LaRouche-ev tematski govor na konferenciji o Kontinentalnom mostu
Ottawa, 11. prosinca 2007.

Optimizam glede budućnosti čovječanstva – kucnuo je čas

Nalazimo se sad u središtu velike svjetske krize. Ona je jedna od najvećih—vjerojatno će to biti ako je ne obuzdamo—najveća kriza moderne europske povijesti. Imali smo nešto slično u 14. stoljeću, takozvani Novi mračni vijek sa slomom više banaka u Italiji, takozvane Lombardske banke. Pred nama je takvo nešto danas, no u različitom vremenu s različitim svojstvima.

Postoji lijek. No lijekovi zahtjevaju stanovitu vrstu optimizma za budućnost čovječanstva. I evo nas ovdje, u Sjedinjenim Državama, Meksiku i Kanadi, u biti u čvrstoj jezgri sjeverne hemisfere obiju Amerika. U središtu smo također gdje nam stoji mogućnost uskog zajedničkog razvoja s dijelovima Azije, naročito ruskog dijela Azije, a spona između sjevernog Sibira i sjeverne Aljaske i Kanade je tu veoma uočljiva. Imamo područja sjevernog dijela hemisfere, na dva kontinenta, koja su veoma rijetko naseljena ali bogata mineralima i drugim vrstama sirovina, sposobna pružiti poboljšanja u opskrbi vodoupravljanjem, pitkom vodom ovih kontinenata, ili njihovog sjevernog dijela.

Pa ako smo u mogućnosti povezati ih, a možemo, to jest Sibir s Kanadom, Aljaskom i sve dole do Sjedinjenih Država i Meksika, imali bismo osnovicu prave renesanse u gospodarstvima tih područja svijeta. U slučaju, na primjer, sjevernog Sibira to je rijetko naseljeno područje koje će imati veliku važnost zbog nalazišta minerala, kao i od prometne važnosti u dogledno vrijeme. Slične prilike imamo u sjevernoj Kanadi i Aljaski, rijetko naseljenim područjima zbog klime, no ona su bogata sirovinama ispod zemlje što znači da je to velika prednost za razvoj tih zemalja i za njihovo sudjelovanje u razvoju hemisfere u cjelini.

Nedavno smo imali sastanak u Rusiji gdje sam bio prisutan kao indirektni sudionik ali zato veoma oduševljen, o razvoju željezničkog sustava s tunelom od sjevernog Sibira do Aljaske i niže do Edmontona i još dalje do Sjedinjenih Država, željeznički sustav koji bi očito, uz dodatni razvoj, spojio i Srednju Ameriku i išao u Južnu Ameriku.

To bi značilo, s takvim željezničkim razvojem, veći dio svijeta obuhvaćajući Afriku, Euroaziju i obje Amerike spojio bi se sustavom željezničkih pruga što bi bio mnogo djelotvorniji i jeftiniji način prijevoza skupe robe u prilično pristojnom vremenu oko svijeta. To znači možemo koristiti resurse učinkovitije i na čišći način. Što bi bilo veliko poboljšanje u izgledima za stanovništvo širom tih područja.

Uzmimo na primjer sjeverni Meksiko. Kroz neko vrijeme Meksiko je imao projekt razvoja naročito za pacifičku obalu koja je najvažnija za naša razmatranja ovdje, koja obuhvaća državu Sonoru. Tu, dakle, imamo problem migracije stanovništva, imamo veliki priliv pučanstva koje bježi iz Meksika u Sjedinjene Države zbog nedostatka prilika za zaposlenje i slično. A sad je veliki preokret toga koji tjera ljude koji su emigrirali u Sjedinjene Države uglavnom kao jeftina radna snaga i sad ih se naglo tjera natrag—1 do 2 milijuna ili više Meksikanaca—natrag u Meksiko, gdje nema mjesta koja bi zapošljavala te ljude.

Oni doduše imaju na tom području jedan projekt koji je vrlo dostupan, a to je taj projekt upravljanja vodom, koji bi otvorio cijelu sekciju države Sonora za vrste proizvodnje u kojoj su ove porodice uglavnom i radile ranije. On bi spojio vodosustave sa Sjedinjenim Državama pa preko Kanade do Aljaske, što bi značilo bolje upravljanje i korištenje pitke vode. Mogli bismo time savladati u velikom dijelu kontinenta činjenicu iscrpljenja vode u područjima koja su se oslanjala na fosilnu vodu, to jest vodu koja se podzemno nataložila pred mnogo vremena i koju sad iscrpljujemo. Spustili smo razinu tla cijelog središnjeg dijela Sjedinjenih Država, doslovce, putem pražnjenja tih središnjih vodosustava. Imamo taj projekt koji to rješava no on miruje već dugo vremena.

Pogledajmo zatim na drugi kraj toga, uzmite sjeverno, arktičko područje gdje Rusi imaju određene odlične brodove na atomski pogon, što znači da je cjelokupno arktičko područje sad otvoreno prijevozu. Uzevši u obzir vrste robe koju trebamo prevoziti, to je veoma vrijedno. No to znači da se čitavo područje treba sad otvoriti kao razvojno, barem glede rudarstva i srodnih djelatnosti.

To je, dakle, prilika započeti novu eru za ovaj dio svijeta, za Aziju preko Sibira, Kanade, Aljaske, Sjedinjenih Država i Meksika. A odatle na druge dijelove svijeta.

