NOVOSTI OD INTERESA 10/2007

Ove novosti i mnogo više mogu se na engleskom naći na stranici http://www.larouchepac.com/.

1. Guske u magli na etanolu - POZIV JEANA ZIEGLERA NA PETOGODIŠNJI MORATORIJ NA PROIZVODNJU BIOGORIVA
2. Blagostanje najjače zemlje svijeta cvate - POREZNA SLUŽBA [IRS] POKAZUJE NAJGORU ZABILJEŽENU NEJEDNAKOST DOHOTKA
3. Na putu u 3. svjetski rat - AMERIČKI ZAPOVJEDNIK: ZADRŽITE TRUPE U EUROPI PROTIV OPASNOSZI OD „PONOVNO OŽIVJELE RUSIJE“.
4. HENRY CAREY, JEDAN OD NAJVEĆIH AMERIČKIH EKONOMISTA, O DOBROM (AMERIČKOM) I LOŠEM (ANGLO-AMERIČKO-HOLANDSKO LIBERALNOM) KAPITALIZMU
5. Proslava gluposti umjesto znanosti - AL GORE-OVA NOBELOVA NAGRADA: „NEUGODNO. STRAHOVITO NEUGODNO.

1. Guske u magli na etanolu
   

   POZIV JEANA ZIEGLERA NA PETOGODIŠNJI MORATORIJ NA PROIZVODNJU BIOGORIVA

   Opaska: V.I. Vernadski, Ruski znanstvenik, jedan od otaca ruske atomske bombe, i osnivatelj znansti biogeokemije, znanstveno je dokazao podjelu zemaljske kugle na tri sfere (koje se isprepliću): neživa sfera, biosfera i noosfera. Noosfera je proizvod ljudi, biosfera života a neživa sfera je materija. Svojom biogeokemijom dokazao je da isključivo život stvara biosferu (život), a noosferu isključivo čovjek. Pokazao je da nema nikakvih znanstvenih dokaza da nema procesa koji iz nežive sfere mogu stvoriti biosferu, ili iz biosfere (bez čovjeka!) stvoriti noosferu. Ovom opaskom želi se ukazati da je znanstveno neodgovorno, loše i nerazumno, koristiti biosferu za potrebe koje pokriva neživa sfera, jer biosfera znanstveno mora služiti za razvoj biosfere i noosfere. Mora se dodati, da biosfera 'uzima' iz nežive sfere svoje 'sirovine' (to jest rabi iste atome, kojima samo promijeni 'geometriju'), a noosfera iz biosfere i iz nežive sfere. Kukuruz služi biosferi (stočna i ljudska hrana) a ne povećanju energije nežive sfere!

