Schillerov Institut:
Poziv Ad hoc odbora za Novi Bretton Woods

12. kolovoza 2007.

Nastavljajući akciju od prijašnjih poziva iz 1997., 2000., i 2006. putem kojih su tisuće istaknutih ličnosti iz cijelog svijeta, među njima bivši glavari država, članovi parlamenata, sindikalni vođe, poduzetnici, gradski dužnosnici, članovi crkvenih zajednica, pripadnici vojske i tako dalje, zahtijevali preustroj svjetskog financijskog sustava, Helga Zepp-LaRouche, predsjednica Schillerovog Instituta, napisala je novi poziv kojeg će Shillerov Institut razdijeliti diljem svijeta. Trebao bi biti objavljen na internetskim stranicama i raznim novinama s imenima potpisnika, i predstavit će ga Američkom Kongresu i parlamentima svijeta.

Sistematski slom svjetskog financijskog sustava u punom je zamahu. Porušena ali ne i izazvana slomom tržišta drugorazrednih hipotekarskih zajmova u SADu i okončanjem t.zv. yen-carry-trade-a [trgovanjem zaduženja čiju osnovu čini pozajmljivanje yena] u Japanu, kuća od karata „kreativnih financijskih instrumenata“ kako je Alan Greenspan nazvao raznorazne kreditne derivate, se srušila. Zbog sve višeg i višeg porasta ludila preuzimanja [tvrtki] pomoću 'hedge'-fondova i privatnih dioničkih fondova zadnjih godina i mjeseci sa sve bjesomučnijim grabežljivim haranjima, investicione banke koje su financirale većinu takvih preuzimanja ostale su sada držati bezvrijedne kredite u svom krilu. Još više američkih hipotekarskih financijera objavit će svoju nelikvidnost, sve više banaka će propasti u vrtlogu kreditne krize. U SADu ima trenutno gotovo 10 bilijuna dolara hipotekarskih zajmova, a više od trećine predstavljaju veoma loš kreditni rizik. Na primjer u Njemačkoj IKB-Bank i Westdeutsche LandesBank pokazale su da njihove uprave nemogu smoći snage i priznati veličinu svojih gubitaka.

Mit da središnje banke imaju na raspolaganju beskrajni broj mogućnosti te uvijek mogu staviti slom pod kontrolu sad je eksplodirao: našle su se sad između Scile borbe protiv inflacije sa sve većim kamatnim stopama—koje su hitno potrebne pred očevidnom inflacijom cijena hrane, sirovina i nafte no vodile bi do napuhanih mjehura kao onih na američkom hipotekarskom tržištu i slično, pa time njihovog sve snažnijeg rasprsnuća,—i Haribde kreditne krize pokrenute obrnutom silom sloma (urušavanja) [financijske] poluge [financijski izraz 'leverage']. Ako središnje banke pokušaju zaustaviti lančanu reakciju ubrizgavanjem likvidnosti u rasponima od stotina milijardi, baš kao što se dogodilo u 24-satnom razdoblju za vrijeme drugog tjedna u kolovozu, to samo znači da će nastati hiperinflacija kao ona u Weimarskoj Njemačkoj 1923.—samo ovog puta ne u jednoj zemlji nego širom svijeta.

To je dilema iz koje nema izlaza: sustav je dokrajčen.

Katastrofalne posljedice prijete svjetskom stanovništu. Ako države više ne budu u stanju financirati svoje funkcije, društvu prijeti silazak u kaos. Model takozvane globalizacije je danas u cjelosti potrošen i kompromitiran baš kao i model komunizma 1989. – 91. Sva su načela povezana s njim odbačena, kao što su 'outsourcing' (to jest premještanje visokokvalificiranih poslova u države s jeftinom proizvodnjom), društvo 'vrijednosti dioničara', 'novac-rađa-novac', 'just-in-time [upravo na vrijeme]' proizvodnja, 'ravnanje prema mjerilu [benchmarking]' itd. Stanje propadajuće infrastrukture u G-7 državama najbolji je pokazatelj brodoloma nereguliranog gospodarstva slobodne trgovine.

Da bi se zaustavile nepodnošljive patnje koje bi nekontrolirani slom svjetskog financijskog sustava nametnuo pučanstvu, mi, niže potpisani, zahtjevamo hitni saziv konferencije koja mora donijeti odluku o novoj globalnoj financijskoj arhitekturi u tradiciji Bretton Wood-skog sustava kojeg je 1944. pokrenuo Franklin D. Roosevelt.

