Spomenik Friedricha Schillera
Friedrich Schiller

Strateške studije
Novosti
Pokret mladih (LYM)
Publikacije
Kontakt
e-mail
Links



UVOD – I nama u Hrvatskoj stručnjaci, naročito političari koji nastupaju kao sveznajući stručnjaci, stalno tumače kako poduzimaju sve da bi nam ublažili posljedice svakodnevnih kriza, tumačeći ih svakiput iznova, kad stvarnost izjalovi te njihove stručne prognoze. Da li mi to prihvaćamo? To će se još dulje vrijeme ponavljati, pa bi bilo korisno izvući pouku iz paralelnih okolnosti koje dolaze od najvećih svjetskih sveznajućih stručnjaka – jer vjetar odatle puše u jedra naših lidera:

Propali trik spašavanja stupa u novu očajničku fazu

John Hoefle

Sljedeći članak bit će objavljen u sljedećem izdanju Executive Intelligence Review, 23. siječnja 2009.

18. siječnja 2009. (LPAC)—Iznenadno spašavanje tvrtke Banka Amerike [Bank of America] danas, i ponovni razgovori o potrebi kupnje stotina milijardi dolara prljave financijske imovine od banaka, ukazuje da je postupak spašavanja ušao u očajničku i opasnu novu fazu. Zanemarivši svo službeno mlaćenje prazne slame spašavanja pokazuje da nije samo Banka Amerike, već čitav bankovni sustav nelikvidan, unatoč bilijunima dolara koje je naša vlada bacila u rupu bez dna.

To podcrtava nagla pojava viđenja u Washingtonu, Londonu i hodnicima Organizacije ekonomske suradnje i razvoja (OECD), da se „otrovni otpad“ [naziv za 'prljave' financijske papire] mora izbrisati iz bankovnih knjiga tako da bi se globalno gospodarstvo počelo vraćati u normalu. Kad jednom odteretimo banke od sve te prljave imovine, tvrde spašavatelji, naš će se sustav oporaviti.

Taj postupak srodan je ponašanju drogaša, koji zna duboko u kutku svog uma da mora prestati, no nema hrabrosti to provesti. „Samo još jedna injekcija“, kaže, „pustite me jedno vrijeme da dođem k sebi, pa ću onda prestati“. Nikad to ne učini, sve dok ga ne ubije. Mi smo sad na točki gdje se ovisnici o novcu ne mogu obuzdati, pa pametnije glave moraju intervenirati. Vrijeme je prestati hraniti ovisničke navike, i staviti njihov sustav pod stečaj. Prije nego što i nas ubije.

Banka/(bankrot) Amerike

Banka Amerike bila je jedna od bankovnih naizgled naveliko uspješnih priča, uzdigavši se od male banke u gradu Charlotte N.C., do jedne od najvećih banki na svijetu. Usput je progutala banke na Jugu i u Teksasu, promijenivši se iz Nacionalne Banke Sjeverne Karoline u NationsBank, i konačno, pripajanjem Banke Amerike iz San Francisca, NationsBank je postala Banka Amerike. U siječnju 2008. zaključila je dogovor o kupnji Countrywide Financial, hipotekarskog zajmodavca koji je zapao u neprilike, za $4 milijarde nakon što je ulila $2 milijarde u banku u kolovozu 2007. Pripajanje Countrywide-a nije bila poslovna odluka u običnom smislu, već potpora vlade u pripojenju skrojenom da spriječi propast Countrywide-a. Nadali su se da će spašavanje Countrywide-a obuzdati štetu, no bez uspjeha. Zatim u rujnu 2008., u tjednu kad je tvrtka Lehman Brothers propala a AIG se skrahirao, Banka Amerike je opet prozvana, ovaj puta da spasi Merrill Lynch. Zaslijepljeni vlastitom ambicijom i pomanjkanjem zdravog razuma, Banka Amerike je zaključila dogovor. Kao što poslovica kaže, bio je to nedostižan most.

Dok su Countrywide i Merrill Lynch zasigurno bili glavni de facto uzroci propasti Banke Amerike, njeni pothvati glede tih ustanova bili su tek zadnji krivi korak banke. Rastući kao korov u vrijeme općeg procvata banka se naširoko rasprostranila i bila je loše pripremljena za pogoršanje prilika. Nagodbe za Countrywide i Merrill Lynch bile su isto toliko pokušaji spasiti Banku Amerike koliko i spasiti kupljene banke. Sve su one bile slabe, i ta se slabost sad razotkrila. Zamisao da je Meririll Lynch krivac za propast Banke Amerike je plašt skrojen da sakrije ružnu istinu o američkom bankovnom sustavu.—činjenici da su i sam sustav i banke u njemu nelikvidni. Gdje je Citigroup otišla u studenom a Banka Amerike ide danas, zasigurno će ih J.P. Morgan Chase i Wells Fargo slijediti.