   12. 10. 2007. – Pojavila su se još dva zlokobna upozorenja o opasnosti koju „biogoriva“ predstavljaju svjetskim snabdijevanjam hranom u istom danu ovog tjedna. Jučer, Jean Ziegler Posebni 'rapporteur' UNa o pravu na hranu, pozvao je na petogodišnju zabranu na prenamjenu zemljoradničkih površina u proizvodnju biogoriva, jer korištenje obradive zemlje za proizvodnju biogoriva će imati za posljedice „masakre“. „To je totalna katastrofa za one koji umiru od gladi,“ rekao je Ziegler iz ženeve, izvjestila je agencija Ksinhua iz Kine. „232 kg kukuruza potrebno za 50 l bioetanola. Dijete se tom količinom kukuruza može prehraniti kroz jednu godinu“. Ziegler ima u vidu podnijeti Općoj Skušštini UNa rezoluciju 25. X. Kojom bi se zabranila prenamjena zemljoradničkih površina u proizvodnju biogoriva. No Ziegler je izbjegao uputiti na pravi problem: da je cijela navodna „potreba“ za biogorivima ustvari prijevara. Predložio je petogodišnji moratorij, čekanje dok ne bude moguće ostvariti „drugu generaciju“ biogoriva iz otpada ili bilja koje nije hrana. Lyndon Larouchev odgovor na Zieglerov poziv upućuje da je vjerojatno dobra ideja uzeti „pauzu za razmišljanje“. LaRouche je nastavio da su „mnogi ljudi potpuno iracionalni glede tog pitanja, pa zadržite se jedno vrijeme dok ljudi ne postanu racionalniji“. Dodao je, „Ako je Gore za to, to bi bio dobar razlog za odbacivanje tog poduhvata“. Istog dana Međunarodni institut za upravljanje voda (IWMI) izvjestio je da bi kinesko indijski planovi za proizvodnju biogoriva mogli pogoršati već prilično ozbiljne oskudice vode i ugroziti proizvodnju hrane. „Kina i Indija, dva najveća svjetska proizvođača i potrošača mnogih poljoprivrednih proizvoda već sad se suočavaju s veoma ozbiljnim oskudicama vode u poljoprivredi,“ tvrdi izvješće IWMIa. „Domaća proizvodnja biogoriva dobivenih iz žitarica povećat će pritisak na vodoopskrbu tih zemalja, ozbiljno umanjivši njihovu sposobnost udovoljiti budućim potrebama za (ljudsku i stočnu) hranu i sjeme.“ IWMI ima sjedište u Colombu, Sri Lanka. Kako se govori Kina planira povećati prinpos biogoriva na 15 milijardi litara do 2020., i morat će povećat prinos kukuruza 26% da bi dosegla tih 15 milijardi litara. Indija ima slične planove, što bi značilo povećanje uzgpoja šećerne trstike. Potrebe navodnjavanja za oba ta usjeva teško bi pogodile vodene zalihe. Izvješće IWMI-a kaže da treba 2,400 litara vode za navodnjavanje da se proizvede litra etanola iz koneskog kukuruza, a u Indiji jjoš gore: 3,500 litara vode treba da se proizvede litra etanola. Brazil, koji uzgaja kišom napajanu šećernu trstiku upotrebljava 90 litara navodnjavanja za 1 litru etanola. To se onda svodi nadodatnih 70 litara vode za navodnjavanje po osobi po danu u Kini, i dodatne 72 litre po danu u Indiji pored onog što je potrebno za hranu. Charlotte de Fraiture, glavna autorica studije dala je izjavu rekavši da će „Proizvodnja usjeva za biogoriva u Kini i Indiji verlo bi vjerojatno ugrozila održivu uporabu vode i time imala utjecaja na proizvodnju hrane navodnjavanjem, uključujuži žitarice i povrće, koje će onda morati uvoziti u velikim količinama. Da li su te zemlje, naročito Indija, koja je uložila toliko truda za osiguranje dovoljnih količina hrane, primjereno razmotrile odnos dobitaka i gubitaka tih procesa naročito izglede uvoza hrane da bi se oslobodile dovoljne količine vode i zemlje za proizvodnju usjeva za biogorivo“? Ranije ovog tjedna, prema APu, US National Research Council (Američko nacionalno vjeće za isstraživanja) izdalo je izvješće koje kaže da bi usjevi za etanol mogli ugroziti vodene zalihe SADa.

   up

2. Blagostanje najjače zemlje svijeta cvate
   

   POREZNA SLUŽBA [IRS] POKAZUJE NAJGORU ZABILJEŽENU NEJEDNAKOST DOHOTKA

   12. X. 2007. – Najbogatijih 1% Amerikanaca zaradili su 21.2% cjelokupnog dohotka u 2005., prema IRSu—rekord koji je nadmašio čak i napuhani mjehur dot.com 'idustrije' u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća. Ranije je to iznosilo „samo“ 19% 2004., i nadmašilo 20.8% iz 2000. Cijela donje polovica pučanstva zaradila je samo 12.8% dohotka, što je niže od 13.4% 2004. IRS kaže takvu su nejednakost zadnjiput vidjeli u 20.-im godinama prošlog stoljeća, ne nemaju točne podatke iz tog doba.