Došlo je vrijeme gdje smo do sad imali toliko kriza, prošli smo kroz razdoblja ratova—dva rata u prošlom stoljeću, ogromna rata, takozvana svjetska rata. Imali smo također dugo razdoblje Hladnog rata, pa nedavni sukob koji uništava Sjedinjene Države, gdje ih troškovi i odugovlačenje ovog rata u jugozapadnoj Aziji usisavaju u prašinu—pa, došlo je vrijeme obnove. Kucnuo je čas obnove u miru, ponovno graditi ne na osnovi globalizacije kao takve već na osnovi suverenih država nacija u partnerstvu i suradnji u tradiciji velikog Vestfalskog dogovora, Vestfalskog mira. Kucnuo je čas izvući se iz ovih ratova i države nacije dovesti do režima suradnje gdje im je suverenost zajamčena.

Dakako to je veoma važno nama u Sjevernoj Americi. A Meksiko je veoma ponosan na svoj suverenitet, Sjedinjene Države su ponosne na svoj suverenitet i Kanada je ponosna na svoj vlastiti suverenitet na svom teritoriju. Ne bi dakle smjelo biti nikakvog nametanja jedne države drugoj, ili razvodnjavanja tih suvereniteta.

Mi, svakako, možemo surađivati u tradiciji Vestfalskog dogovora, Vestfalskog mira. Možemo uzeti u obzir prednosti svog susjeda, našeg ortaka i otkriti da suradnjom s njima, kao na primjer kad Sjedinjenje Države pružaju pomoć razvoju Kanade, kad Kanada pruža pomoć Sjedinjenim Državama, kad njih obje pružaju pomoć Meksiku i obratno, stupamo u prave odnose među suverenim državama nacijama na osnovi vestfalskog mirovnog načela „prednost drugoga“, dobrobit drugoga. Te ako možemo ovakvim projektom, o kojem ovdje raspravljamo, to učiniti među sobom, vrlo vjerojatno ćemo moći nadahnuti druge dijelove svijeta da nam se pridruže i da se izbavimo iz nereda u kojem smo sad i u kojem smo bili zadnnjih pola stoljeća i duže, i konačno stignemo do sustava suverenih država nacija, i to suverenih država u skladu s Vestfalskim ugovorom, Vestfalskim mirom, i na toj osnovi surađivati na dobrobit jedni drugih. Naši porivi ne bi trebali biti kompeticija jednog s drugima kao takva, ne bismo trebali pokušavati pobijediti jedni druge da bismo stekli prednost nad njima, nego radije vidjeti da svaki od nas može djelovati kao nacija i pridonijeti dobrobiti drugoga.

A to je bilo propisano Vestfalskim mirom. Pa ako se podsjetimo kakvo je to vrijeme bilo i vidimo stanovite sličnosti takvih ratnih prilika u ratovima prošlog stoljeća i nedavnim ratovanjem u jugozapadnoj Aziji i opasnosti širenja tih ratova, širenja terorizma, kojeg sad imamo u obim Amerikama kao u jugozapadnoj Aziji, vrijeme je došlo da sklopimo mir.

Imali smo nedavno slične okolnosti prilikom Konferencije u Annapolisu gdje je došlo do obilježja suradnje—nije još sazrelo, još nije sigurno tamo gdje bi trebali biti. No učinili smo velik korak naprijed, ne baš preveliko postignuće, ne baš neki značajni mirovni dogovor, no promjena u stavu koja obećava prilike okončanja ovih očajnih prilika u jugozapadnoj Aziji.

Suradnjom u tu svrhu u drugim područjima svijeta možemo postići isto. Kao što bih ja rekao: „Kucnuo je čas temeljitog pomaka u načinu na osnovu kojeg su nacije funkcionirale do zadnje vrijeme. [A to funkcioniranje bilo je] –[R]atovi prošlog stoljeća, nastavak ratovanja, opasnost rata u ovom stoljeću, nasrt financijske krize, koja je sasvim sigurno najgora u modernoj povijesti ako je ne obuzdamo.“

Ovog časa nalazimo se, dakle, na točki gdje moramo obuzdati financijsku krizu. To možemo. Ne ću previše govoriti o tome ovdje danas, no jedan korak u tome su projekti velikih razmjera uz suradnju naročito u izgradnji infrastrukture, a to obuhvaća suradnju nacija pri razvoju sirovina jer se moramo suočiti s veoma prijetećom oskudicom sirovina. Moramo ući u nove vrste energija, koje su čišće i bolje i moćnije—sve takve prilike. Ako uspijemo postići takvu vrstu suradnje sada, onda postoji šansa za cjelokupno čovječanstvo. Pa ovo, što ovdje raspravljamo, na ovoj hemisferi, na sjevernoj hemisferi obiju Amerika, ovo što predlažemo učiniti s Kanadom, Sjedinjenim Državama uključujući Aljasku i Meksiko zajedno s Azijcima kroz budući novi tunel između Azije i Aljaske i razvoj novih željeznica da bismo spojili te dijelove svijeta koji spadaju među najvažnija područja glede sirovina svijeta za takav projekt. To je u biti moja nakana. To je moje poslanje. I ovime, vraćam riječ natrag vama.