Hoće li NATO postati vojna sila britanskog carstva?

PARIZ, 9. ožujka (Nouvelle Solidarité)—U tezi koju je 'Project Syndicate' objavio diljem svijeta a francuske dnevne novine Le Figaro reproducirale 3. ožujka, pet najviših časnika napisali su ludo, provokativno izvješće koje je CSIS [američki 'Centar za strateške i međunarodne studije'] predstavio uz suradnju nekoliko neo-konzervativaca ['neo-con'-a] ponovivši svoj zahtjev da „Trebamo novu stratešku koncepciju NATO-a“. Petorica autora su

• bivši nizozemski Zapovjednik obrambenog stožera general Henk van den Breemen, čija je zaklada platila bezumno siječanjsko izvješće,
• bivši Zapovjednik obrambenog stožera Ujedinjenog Kraljevstva, feldmaršal lord Peter Inge, član odbora tvrtke 'Aegis Defense', britanska privatna tvrtka PMCsin koja koordinira plaćenike u Iraku,
• bivši francuski zapovjednik stožera admiral Jacques Lanxade,
• bivši Vrhovni saveznički zapovjednik za Europu i bivši američki Predsjednik glavnog stožera general John Shalikashvili
• te bivši Zapovjednik stožera (Njemačka) saveznih oružanih sila i bivši zapovjednik NATOovog Vojnog odbora, general Klaus Naumann, koji je opetovano napadao kancelarku Merkel zbog odbijanja slanja njemačkih trupa u južni Afganistan.

Oni su napisali: „Nužna je nova strategija za NATO. Mi, bivša petorica zapovjednika Obrambenog stožera, nedavno smo objavili knjižicu koja sadrži prijedloge takve nove strategije, kao i iscrpni program promjene“.

U prošlosti, oni kažu, NATO je bio regionalni reaktivni savez ujedinjen u obrani područja koja pokrivaju države članice Saveza. „No reakcija više nije dovoljna. Danas je najhitnija zadaća spriječavanje kriza, oružanih sukoba i rata, što bi moglo zahtijevati da prvenstveni odgovor [izazovu] koristi druga sredstva, različita od vojnih.

„Štoviše, NATO se na svojoj konferenciji u Pragu 2002. složio da će djelovati 'gdjegod bude potrebe' napustivši time ograničenje djelovanja u obranu samo područja pokrivenog [NATO-ovim] Ugovorom. Konačno, dok naučene lekcije nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. navode da se nijedan od sadašnjih sukoba ne može savladati samo vojnim sredstvima, sredstva NATO-a su isključivo vojna“. Prema tome, predložena strategija spriječavanja sukoba „primjenjuje eskalaciju i de-eskalaciju sile na fleksibilan način te koristi sve instrumente politike i sile—blage i oštre. Doduše, naglašava da uporaba vojne sile mora ostati zadnje pribježište no ono ne znači nužno i posljednje.

„... Uzevši u obzir da vojna sredstva nisu više dovoljna, mi ističemo veliku važnost poboljšanja suradnje NATO-a, Ujedinjenih Naroda i Europske Zajednice. NATO mora pronaći načina koristiti se oruđem i svekolikim sredstvima koje druge međunarodne organizacije imaju na raspolaganju. U tu svrhu naročito suradnja NATO-a i EZ-e mora se poboljšati. UN će nastaviti igrati važnu ulogu, jer oni su jedino tijelo koje može ozakoniti intervencije—bilo vojne ili bez vojne sile—u svim slučajevima koji nisu pravedna samoobrana. .... Ključni problem je uvjeriti vlade država članica NATO-a—naročito Europljane—da poboljšaju svoju informiranost o sadašnjim i budućim izazovima i ojačaju svoju političku odlučnost u primjeni nekih od ovih preporuka.“

[Izvorni članak: www.project-syndicate.org/print_commentary/naumann2]

KOMENTAR:

Prijedlog bivših zapovjednika glavnog stožera, koji kruži okolo, ima namjeru pretvoriti NATO u vojnu silu globalnog ili bolje rečeno Britanskog carstva. Ovo izvješće bilo je predstavljeno i njemačkom Marshall fondu i CSIS-u, a naslov je bio „Potreba nove strateške koncepcije NATO-a“. Pa čak i ako je ovo tek prijedlog petorice bivših generala, namjera je sigurno tu i dobar razlog puštanja izvještaja u optjecaj. Tu je i njemački general Klaus Naumann, koji stalno navaljuje da se njemačka vojska šalje na jug Afganistana. Odsudni prijedlog je njihov zahtjev da se „suradnja NATOa i EZ-e mora posebno poboljšati“. Tu se jasno vidi pretvorba Europske Zajednice Lisabonskim Ugovorom u obrambeni savez, i nova definicija NATOa. To znači, nije to više stari NATO, koji je trebao biti u sprezi s obrambenim savezom EZ-e, već tu dolazi do promjene koncepcije NATOa u svjetsku interventnu silu. A ovaj izvještaj također kaže da UN mora igrati važnu ulogu u tome.

Ova knjižica onda predstavlja absolutno nastojanje usmjeriti put k svjetskom imperiju. Važno je mnogo dublje razmotriti ovu promjenu vojne strategije. Čuveni Robert Cooper [bivši guru za vanjsku politiku Tony Blairove vlade, a sad član Vijeća EZ-a, odgovoran J. Solani], nije nestao, već je još uvijek na položaju od odsudne važnosti, kao glavni direktor Odbora 'Vanjskih gospodarskih poslova i političko vojnih poslova' EZ-e, direktorat koji je izravno povezan s Glavnim tajništvom Vijeća EZ-e. Još uvijek je odgovoran u mnogim važnim pitanjima. On je usred svega ovog.

Knjižica, dakle, inzistira da „Mogućnost početnog nuklearnog napada ostaje neophodan instrument“, i to ustvari „budući da nema realističnog izgleda za svijet bez nuklearnog oružja.“ To je veoma značajno. A i sam Cooper, kako navodi The Guardian, kaže da je bio „začuđen“ cijelom tom stvari, i zlobno dodaje, „Možda ćemo uporabiti nuklearno oružje prije svih drugih, no ne bih se to baš usudio reći naglas.“ To je stvarno nevjerojatno, a treba se podsjetiti da je Cooper bio ličnost koji je rekao da je „EZ najveće imperijalno proširenje u svjetskoj povijest, a to je dobro, jer se mora boriti protiv neuspjelih, propalih država i sličnih stvari“. Ispada da će ovi prijedlozi biti na dnevnom redu na dolazećem sastanku NATOa u travnju u Bukureštu a zna se da je na dnevnom redu tog sastanka ne samo pridruženje određenih 'balkanskih' država, kao Hrvatske i Makedonije, već i zahtjevi za članstvo Gruzije i Ukrajine, a to je u potpunosti odbacila Rusija kao nepodnošljivu provokaciju.