   Predsjednik Bush, kad ga je Wall Street Journal upitao jučer o tome, odgovorio je: „Prije svega naše je društvo imalo nejednakost dohotka već dulje vremena. Drugo, procjep u kvalificiranosti stvara procjep u dohotku.“ Njegov program „Nijedno dijete ne ćemo (iz)ostaviti“ ima upravo svrhu riješiti taj problem, rekao je. Nije ni jednom rječju spomenuo svoj veto kojim „Nijedno dijete ne ćemo ostaviti živo“ na zakonski prijedlog zdravstvenog osiguranja za djecu—SCHIP [State Children's Health Insurance Program]. James Furman (Hamilton Projekt) iz Brookings Instituta kaže da se nejednakost povećava kroz 30 godina, te to nije nekakv umjetno poboljšanje nakon rasprsnuća dot.com mjehura. Izvješće IRSa pokazuje da su menadžeri 'hedge' fondova daleko ispred svih, gdje je najviših 25 menadžera tih fondova zaradilo više u 2004. nego Glavni izvršni direktori (CEOs) od svih tvrtki koje spadaju u S&P 500, zajedno! Isto tako dobit po partneru u vrhunskih 100 odvjetničkih tvrtki se udvostručila između 1994. i 2004., na preko $1 milijun. IRS isto tako pokazuje da se srednja vrijednost dohotka donjih 50% srozala za 2% u razdoblju od 2000. do 2005.

   up

3. Na putu u 3. svjetski rat
   

   AMERIČKI ZAPOVJEDNIK: ZADRŽITE TRUPE U EUROPI PROTIV OPASNOSZI OD „PONOVNO OŽIVJELE RUSIJE“.

   12. X. – Američki vojni list Stars and Stripes izvjestio je danas da je zapovjednik Američke Armije za Europu, general pukovnik David MaKiernan rekao da bi 40,000 američkih trupa trebalo biti u Europi zbog zabrinutosti o „ponovno oživjeloj Rusiji“. McKiernan je izjavio: „Postoje potencijalno opasna mjesta i prilike u europskom području odgovornosti. Ne znamo što će se dogoditi glede ponovno oživjele Rusije“. Govoreći novinarima u Washingtonu rekao je da američki vojni zapovjednici pažljivo prate Rusiju. „Pazimo na odtređene pokazatelje, a neke smo od njih ranije vidjeli“, kao što je obnavljanje dalekometnih izviđačkih letova, „prodaja oružja državama s kojima [Sjedinjene Države] imaju razlike mišljenja“, i znakovima ruske upletenosti u graničnim okršajima u Gruziji i Azerbejdžanu, rekao je. „Mislim uznemirujuće bi bile otvorene vojne akcije izvan Rusije u svrhu utjecaja na razvoj događaja“, rekao je McKiernan. „Moramo paziti na to i vidjeti kako se stvari odigravaju“.

   Istovremeno naglasio je svoju želju za suradnju s ruskom vojskom. „Iz perspektive vojnog vođe želim zajedničku obuku s ruskom vojskom. Duboko u sebi vjerujem da će se pružiti prilike u budućnosti gdje ćemo biti na istoj strani“, rekao je. McKiernan je protiv plana smanjenja američke vojne sile na 24,000. Rekao je glavno težište sad je na Iraku i Afganistanu, no ne zna što bi se moglo dogoditi „u budućnosti s Rusijom“. Dodao je: „ Još uvijek imamo snage na Kosovu i još uvijek nemamo konačno političko rješenje. Što će biti ako se to postane nasilno? Tko mora odgovoriti na to? To je NATO i Europsko zapovjedništvo glede američkih mogućnosti“. Rekao je također da ima područja blizu Kaspijskog mora koja su veoma opasna mjesta gdje još nema rješenja“.