Mi potpisnici ističemo također da je Talijanski parlament uzeo u obzir LaRouche-ev prijedlog, i u svojoj rezoluciji od 6. travnja 2005. pozvao talijansku vladu da sazove „međunarodnu konferenciju na razini državnih poglavara i vlada da bi globalno odredili novi i pravedniji monetarni i financijski sustav.“

Nužda takvog temeljnog preustroja još je hitnija danas, no i potencijal njenog ostvarenja je porastao. No svjedoci smo i ironije povijesti: Naime, kad se Sovjetski Savez počeo raspadati 1991. neo-konzervativci u vladi Predsjednika Georgea Busha starijeg odlučili su preobraziti Američku republiku, u skladu s „Projektom novog američkog stoljeća“, u imperij. Ova „doktrina sile“ počiva na pretpostavki da se niti jednoj naciji, niti skupini nacija ne smije dopustiti da budu prijetnja dominantnom položaju Sjedinjenih Država u političkom, gospodarskom ili vojnom smislu.

No sad neo-konzervativci u režimu Busha i Cheneyja svojom politikom preventivnog rata i promjena režima, osigurali su da se proces suradnje među državama Euroazije i Latinske Amerike, koji bi normalno zahtijevao desetljeća, ubrza pod uplivom američke unilateralne politike. Niz poglavara država važnih zemalja dali su na znanje da su odlučili braniti opću dobrobit svog pučanstva od posizanja financijskih institucija povezanih s globalizacijom. Stoga, prilike postavljanja pitanja za novi pravedni svjetski gospodarski poredak na dnevni red porasle su u ogromnoj mjeri.

No bila bi opasna iluzija vjerovati da bi uspješna reorganizacija bankrotiranog svjetskog financijskog sustava doživjela uspjeh bez, ili protiv Sjedinjenih Država. Stoga, mi potpisnici očitujemo se u prilog suradnje sa „stvarnom“ Amerikom , u tradiciji Američke revolucije i proglasa nezavisnosti, one Amerike koja se povezuje s imenima kao što su Alexander Hamilton, John Quincy Adams, Abraham Lincoln, Franklin D. Roosevelt i Martin Luther King, a koja doživljava svoje nadahnuće danas od Lyndona LaRouchea. Amerika mora biti dio nove zajednica koja stoji na načelu suverenih republika, povezanih zajedničkim interesima čovječanstva.

Zadnjih mjeseci Lyndon laRouche je opetovano isticao da će jedino splet preobražene Amerike zajedno s Rusijom, Kinom i Indijom [to obuhvaća, razvidno, većinu čovječanstva] biti dovoljno jak da stavi pitanje novog monetarnog sustava na dnevni red. No to ne znači da druge države ne mogu i ne smiju sudjelovati kao suučesnici tih četiriju velikih nacija.

Da bi se ispravili neuspjesi razvoja, do kojih je došlo zbog promjene paradigme zadnjih 40 godina, i povrh svega nakon napuštanja sustava čvrstih valutnih tečajeva od strane američkog Predsjednika Richarda Nixona 1971. godine, što je nakon raspada Sovjetskog Saveza dovelo, uz neobuzdanu globalizaciju, do današnjeg surovog lješinarskog kapitalizma, moramo provesti sljedeće mjere:

Nužno hitna konferencija za Novi Bretton Woods mora prema tome odmah odlučiti:

1. Mora jasno izjaviti da je sadašnji svjetski financijski sustav beznadno u bankrotu i mora se zamijeniti novim.
2. Mora se odmah postići dogovor o čvrstom valutnom tečaju.
3. Derivatske špekulacije moraju se dogovorom država zabraniti.
4. Na snagu mora stupiti svestrani i razumljiv preustroj, ili u stanovitom slučaju produženje dugovanja.
5. Moraju se ostvariti državni krediti koji će stvoriti nove kreditne linije, u tradiciji Alexandera Hamiltona i Američkog sustava, što će omogućiti punu zaposlenost u proizvodnji, putem ulaganja u osnovnu [gospodarsku] infrastrukturu i tehnološki preporod.
6. Dovršetak Euroazijskog kopnenog mosta kao jezgra obnove svjetskog gospodarstva predstavlja, dakle, viziju koja će ne samo iznjedriti gospodarsko čudo već postati sustav mira 21. stoljeća.
7. Novi „Vestfalski ugovor“ mora zajamčiti otvaranje pristupa i razvoj sirovina svim zemljama na ovoj Zemlji barem za narednih 50 godina.

Mi, niže potpisani, dijelimo uvjerenje da je sustav „globalizacije“ sa svojim surovim lješinarskim kapitalizmom, gospodarski, financijski i moralno propao. Umjesto njega čovjek se ponovno mora postaviti u središte, pa gospodarstvo mora prije svega i u najvećoj mjeri služiti općoj dobrobiti. Novi gospodarski poredak mora jamčiti neotuđiva prava cjelokupnog čovječanstva na ovom planetu.

Potpisali:
Helga Zepp-Larouche, savezna predsjednica BueSo-a i Schillerovog Instituta