`Loše' Banke

Pokušaj spriječiti ovo rasplinuće skriva se iza razgovora koji izbijaju širom svijeta. Ben Bernanke, Predsjednik 'Fed'-a, u govoru u Londonskoj školi ekonomije 13. siječnja, predstavio je zamisao da Državna blagajna povuče svu prljavu [papirnatu] imovinu i skine je s proračuna financijskih ustanova, ili izravnom kupnjom, jamstvima [vrijednosti] imovine ili stvaranjem 'prljavih (loših) banaka'. Ministar financija Henry Paulson uputio je slične komentare.

Bernanke je bio u Londonu u svrhu sastanka sa svojim bankovnim kolegama iz cijelog svijeta, kao i s Premijerom Gordonom Brownom. Britanija, koja je već uštrcala stotine milijardi dolara u svoj bankovni sustav, sad ima u planu uspostaviti svoju vlastitu 'toksičku banku' koja bi u početku otkupila desetke milijardi prljave imovine'

Ista tema bila je odjek u OECDu, koja je 12. siječnja izdala izvještaj navodeći potrebu uklanjanja toksičkog otpada iz banaka, kako bi moglo doći do oporavka. OECD, sa sjedištem u Parizu, ima 30 članica obuhvaćajući većinu država Europe, plus SAD, Kanadu i Australiju.

OECD je u pravu glede nužde uklanjanja toksičkog otpada, no pravo pitanje je način kako to učiniti. Evo, odabir se uglavnom svodi na dvije [mogućnosti]: 1) dati vladama da otkupe taj toksički otpad i igra se nastavlja, ili 2) staviti sustav u stečaj i uredno otpisati računovodstvene procjene tog otpada. Prvi pristup je bezumlje, i nikad i tako ne će funkcionirati, jer ako vlade otkupe papir on će se jednostavno preseliti s proračunskih knjiga banaka na knjige vlada i time otjerati države u stečaj. Drugi pristup, stečajna reorganizacija koju Lyndon LaRouche zagovara, počinje spoznajom da je većina tog papira bezvrijedna i mora se otpisati na način kojim bi se zaštitili građani i bitni sastojci bankovnog sustava.

U svom londonskom govoru Bernanke, makar suzdržan izgledao je histerično, hvaleći naizmjence do sad poduzete mjere, istovremeno priznajući da se prilike i dalje pogoršavaju. Naveo je pojedinosti o nizu smanjenja kamatnih stopa od strane Fed-a, i opisao sve širi popis novih programa davanja zajmova, koje su Fed, Državna riznica i FDIC [Savezna osiguravajuća tvrtka pologa u bankama] propisali, idući tako daleko u tvrdnji da je taj čin „vrlo vjerojatno spriječio globalno financijsko rasplinuće ove jeseni“.

Unatoč svog tog uspjeha i bilijuna dolara potrošenih do sad, Bernanke je priznao da bi „još više injekcija kapitala i jamstava moglo postati nužno da bi se osigurala stabilnost i normalizacija kreditnih tržišta.“ U sklopu toga spomenuo je prljave banke.

Bernanke-ove napomene baš nisu bile ohrabrujuće. Svaki korak koji je poduzeo do sad nije uspio riješiti problem, no unatoč toga on nastavlja opet i ponovo raditi istu stvar u sve većim razmjerima. Glede proglašenog vodećeg stručnjaka o Velikoj Depresiji, to baš i nije nikakva nadahnjujuća izvedba. Ipak, što bi se više moglo očekivati od đaka Miltona Friedmana? Ekonomija baš i nije jaka strana hvalisave Čikaške škole.

Nema natrag

Bezizlaznu prirodu tekuće vladavine izrazila je Skupina 30-orice (G-30), tijelo u stilu „mudraca“ sastavljeno od istaknutih bivših središnjih bankara, regulatora i akademika. G-30 je upravo objavila studiju, razrađenu pod okriljem bivšeg predsjednika Fed-a Paula Volckera, koja je podastrijela niz regulatornih reformi skrojenih u svrhu uspostavljanja neke vrste ubrojivosti u regulatorno okružje, i obuzdavanja nekih pretjeranosti koje su bile odlika nedavnog razdoblja. Neke od tih preporuka idu u pravom smjeru, no plan kao cjelina ima ozbiljnu grješku, jer pretpostavlja da će jednostavan povratak na gdje smo bili prije nego što su bankari izgubili pamet, biti moguć i dovoljan, a ustvari nijedno od toga nema šanse.

Značenje ovog izvješća [skupa G-30] može se izraziti kao ponovna regulacija štalskih vrata nakon što je konj krepao. Financijski sustav već je preminuo, i nikakvo fino uštimavanje regulacije ne može ga povratiti u život. Više nije moguće jednostavno pomesti nered unutar financijskog sustava.

Potrebno je, kao što LaRouche često i uporno tvrdi, staviti cjelokupni globalni financijski sustav—anglo-holandski liberalni središnji bankarsko/monetarni sustav—pod stečaj. Globalno tržište [financijskih] derivata [koje se broji] u bilijardama dolara financijskih potraživanja i [papirnate] imovine mora se zamrznuti čekajući uredno kad će biti prozvan na akciju. Postojeći se sustav ne može popraviti, mora ga se zamijeniti.