   General McKiernan bio je kopneni zapovjednik u vrijeme američke invazije na Irak u ožujku 2003, i promicao je ideju brzog povlačenja američkih trupa i hitne obnove iračke vojske koja bi preuzela dužnost i odgovornost za sigurnosti većine zemlje. Njegove su prijedloge odbacili Cheney i društvo i povukli su ga iz Iraka kad su poslali Bremera da demontira iračku vojsku i čitavu Ba'ath stranku. U tom smislu general McKiernan je bio sudionig „Shinseki škole“ koja je upozoravala na preširoku rasprostranjenost američkih vojnih snaga. S drude strane, odvojeno od ovog, može se zapaziti da je Spiegel Online uvrstio čudan članak od 10. srpnja glede prisustva američkog nuklearnog naoružanja u Europi. Navodi da je nuklearni arsenal u Ramsteine „izgleda nestao“, no dodaje da SAD još uvijek imaju 350 bojnih glava u Europi uključujući Büchel u Nnjemačkoj. Druge su u Belgiji, Italiji, Turskoj, Nizozemskoj i U.K.-u.

   up

4. HENRY CAREY, JEDAN OD NAJVEĆIH AMERIČKIH EKONOMISTA, O DOBROM (AMERIČKOM) I LOŠEM (ANGLO-AMERIČKO-HOLANDSKO LIBERALNOM) KAPITALIZMU

   Opaska: Zašto kod nas svi misle da postoji samo jedan KAPITALIZAM,, koji je ustvari anglo-holandski liberalizam? Zašto se ili ne zna ništa i ne analiziraju alternative, ili potiskuju iz javnosti? Zašto se uzima Britanski sustav kao „nemaj drugih ekonomskih sustava uz njega“ a Američki sustav Careyja i njegovih sljedbenika nigdje ne spominje niti proučava?

   Henrey Carey izdao je ovaj pamflet prviput 1851. Odabrani dio njegovog uradka, koji je ustvari poziv na obnovu Američkog sustava [za koji bismo se i mi morali boriti]. Njegova usporedba daje jetki podsjetnik razlike između Američkog republikanskog gledišta i Britanskog imperijalnog.

   Dva su sustava pred svijetom. Jedan gleda na porast omjera osoba i kapitala koji se bave trgovanjem i prijevozom, pa time na smanjenje omjera onih koji se bave proizvodnjom robe kojom će trgovati uz nužno smanjenje dohotka za rad svih, dok drugi gleda na porast omjera onih koji se bave radom i proizvodnjom i smanjenje onih koji se bave trgovinom i prijevozom s porastom dohotka sviju, dajući radnicima dobre plaće a vlasniku kapitalne robe dobru dobit. Jedan nastoji povećati količinu sirovina za izvoz i smanjiti pobude za uvoz ljudi, osiromašujući time i poljoprivrednika (farmera) i vlasnika zemljišta natovarivši im na leđa teret prijevoza, dok drugi nastoji povećati uvoz ljudi i smanjiti izvoz sirovina obogaćujući tako vlasnika zemlje i poljoprivrednika oslobodivši ih plaćanje prijevoza. Jedan nastoji dati proizvode milijuna jutara zemlje i rada milijuna ljudi kao usluge stotinama tisuća ljudi iz daljine, a drugi dovodeći ljude iz daljina da na samoj zemlji troše proizvode te zemlje, izmjenjujući dnevni trud za dnevni trud. Jedan nastoji natjerati poljoprivrednike i vlasnike zemlje Unije [SAD-a] na stalni doprinos za uzdržavanje mornarice i vojske, siromaha, plemića i suverena Europe, a drugi nastoji osposobiti nas same da uporabimo ista sredstva moralnom i intelektualnom poboljšanju suverena Amerike. Jedan nastoji nastaviti onu lupešku slobodu trgovanja koja poriče načelo zaštite, no sa svoje strane razdijeljuje je u vidu poreza na dobit, dok drugi nastoji proširiti područje zakonitog slobodnog trgovanja uspostavljanjem savršene zaštite praćene pripajanjem pojedinaca i zajednica, te konačnim ukidanjem carinarnica. Jedan nastoji izvoziti ljude na zaposjedanje pustih površina, nad kojima zadobiva suverenost pomoću diplomacije ili rata, dok drugi uvozi milijune ljudi da ih zaposjednu. Jedan gleda na centralizaciju bogatstva i moći u velikom trgovačkom gradu i njegovoj konkurenciji velikim gradovima modernog doba, podržavanih ranije kao i sada doprinosima koji su iscrpili svaku državu koju su podvrgli, a drugi na koncentraciju putem koje će se tržište proizvoda zemlje otvarati na samoj zemlji, i time obogatiti i poljoprivrednika i vlasnika zemlje. Jedan nastoji povećati potrebu za trgovinom a drugi povećati moći njenog održavanja. Jedan nastoji za malu plaću zaposliti Indijca i spustiti ostatak svijeta na njegovu razinu, a drugi povećati standard čovjeka širom svijeta na našu razinu. Jedan gleda na siromaštvo, neznanje, depopulaciju i barbarstvo, a drugi na porast bogatstva, udobnosti, inteligencije, spleta djelovanja i civilizacije.

