan čovjeka;
  • pravilo da ne smijemo uzimati u ozir samo svoje postojanje. Živi nisu vlasnici planete, ona pripada onima koji su živjeli prije nas kao i onima koji dolaze iza nas. Prema tome zakon mora omogućiti da živi služe interesima onih koji dolaze iza njih, našim nasljednicima.

To je, dakle, zakon. On nije bio izmišljen u Sjedinjenim Državama, samo je bio razrađen u Sjedinjenim Državama kao zakon. Zamisao je došla iz Europe, od najvećih umova, najvećih vođa Europe kao kardinal Nikola Kuzanski iz 15. stoljeća. Nakon dosta vremena ljudi su pronašli na tlu daleko od Europe, to jest na sigurnoj razdaljini od Europe priliku zasaditi republiku na toj zamisli s poslanjem ne da samo služi sebi nego bude, kako je to Lafayette kasnije izrekao «svjetionik nade i hram slobode čitavom čovječanstvu». Raison d'ętre Sjedinjenih Država! Njeno poslanje nije bilo niti jest vladati svijetom ili nastojati vladati svijetom nego potpomoći ostatku planete i pružiti mu priliku ostvariti ono što je Europa pokušavala ostvariti u teškoj borbi protiv baštine Rimskog carstva.

Iako Europa može pružiti mnoge vrednote i sposobnosti koje su odsudne spasu čovječanstva u cjelini u skoroj budućnosti problem je što ona u ovom razdoblju nema političkih ustanova doraslih toj odgovornosti. Europa nema pravih republika gdje bi vladao naravni zakon (zakon kojeg vodi načelo čovjeka na sliku i priliku Božju). Europa ima mnoge ljude sa odlikama potrebnim za ostvarenje pravih, velikih republika. No uvijek kad dođe do krize, pogotovo monetarno-financijske krize bankari preuzmu vladajuću ulogu. Oni prevladaju kao što je bio slučaj kod širenja fašizma u kontinentalnoj Europi razdoblju od 1922. do 1945. Vlade i ljudi nisu smogli snage reći: «Opće dobro naroda je na prvom mjestu, a bankari na zadnjem». Naročito oni nepošteni i nemoralni, vođeni samo takozvanim 'poslovnim' interesima, ili sada interesima pod plaštom 'zapadnoeurop-skog standarda'. Sve su to ljudi, koji nisu pošteni vjerovnici koji su izmislili sustav koji srče ljudima krv, pljačka ih i ugnjetava. Njih se može donekle podnositi ali ne kad prilike postanu opasne po život, okrutne.

To je fašizam i zlo kao i Hitler. Ono sad dolazi od MMFa koji to radi za financijske oligarhijske interese u stilu Mletaka, koji nadziru sustave središnjih banaka a ove kontroliraju sustave nacionalnih banaka većine europskih zemalja, koje se pod tim uvjetime okome kao grabežljivci na čovjeka. Samo iz tog razloga Hitlera su doveli na vlast, a to je bio dobro planiran projekt započet već Versailleskim ugovorom. Hitler vjerojatno nije bio dio plana no čitavu tu operaciju planirali su pripadnici Sinarhističke internacionale na Versailleskom sastanku!

Europa tada nije bila u stanju spasiti se, pa je stoga odgovornost pala na Sjedinjene Države te su se one morale srediti i prihvatiti svog poslanja, zbog kojeg ih je Europa stvorila. Poslanje im je bilo podariti ostalim zemljama svijeta pravo na uistinu suverene republike u kojima bi svi ljudi države mogli sudjelovati, svjesno i znajući, u upravljanju svojim poslovima, imali pravo na obrazovanje gdje bi stekli saznanja o načelima zakona i povijesti a ona bi im bila vodilja u odabiru svojih odluka u stvaranju institucija nad kojima bi oni imali nadzor, koje bi funkcionirale njima u korist a zovu se vlada.

Pitanje je hoćemo li osloboditi svijet za to. Hoćemo li kad dođe do sukoba između financijera i općeg dobra ljudi imati vladu koja će štititi interese ljudi a financijeri morati čekati. Uzmimo primjer Njemačke. Tamo ima sad više od 8 milijuna nezaposlenih po najnovijim procjenama. Kad se uzme u obzir bogatstvo koje bi ti ljudi mogli proizvesti kad bi imali pravi i korisni posao Njemačka bi bila opet privredno čudo a ne pred stečajem.

<>Pitanje je kako to postići. Kreditiranjam iz postojećih sredstava? Nikako. Ne postoji novac koji se može koristiti u te svrhe. Vlada ga mora stvoriti vladinim ukazom i to kao čvrstu valutu. Taj novac se može trošiti isključivo u zapošljavanje ljudi, no uz to, da ne bi došlo do inflacije, treba ga utrošiti u ispravnu vrstu zaposlenja, koje će proizvesti fizičke vrijednosti nakon 10, 20, 30 godina. Ako će proizvod imati fizičku vrijednost i davati korist društvu nakon 40-50 godina onda si društvo može dopustiti dug i zadužiti se sada, uz razumnu kamatnu stopu. Takav pristup omogućava izravno, trenutno zaposlenje velikog broja ljudi i time dovesti državni proračun i državu u financijsku ravnotežu. Tako je radio Roosevelt (Franklin). Na taj je način Amerika dobila građanski rat protiv britanskih agenata i pristalica Konfederacije i oslobodila se. To je Američki sustav (za razliku od britanskog, liberalnog, globalizacijskog, slobodno tržišnog). Narod mora biti suveren u stvaranju svog novca, no mora biti razborit i pametan u tome i u njegovom trošenju.

Kako onda možemo donijeti svijetu napredak? Amerika i Europa moraju sva ona radna mjesta koja su zatvorili, prazne kapacitete tehnološkog napretka a koja su ukorijenjena u našu kulturu, otvoriti i proizvoditi robu koju najnapučenije zemlje svijeta trebaju. Zašto ne bi sklopile dugoročne trgovinske ugovore sa državama Azije s najvećom koncentracijom stanovništva, s najvećom koncentracijom siromaštva osim Afrike? Zašto ne sklopimo dugoročne ugovore za dva pokoljenja unaprijed? Zašto ne stvorimo kapital za te ugovore? Zašto ne zahuktamo industrijske kapacitete i pripremimo se kao države za poslanje zadovoljenja potreba koju te zemlje imaju i ističu? Zar nije to život koji bismo trebali živjeti? Nije li to bio dublji smisao Wetfalijskog ugovora, raditi na probitku drugog? Nije li to put miru i sigurnosti na ovoj planeti, gdje se suvereni narodi posvete probitku svog susjeda i povežu se u međusobno zajedništvo tim činom? Postoji mnogo znanja neophod-nog za rješenje mnogih prepreka na putu napretka. Na Crvenom trgu je zgrada, Muzej Vernadskog, geološki muzej. Ljudi koji rade u muzeju i koji se povezani s njim predstavljaju znanje neophodno u brzom rješenju velikog problema s Kinom, s napretkom Kine. Potrebno je razviti to područje.

[preuzimanje/download - 0,3 mb]