   Jedan teži univerzalnom ratu a drugi univerzalnom miru. Jedan je Engleski sustav a drugi možemo ponosno zvati Američki sustav, jer je on jedini koji je ikad smislio stremljenje koje ide k podizanju zajedno s izjednačivanjem ljudskih prilika širom svijeta. Takvo je istinsko poslanje naroda ovih Sjedinjenih Država. Njima je dana privilegija koju čovjek nikad prije nije imao, a to je uporabiti pravo na savršenu vladavinu nad sobom. No kako su prava i obveze nedjeljivi, davanje prvih sadrži u sebi i obvezu potonjih. Nasreću njihovo izvršenje je prijatno i unosno i ne traži nikakvu žrtvu. Da bismo povećali vrijednost rada širom svijeta trebamo samo povećati vrijednost svog vlastitog. Da bismo povećali vrijednost zemljišta širom svijeta trebamo samo poduzeti mjere koje će povećati vrijednost naših vlastitih. Da bismo širili inteligenciju i potaknuli pitanje moralnosti širom svijeta od nas se traži samo da slijedimo tok koji će širiti školovanje diljem naše vlastite zemlje i omogućiti svakom čovjeku lakši dostup posjedovanju imovine a time i poštivanje prava vlasništva. Da bismo poboljšali političke prilike čovjeka širom svijeta trebamo mi sami živjeti u miru, izbjegavati poreze za održavanje mornarice i vojske i postati bogati i dobro stojeći. Da bismo podigli uvjete života žene širom svijeta od nas se traži da samo slijedimo tok koji omogućava ljudima ostati kod kuće i oženiti se te se tako okružiti sretnom djecom i unucima. Da bismo zamijenili pravo kršćanstvo za odvratni sustav poznat kao maltuzijanski, od nas se traži da dokažemo svijetu da ljudi prave hranu iz bogate zemlje a hrana pokazuje odliku bržeg rasta od ljudi opravdavajući time politiku Boga čovjeku. Radeći ovako dodatak našem pučanstvu putem imigracije ubrzano će doseći milijune i unutar svake i svih godina želja za ovakvom savršenom slobodom trgovanja koja nastaje osnivanjem tvrtki unutar Unije (SADa) pokazat će se širenjem i povećanjem svog intenziteta dovodeći postepeno do uspostave carstva najrasprostranjenijeg i najveličanstvenijeg kojeg će svijet tek vidjeti, na temeljima načela održavanja mira u samom sebi i dovoljno jakog da može zahtijevati održavanje mira od drugih, a držat će ga bez pomoći mornarice, ili vojske, ili poreza, dok će samo prodaja javnih zemljišta biti dovoljna za podmirenje troškova vlade.

   Uspostava takvog carstva—dokazati da među ljudima svijeta, bilo poljoprivrednicima, proizvođačima, ili trgovcima postoji savršeni sklad interesa, i da se sreću pojedinaca, kao i veličinu nacija treba poticati savršenom polušnosti toj najvećoj od svih zapovijedi, „Čini drugima što sebi želiš“—predmet je i bit će ishod tog poslanja. Da li će do takvog ishoda doći brzo ili će ga se odgoditi za daleku budućnost ovisit će uvelike o ljudima odgovornim za kvalitetu vršenja dužnosti vlade. Ako svoje ponašanje i prijedloge podvrgnu prosvjetljenom vlastitom interesu koji navodi čovjeka na traženje svoje sreće promicanjem sreće svog bližnjega, doći će ubrzo. Ako se, suprotno tome, podvrgnu neupućenoj sebičnosti koja vodi do uvjerenja da se pojedinci, stranke ili nacionalni interesi trebaju promicati mjerama usmjerenim prema pogoršanju životnih uvjeta drugih, doći će sa velikim zakašnjenjem.

   up

5. Proslava gluposti umjesto znanosti
   

   AL GORE-OVA NOBELOVA NAGRADA: „NEUGODNO. STRAHOVITO NEUGODNO.

   15. X. – Pod naslovom „Neugodno,“ najveći danski dnevni list Jyllands-Posten, objavljuje danas ubitačnu kritiku Al Goreove Nobelove nagrade. „On troši 221,000 kWh godišnje. Ispušta strahovite količine CO2 kad leti širom svijeta u svom privatnom avionu. Ima labavu vezu s neugodnom znanstvenom istinom koju pokušava prenijeti. „Norveški Nobelov odbor je unatoč svega odabrao dati ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir bivšem američkom Podpredsjedniku Albertu Arnoldu Gore-u mlađem i UN-ovom Međunarodnom odboru za klimatske promjene.... „Čovjek bi skoro morao pasti u prašinu pred Al Goreom, no ipak ne.

   „Norveški Nobelov odbor nije dao nikakve činjenične argumente da je UNov Odbor za klimatske promjene dao ikakav posebni doprinos za mir, niti Al Gore. „Jasno, ne možete zahtjevati da političke ličnosti koje vrše propagandu određenog gledišta, i sami potpuno žive po njoj, no bez značajnijeg suglasja, to vrlo brzo postaje licemjerje, što je slučaj s Al Goreom. On propovijeda umjerenost do absurdnih razina glede privatne potrošnje energije.

   „Njegovoj vjerodostojnosti ne pomaže ni činjenica da je Visoki sud u Londonu upravo odlučio da se 'Neugodna istina' smije koristiti u školske svrhe samo ako se učenike upozori na devet teških pogrešaka i one se objasne, kao što je [tvrdnja] da će se svjetski oceani podići 6-7 metara «u skoroj budućnosti» ako se ništa ne učini glede klimatskih promjena.'

   „U svojoj odluci, izravno se kaže da Al Gore «nosi političke predrasude», širi «pretjerane alarmantne glasine» i predočuje «jednostranu apokaliptičku viziju», što baš i ne bi smjela biti odlika prikladna dobitniku Nobelove nagrade. „Ako je politički Al Gore, viđen očima Norveškog Nobelovog odbora zaslužio nagradu, čudno je što nije bila dodijeljena dok je Al Gore bio politički aktivan. Što više, Odbor je trebao prosuditi da li je Al Gore rabio svoju platformu Podpredsjednika za obavljanje tako nesebičnog rada u ime mira, te zaslužuje biti viđen u društvu takvih prijašnjih dobitnika Nagrade za mir kao Martin Luther King, Lech Walesa, Nelson Mandela, Desmond Tutu, Mother Theresa, Eli Wiesel, i Aung San Suu Kyi.

   „Norveški Nobelov odbor je, odabravši Al Gorea, pridonijeo na besprimjeren način obezvrijeđenju Nagrade za mir ...

   „Neugodno.Strahovito neugodno“.

   up